Tužba podnesena 25. siječnja 2019. – Europska komisija protiv Portugalske Republike

(Predmet C-49/19)

(2019/C 112/34)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: P. Costa de Oliveira i L. Nicolae, agenti)

Tuženik: Portugalska Republika

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da Portugalska Republika nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 13. stavka 3. Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (1), i njezina Priloga IV. Dijela B, time što je uspostavila izvanredni doprinos za podjelu neto troškova obveza univerzalne usluge od 2007. sve dok pružatelj ili pružatelji koji će biti određeni u skladu s člankom 99. stavkom 3. Zakona br. 5/2004 ne započnu pružati univerzalnu uslugu, kako je određeno člancima 17. i 18. Zakona br. 35/2012 o kompenzacijskom fondu.

—	naloži Portugalskoj Republici snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U skladu s člankom 13. stavkom 3. Direktive o univerzalnoj usluzi, u vezi s njezinim Prilogom IV. dijelom B, svaki mehanizam podjele neto troškova obveza univerzalne usluge koje pružaju operatori elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga poštuje načela transparentnosti, minimalnog narušavanja tržišta, nediskriminacije i razmjernosti.

Portugalski Zakon br. 35/2012 uspostavlja kompenzacijski fond za univerzalne usluge elektroničkih komunikacija koji je namijenjen financiranju neto troškova koji proizlaze iz ispunjavanja obveza univerzalne usluge i osiguranju podjele tih troškova među poduzetnicima koji imaju obvezu doprinosa.

U skladu s člankom 6. tog zakona, kompenzacijski fond namijenjen je financiranju neto troškova univerzalne usluge određenih u okviru postupka nadmetanja koje se odnosi članak 99. stavak 3. Zakona br. 5/2004 od 10. veljače 2004., a koje ICP-ANACOM smatra pretjeranim. Osim toga, namijenjeni su tome da uspostavom izvanrednog doprinosa koji se odnosi na 2013., 2014. i 2015. i koji tereti poduzetnike koji imaju obvezu uplate, financiraju neto troškove univerzalne usluge nastale sve do trenutka u kojem pružatelj ili pružatelji koji će biti određeni u skladu s navedenom odredbom ne započnu pružati univerzalnu uslugu.

Komisija smatra da Portugalska Republika, time što je nametnula izvanredni doprinos namijenjen pokriću troškova univerzalne usluge nastalih u razdoblju koje je prethodilo donošenju Zakona br. 35/2012, povrjeđuje načela transparentnosti, minimalnog narušavanja tržišta, nediskriminacije i razmjernosti, čije se poštovanje zahtijeva člankom 13. stavkom 3. Direktive o univerzalnoj usluzi i njezinim Prilogom IV. dijelom B.

---

(1)  Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL 2002., L 108, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 3.)