—

poništi Provedbenu odluku Vijeća (ZVSP) 2019/87 od 21. siječnja 2019. (1), u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/85 od 21. siječnja 2019. (2), u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja, i

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik počinio očitu pogrešku u ocjeni time što je utvrdio da tužitelj podupire sirijski režim i od njega ostvaruje korist, iako je takvo stajalište očito neosnovano.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi općeg načela proporcionalnosti i na činjenici da mjere koje su donesene pobijanim aktima imaju takve učinke da se same po sebi trebaju smatrati neproporcionalnima. Gospodarske posljedice sankcija poduzetih protiv tužitelja pogubne su i neproporcionalne u usporedbi s ciljevima koji se trebaju ostvariti pobijanim aktima.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na neproporcionalnoj povredi prava na vlasništvo i prava na rad, jer se spornim mjerama tužitelja sprečava u mirnom uživanju njegova vlasništva i njegove gospodarske slobode protivno Prvom dodatnom protokolu Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi ovlasti. Pobijani akti doneseni su u svrhu postizanja ciljeva koji su različiti od onih u njima navedenih, odnosno nisu usmjereni protiv režima, nego protiv samog tužitelja, zbog razloga koji mu nisu poznati i stoga sadržavaju zlouporabu ovlasti.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja propisane člankom 296. stavkom 2. UFEU-a. Obrazloženje pobijanih akata zapravo je samo formalno i tuženik ga vjerojatno nije razmotrio.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi pravâ na obranu i prava na pošteno suđenje. Tužitelju prije donošenja pobijanih mjera ograničavanja nikada nije omogućeno saslušanje i on stoga nije mogao pravilno ostvariti svoja prava na obranu, uključujući pravo na pošteno suđenje koje osobito jamče članak 6. stavak 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i članak 48. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.