Tužba podnesena 24. siječnja 2019. — Acron i dr. protiv Komisije

(predmet T-45/19)

(2019/C 122/23)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Acron OAO (Veliky Novgorod, Rusija), Dorogobuzh OAO (Dorogobuzh, Rusija), Acron Switzerland AG (Baar, Švicarska) (zastupnici: T. De Meese, J. Stuyck i A. Nys, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Provedbenu odluku Komisije (EU) 2018/1703 od 12. studenoga 2018.; (1) i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio svoje međunarodne obveze, što predstavlja povredu Ugovora, i da nije pružio dostatno obrazloženje, jer je utvrdio da Ruska Federacija nije postupala u skladu sa svojim obvezama u okviru Svjetske trgovinske organizacije.

Tužitelji navode da je tuženik propustio uzeti u obzir pristupanje Ruske Federacije Svjetskoj trgovinskoj organizaciji kao relevantno za promjenu u izračunu dampinške marže tužiteljâ. Tuženik je prilikom ispitnog postupka privremene revizije pristojbi primjenjivih na uvoz amonijeva nitrata bio obvezan u obzir uzeti obveze koje je Ruska Federacija preuzela u vezi s cijenom plina. Budući da je tuženik tvrdio da Ruska Federacija nije poštovala vlastiti Protokol o pristupanju, tuženik je povrijedio članak VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini i članak 2. Antidampinškog sporazuma Svjetske trgovinske organizacije. Budući da nije tako postupio, povrijedio je svoje međunarodne obveze, što predstavlja povredu Ugovora.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik počinio očitu pogrešku u ocjeni i da nije pružio dostatno obrazloženje, što je dovelo do kršenja tužiteljevih prava obrane, jer je utvrdio da promjena okolnosti na koju se pozivaju tužitelji nije bila trajne prirode.

—	Tužitelji navode da u okviru drugog tužbenog razloga postoje dva različita razloga za poništenje pobijane odluke. Oba su razloga u vezi s pogrešnim zaključkom da promjena okolnosti nije bila trajne prirode.

—	Tuženik je u svakom slučaju prekršio svoju obvezu obrazlaganja iz članka 296. UFEU-a jer pobijanu odluku nije obrazložio na jasan i nedvosmislen način.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio članak 19. stavak 2. i članak 20. stavak 2. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, (2) kao i prava obrane tužitelja te doveo do nedostatka pravne sigurnosti jer nije pružio svoj izračun dampinga.

—

Tuženik tužiteljima nije priopćio konačan izračun dampinške marže, iako je taj izračun poslužio kao osnova za donošenje zaključaka u vezi s kontinuitetom i postojanjem dampinga, trajnom prirodom promjene okolnosti te također i završetkom djelomične privremene revizije. Da je tuženik priopćio izračun, tužiteljima bi bilo omogućeno da učinkovitije brane svoja prava u pogledu izračuna dampinga i zaključka o postojanju dampinga u cjelini, uključujući argument u vezi s metodologijom izračuna koja je korištena u početnom ispitnom postupku, koja je mogla imati znatan utjecaj na njihovu pravnu situaciju.

—

Tužitelji navode da je tuženik povrijedio članak 19. stavak 2. i članak 20. stavak 2. Uredbe 2016/1036, prava obrane tužitelja i načelo pravne sigurnosti jer tužiteljima nije dostavio smislen sažetak dokaza koji su prikupljeni tijekom ispitnog postupka ni razmatranja na temelju kojih je tuženik predložio izmjenu tužiteljeve antidampinške marže. Tužitelji navode da je tuženik povrijedio prava obrane tužitelja i načelo pravne sigurnosti jer im je odbio priopćiti svoj izračun dampinške marže.

(1) Provedbena odluka Komisije (EU) 2018/1703 od 12. studenoga 2018. o završetku djelomične privremene revizije koja se odnosi na uvoz amonijeva nitrata podrijetlom iz Rusije (SL L 285, 13.11.2018., str. 97.).

(2) Uredba (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL L 176, 30.6.2016., str. 21.).