Predmet T-688/19

VeriGraft AB

protiv

Izvršne agencije za Europsko vijeće za inovacije i MSP-ove

Presuda Općeg suda (deveto vijeće) od 2. ožujka 2022.

„Arbitražna klauzula – Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljen u okviru Okvirnog programa ‚Obzor 2020.’ – Raskid sporazuma – Povreda dužnosti – Svojstvo korisnika bespovratnih sredstava ili osobe koja djeluje u korisnikovo ime ili za njegov račun”

  1. Sudski postupak – Pokretanje postupka pred Općim sudom na temelju arbitražne klauzule – Nadležnost Općeg suda definirana isključivo člancima 256. i 272. UFEU-a i arbitražnom klauzulom – Nadležnost za tužbu za utvrđivanje ništavosti odluke o raskidu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava – Ocjena

    (čl. 256. i 272. UFEU-a)

    (t. 52., 53.)

  2. Sudski postupak – Pokretanje postupka pred Općim sudom na temelju arbitražne klauzule – Određivanje prava koje se primjenjuje na ugovor – Primarna primjena prava Europske unije – Podredna primjena nacionalnog prava – Primjena Povelje o temeljnim pravima neovisno o primjenjivom pravu određenom u ugovoru – Nadležnost Općeg suda za ispitivanje navodne povrede tužiteljevih prava obrane

    (čl. 272. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41.; uredbe Europskog parlamenta i Vijeća br. 966/2012 i br. 1291/2013)

    (t. 55., 61.-63.)

  3. Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Tužbeni razlog koji je prvi put istaknut u stadiju replike – Tužbeni razlog utemeljen na dokazima otkrivenima tijekom postupka – Dopuštenost

    (Poslovnik Općeg suda, čl. 84. st. 1.)

    (t. 59., 60.)

  4. Industrija – Mjere potrebne za osiguranje konkurentnosti industrije – Istraživanje i tehnološki razvoj – Okvirni program za istraživanje i inovacije ‚Obzor 2020.’ – Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava – Odluka o raskidu koju je donijela Izvršna agencija za mala i srednja poduzeća (EASME) – Upravni postupak koji je doveo do donošenja individualne mjere – Prava obrane – Obveza saslušanja zainteresirane osobe prije donošenja odluke koja na nju nepovoljno utječe – Doseg

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (a))

    (t. 65., 66., 72., 73.)

  5. Industrija – Mjere potrebne za osiguranje konkurentnosti industrije – Istraživanje i tehnološki razvoj – Okvirni program za istraživanje i inovacije ‚Obzor 2020.’ – Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava – Odluka o raskidu koju je donijela Izvršna agencija za mala i srednja poduzeća (EASME) – Raskid na temelju članka 50.3.1. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava – Pretpostavke – Doseg

    (t. 99.-102., 108., 109.)

Kratak prikaz

Tužitelj, VeriGraft AB, švedsko je društvo za biotehnologiju koje su 2005. osnovale osobe A i B, dva profesora švedskog sveučilišnog instituta. Specijalizirano je u sektoru razvoja personaliziranih presatka iz inženjeringa ljudskog tkiva, namijenjenih korištenju u regenerativnoj medicini. Osoba A, koja je prvotno držala 41 % tužiteljeva kapitala, postupno je ustupila sve svoje udjele od 2014. te je, osim toga, bila član njegova upravnog odbora do 2015., prije nego što je njezin ugovor o radu konačno raskinut 1. listopada 2016.

Tužitelju je u 2017. u okviru Okvirnog programa za istraživanje i inovacije „Obzor 2020.” ( 1 ) i provedbe instrumenta potpore inovaciji u malim i srednjim poduzećima (MSP) ( 2 ) Izvršna agencija za mala i srednja poduzeća (EASME) dodijelila bespovratna sredstva ( 3 ). Naime, on je podnio prijedlog za stavljanje na tržište individualiziranog kardiovaskularnog proizvoda koji odgovara projektu „Personalizirane vene iz inženjeringa ljudskih tkiva kao prvi izbor za liječenje pacijenata oboljelih od kronične venske insuficijencije P-TEV”. Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava potpisan između tužitelja i EASME-a podrazumijevao je poštovanje „najviših standarda istraživačkog integriteta” (članak 34.1.) i posebnih etičkih zahtjeva za „djelatnosti koje dovode do etičkih pitanja” (članak 34.2.).

Nakon istrage Sveučilišta u Göteborgu, u kojoj je sudjelovao Središnji etički odbor Švedske (u daljnjem tekstu: CEPN), o navodnom lošem postupanju u znanstvenim istraživanjima koja je vodila osoba A, preporučeno je da joj se uruči otkaz. Nakon što je ispitao napredak projekta P-TEV i pokrenuo više etičkih nadzora u odnosu na taj projekt, EASME je nakon postupka predviđenog u članku 50.3.2. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava dopisima obavijestio tužitelja, nakon što je tražio njegova očitovanja u tom pogledu, o svojoj namjeri da raskine navedeni sporazum: najprije u listopadu 2018., zbog trajnog postojanja pet neriješenih etičkih problema, koji prema EASME-u čine „ozbiljnu povredu” tužiteljevih obveza na temelju članka 50.3.1. točke l) sporazuma, a zatim u veljači i travnju 2019. zbog činjenice da je osobu A, tužiteljevu suosnivačicu, CEPN proglasio krivom za počinjenje pogrešaka u publikacijama koje su zatim služile za potkrepljivanje znanstvene ocjene koju je proveo EASME za dodjelu bespovratnih sredstava, pri čemu te pogreške prema EASME-u čine tužiteljevu „tešku povredu dužnosti” na temelju članka 50.3.1. točke f) sporazuma. Tužitelj je pred Općim sudom na temelju članka 272. UFEU-a istaknuo ništavost EASME-ina raskida sporazuma o bespovratnim sredstvima.

Opći sud u svojoj presudi najprije navodi da je nadležan za ispitivanje tužbenog razloga koji se temelji na povredi prava obrane u okviru tužbe podnesene na temelju članka 272. UFEU-a. Osim toga, u meritumu je riječ o prvom predmetu u kojem Opći sud mora utvrditi da je Unijina agencija zbog povrede dužnosti pogrešno raskinula sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljen u okviru Okvirnog programa Obzor 2020.

Ocjena Općeg suda

Što se tiče tužbenog razloga koji se temelji na povredi prava obrane, Opći sud najprije podsjeća na to da okolnost da se pravom primjenjivim na ugovor ne osiguravaju ista jamstva kao što su ona iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i iz općih načela prava Unije ne oslobađa EASME od obveze da osigura njihovo poštovanje u odnosu na stranke. Naime, ako stranke arbitražnom klauzulom odluče sudu Unije dodijeliti nadležnost za odlučivanje u sporovima koji se odnose na taj ugovor, taj će sud biti nadležan, neovisno o primjenjivom pravu navedenom u tom ugovoru, za ispitivanje mogućih povreda Povelje i općih načela prava Unije. Slijedom toga, Opći sud nadležan je za ispitivanje navedenog tužbenog razloga. U pogledu merituma ističe da je, u skladu s člankom 41. Povelje, pravo na saslušanje opće primjene. Budući da pojedinačna mjera može nepovoljno utjecati na dotičnu osobu, to pravo podrazumijeva da je zainteresiranoj osobi omogućeno da prije odluke koja se na nju odnosi učinkovito iznese svoje stajalište o istinitosti i relevantnosti činjenica i okolnosti slučaja. U ovom slučaju Opći sud primjećuje da su razlozi za raskid sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava tužitelju navedeni u drugom dopisu o prethodnoj obavijesti od 18. veljače 2019. i da je on mogao zauzeti stajalište o tom pitanju, tako da EASME nije povrijedio tužiteljevo pravo na saslušanje.

Nadalje, što se tiče tužbenog razloga koji se temelji na povredi članka 50.3.1. točke (f) sporazuma, Opći sud utvrđuje, kao što se navodi u tom dopisu o prethodnoj obavijesti, da je EASME na tom članku temeljio raskid sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava zato što je osoba A proglašena krivom za povredu dužnosti. Osim toga, Opći sud napominje da je EASME smatrao da je povreda dužnosti osobe A dovela u pitanje tužiteljevu mogućnost da izvrši projekt P-TEV, a ne nekakva pogreška koju je počinio sam tužitelj, dok korisnik navedenog sporazuma nije bila osoba A, nego tužitelj. Budući da je ugovor o radu osobe A bio raskinut u prosincu 2016., da je osoba A napustila tužiteljev upravni odbor u srpnju 2015., a udio osobe A u njegovu kapitalu bio u trenutku podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva za projekt P-TEV i do prodaje cjelokupnog tog udjela manji od praga koji omogućuje, u skladu sa švedskim pravom trgovačkih društava, donošenje odluka u ime tužitelja, Opći sud utvrđuje da osoba A nije ulazila u kategoriju osoba iz članka 50.3.1. točke f) sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Zaključuje da je EASME-ov raskid sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava na temelju članka 50.3.1. točke (f) navedenog sporazuma, zbog razloga na koji se ta agencija pozvala, bio neutemeljen. U tom pogledu ističe, što se tiče argumenata koje je EASME iznio tijekom sudskog postupka, da oni čine novo obrazloženje raskida sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava koje bi, ako bi bilo prihvaćeno, nužno ugrozilo učinkovitost postupka raskida predviđenog člankom 50.3.2. tog sporazuma. Naposljetku, Opći sud također odbija argumente koje je iznio EASME i koji se temelje na pogrešnoj pretpostavci da mu je tužitelj svjesno prikrio pogreške u istraživanjima koje utječu na radove navedene u prijedlogu projekta P-TEV.

S obzirom na ta razmatranja, Opći sud proglašava ništavom EASME-ovu odluku o raskidu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljenog s VeriGraftom.

( 1 ) Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (SL 2013, L 347, str. 104.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 273.; u daljnjem tekstu: Okvirni program Obzor 2020.)

( 2 ) Odluka Vijeća 2013/743/EU od 3. prosinca 2013. o osnivanju Posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EZ i 2006/975/EZ (SL 2013., L 347, str. 965.)

( 3 ) Osnovana Provedbenom odlukom Komisije 2013/771/EU od 17. prosinca 2013. o osnivanju Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća te o stavljanju izvan snage odluka 2004/20/EZ i 2007/372/EZ (SL 2013., L 341, str. 73.), ta je agencija od 1. travnja 2021. postala Izvršna agencija za Europsko vijeće za inovacije i MSP-ove (Eismea).