Žalba koju su 1. ožujka 2019. podnijeli Ryanair DAC, prije Ryanair Ltd, Airport Marketing Services Ltd protiv presude Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetu T-111/15: Ryanair i Airport Marketing Services protiv Komisije

(predmet C- 202/19 P)

(2019/C 164/35)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Ryanair DAC, prije Ryanair Ltd, Airport Marketing Services Ltd (zastupnici: E. Vahida, avocat, I.-G. Metaxas-Maranghidis, Δικηγόρος, G. Berrisch, Rechtsanwalt, B. Byrne, Solicitor)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—	ukine presudu Općeg suda od 13. prosinca 2018. u predmetu T-111/15; i

—	poništi članak 1. stavak 2., članak 2. stavak 4., članke 3., 4. i 5. Odluke Komisije (EU) 2015/1226 (1) od 23. srpnja 2014. o državnoj potpori SA.33963 (2012/C) (ex 2012/NN), ili podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje; i u svakom slučaju

—	naloži Komisiji da žaliteljima plati troškove ove žalbe i postupka u predmetu T-111/15 pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji tvrde da pobijanu presudu treba ukinuti iz sljedećih razloga.

Kao prvo, Opći sud pogrešno je primijenio članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i pravâ obrane žaliteljâ u postupku pred Komisijom. Opći sud je počinio pogrešku time što je: napravio razliku između posebnih prava iz članka 41. stavka 2. Povelje i općeg prava na dobru upravu iz članka 41. stavka 1. Povelje; utvrdio da se prava iz članka 41. stavka 2. Povelje ne primjenjuju na istrage o državnim potporama; utvrdio da postoji sukob između članka 41. stavaka 1. i 2. Povelje te članaka 107. i 108. UFEU-a; i time što je utvrdio da se žalitelji mogu smatrati samo izvorom informacija u istrazi.

Kao drugo, Opći sud je povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a pogrešno tumačeći pojam prednost. Opći sud je pogriješio time što je: zaključio da ne postoji hijerarhija metodologija za primjenu testa subjekta u tržišnom gospodarstvu (u daljnjem tekstu: STG) između usporedne analize i drugih metoda; utvrdio da je Komisija bila ovlaštena odstupiti od usporedne analize i odbiti usporedne dokaze koje su žalitelji podnijeli; i time što je zaključio da pri primjeni dodatnog testa profitabilnosti nije nužno da se Komisija uvjeri da očekivani dodatni troškovi i očekivani dodatni nezrakoplovni prihodi odražavaju kako bi STG upravljao zračnom lukom.

Kao treće, Opći sud je pogrešno procijenio pripisivost države time što: je naveo da nije potrebno utvrditi je li zajednički upravitelj zračne luke „SMAC” javno poduzeće; za razlikovanje samostalnosti i pripisivosti nije primijenio Stardust Marine pokazatelje i time što nije pružio dostatno obrazloženje.

(1) Odluka Komisije (EU) 2015/1226 od 23. srpnja 2014. o državnoj potpori SA.33963 (2012/C) (ex 2012/NN) koju je provela Francuska u korist Trgovačke i industrijske komore Angoulêmea te društava SNC-Lavalin, Ryanair i Airport Marketing Services (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 5080) (SL 2015., L 201, str. 48.)