–

za Vodafone GmbH, D. Herrmann, Rechtsanwältin,

–

za Bundesnetzagentur für Elektrizität, Gas, Telekommunikation, Post und Eisenbahnen, C. Mögelin i F. Still, u svojstvu agenata,

–

za njemačku vladu, J. Möller i D. Klebs, u svojstvu agenata,

–

za nizozemsku vladu, M. K. Bulterman i J. M. Hoogveld, u svojstvu agenata,

–

za austrijsku vladu, A. Posch, u svojstvu agenta,

–

za Europsku komisiju, T. Scharf, G. Braun i L. Nicolae, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6.a i članka 6.b stavka 1. prvog podstavka Uredbe (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (SL 2012., L 172, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 53., str. 249.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. (SL 2015., L 310, str. 1.; u daljnjem tekstu: Uredba o roamingu), i članka 2. stavka 2. te članka 4. stavka 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/2286 оd 15. prosinca 2016. o utvrđivanju detaljnih pravila o primjeni politike pravedne uporabe, o metodologiji procjene održivosti ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming te o zahtjevu koji podnosi pružatelj usluga roaminga za potrebe te procjene (SL 2016., L 344, str. 46.; u daljnjem tesktu: Provedbena uredba).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Vodafone GmbH i Bundesrepublik Deutschland (Savezna Republika Njemačka), koji zastupaju Bundesnetzagentur für Elektrizität, Gas, Telekommunikation, Post und Eisenbahnen (Savezna agencija za mreže za električnu energiju, plin, telekomunikacije, poštu i željeznice, Njemačka; u daljnjem tekstu: Bundesnetzagentur) u vezi s odlukom kojom mu je potonji naložio da ukine određene usluge pristupa internetu.

3

Uvodne izjave 6., 8. i 9. Uredbe 2015/2120 glase:

[…]

4

U članku 1. te uredbe, naslovljenom „Predmet i područje primjene”, u stavku 1. određuje se:

„Ovom Uredbom utvrđuju se zajednička pravila za zaštitu jednakog i nediskriminirajućeg postupanja s prometom u pružanju usluga pristupa internetu i povezanih prava krajnjih korisnika.”

5

U članku 3. navedene uredbe, naslovljenom „Zaštita pristupa otvorenom internetu”, u stavcima 1. do 3. određuje se:

„1.   Krajnji korisnici putem svoje usluge pristupa internetu imaju pravo pristupa informacijama i sadržaju te njihove distribucije, pravo upotrebe i pružanja aplikacija i usluga te pravo upotrebe terminalne opreme po svom izboru, neovisno o lokaciji krajnjeg korisnika ili davatelja te lokaciji, porijeklu ili odredištu informacije, sadržaja, aplikacije ili usluge.

[…]

2.   Dogovori između davatelja usluga pristupa internetu i krajnjih korisnika o poslovnim i tehničkim uvjetima i značajkama usluga pristupa internetu poput cijene, količine podataka ili brzine i bilo koja poslovna praksa davatelja usluga pristupa internetu ne ograničavaju ostvarivanje prava krajnjih korisnika utvrđena u stavku 1.

3.   Davatelji usluga pristupa internetu prilikom pružanja usluga pristupa internetu sa svim prometom postupaju jednako, bez diskriminacije, ograničavanja ili ometanja te neovisno o pošiljatelju i primatelju, sadržaju kojem se pristupa ili koji se distribuira, aplikacijama ili uslugama koje se upotrebljavaju ili pružaju ili terminalnoj opremi koja se upotrebljava.

Prvi podstavak ne sprečava davatelje usluga pristupa internetu da provode opravdane mjere upravljanja prometom. Da bi ih se smatralo opravdanima, takve mjere moraju biti transparentne, nediskriminirajuće, proporcionalne te se ne smiju temeljiti na poslovnim interesima već na objektivno različitim zahtjevima u vezi s tehničkom kvalitetom usluge za određene kategorije prometa. Takvim se mjerama ne prati konkretan sadržaj i one ne traju dulje nego što je to potrebno.

Davatelji usluga pristupa internetu ne smiju provoditi mjere upravljanja prometom koje prelaze mjere utvrđene u drugom podstavku, a posebice ne smiju blokirati, usporavati, mijenjati, ograničavati, ometati, degradirati ili diskriminirati određene sadržaje, aplikacije ili usluge, ili određene njihove kategorije, osim ako je to potrebno i samo onoliko dugo koliko je potrebno radi:

6

Vodafone je poduzeće koje posluje u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

7

To poduzeće svojim korisnicima nudi da se, uz osnovne pakete, pretplate na besplatne tarifne opcije „tarife bez dodatnih troškova” nazvane „Vodafone Pass”(„Video Pass”, „Music Pass”, „Chat Pass” i „Social Pass”). Te tarifne opcije omogućavaju korištenje usluga partnerskih poduzeća društva Vodafonea a da se količina podataka potrošena korištenjem tih usluga ne oduzima od količine podataka uključene u osnovni paket. Međutim, smanjenje brzine prijenosa predviđeno u slučaju kad se količina podataka uključena u paket potroši također se primjenjuje na korištenje usluga partnerskih poduzeća. Prva odabrana tarifna opcija već je uključena u osnovni paket, a korisnici se na druge tarifne opcije mogu pretplatiti plaćanjem dodatne naknade.

8

Općim ugovornim uvjetima predviđa se da te tarifne opcije vrijede samo u tuzemstvu. U inozemstvu se količina podataka potrošena korištenjem tih usluga partnerskih poduzeća uračunava u količinu podataka uključenu u osnovni paket. Društvo Vodafone zadržava pravo da u budućnosti ponudi tarifne opcije i u drugim državama članicama. U tom bi slučaju trebalo primijeniti „politiku pravedne uporabe” kojom se predviđa maksimalna mjesečna uporaba od 5 GB po tarifnoj opciji u tim drugim državama.

9

Bundesnetzagentur je odlukom od 15. lipnja 2018. utvrdio, s jedne strane, da je činjenica da se od osnovnog paketa oduzima količina mobilnih podatka namijenjenih korištenju „Vodafone Passa” u inozemstvu protivna članku 6.a u vezi s člankom 2. stavkom 2. točkom (r) Uredbe o roamingu. S druge strane, utvrdio je da je ograničenje uporabe od 5 GB u inozemstvu protivno članku 6.b stavku 1. te uredbe u vezi s člankom 4. stavkom 2. Provedbene uredbe. Stoga je Bundesnetzagentur društvu Vodafone zabranio uporabu predmetnih tarifnih opcija u mjeri u kojoj su one protivne navedenim odredbama.

10

Društvo Vodafone je 9. srpnja 2018. podnijelo žalbu protiv te odluke od 15. lipnja 2018., koju je Bundesnetzagentur odbio odlukom od 23. studenoga 2018.

11

Društvo Vodafone protiv te je odluke 11. prosinca 2018. podnijelo tužbu pred sudom koji je uputio zahtjev. U prilog potonjoj ono u biti ističe da su tarifne opcije zasebna podatkovna komunikacijska usluga, a ne sastavni dio jedinstveno regulirane podatkovne usluge u roamingu u smislu članka 6.a Uredbe o roamingu. Osim toga, te su tarifne opcije dodaci i odgovaraju otvorenom paketu podataka u smislu članka 4. stavka 2. prvog podstavka Provedbene uredbe.

12

Sud koji je uputio zahtjev pita se je li u tom slučaju predmetni poduzetnik povrijedio članke 6.a i 6.b Uredbe o roamingu, u vezi s člankom 2. stavkom 2. točkom (m) te uredbe, i članak 4. stavak 2. prvi podstavak te članak 2. stavak 2. točku (c) Provedbene uredbe.

13

U tim okolnostima Verwaltungsgericht Köln (Upravni sud u Kölnu, Njemačka), smatravši da je za rješavanje spora u glavnom postupku nužno tumačenje prava Unije, odlučio je prekinuti postupak i Sudu postaviti sljedeća prethodna pitanja:

14

Svojim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 6.a i 6.b Uredbe o roamingu, u vezi s člankom 2. stavkom 2. točkom (m) te uredbe, kao i članak 4. stavak 2. prvi podstavak i članak 2. stavak 2. točku (c) Provedbene uredbe tumačiti na način da im se protivi ograničenje uporabe roaminga zbog aktivacije tarifne opcije „tarifa bez dodatnih troškova”.

15

Uvodno valja pojasniti da je tarifna opcija „tarifa bez dodatnih troškova” poslovna praksa kojom davatelj usluga pristupa internetu primjenjuje „tarifu bez dodatnih troškova” ili povoljniju tarifu za ukupni podatkovni promet ili dio podatkovnog prometa povezan s aplikacijom ili posebnom kategorijom aplikacija koju nude partneri navedenog pružatelja pristupa. Stoga ti podaci nisu uključeni u količinu podataka kupljenu u okviru osnovnog paketa. Takva mogućnost, koja se nudi u okviru ograničenih paketa, omogućava dakle davateljima usluga pristupa internetu da povećaju privlačnost svoje ponude.

16

Stoga se pitanja postavljena Sudu, čiji je cilj omogućiti sudu koji je uputio zahtjev da odluči o zakonitosti uvjeta korištenja povezanih s tarifnom opcijom „tarifa bez dodatnih troškova”, temelje na pretpostavci prema kojoj je takva tarifna opcija sama po sebi u skladu s pravom Unije, osobito s člankom 3. Uredbe 2015/2120, kojim je zakonodavac želio utvrditi načela otvorenosti i mrežne neutralnosti.

17

U članku 3. stavku 1. Uredbe 2015/2120 u vezi s njezinom uvodnom izjavom 6. propisuje se ne samo pravo krajnjih korisnika na pristup informacijama i sadržajima, upotrebe aplikacija i usluga, distribucije informacija i sadržaja nego i pružanja aplikacija i usluga.

18

U skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe 2015/2120 dogovori sklopljeni između davatelja usluga pristupa internetu i krajnjih korisnika, s jedne strane, i poslovne prakse tih davatelja usluga, s druge strane ne smiju ograničiti ostvarivanje pravâ krajnjih korisnika, kako su ona određena stavkom 1. tog članka.

19

Člankom 3. stavkom 3. Uredbe 2015/2120 najprije je pak, u njegovu prvom podstavku, predviđeno da davatelji usluga pristupa internetu sa svim prometom postupaju jednako, bez diskriminacije, ograničavanja ili ometanja te neovisno o, među ostalim, aplikacijama ili uslugama koje se upotrebljavaju.

20

Zatim je u tom članku 3. stavku 3. drugom podstavku određeno da njegov prvi podstavak ne sprečava davatelje usluga pristupa internetu da provode opravdane mjere upravljanja prometom, pri čemu je pojašnjeno da takve mjere, da bi ih se smatralo opravdanima, prvo, moraju biti transparentne, nediskriminirajuće i proporcionalne, drugo, ne smiju se temeljiti na poslovnim interesima nego na objektivno različitim zahtjevima u vezi s tehničkom kvalitetom usluge za određene kategorije prometa i, treće, njima se ne smije pratiti konkretan sadržaj niti one smiju trajati dulje nego što je to potrebno.

21

Naposljetku, u navedenom članku 3. stavku 3. trećem podstavku predviđeno je da davatelji usluga pristupa internetu ne smiju provoditi mjere upravljanja prometom koje prelaze mjere utvrđene u njegovu drugom podstavku, a posebice ne smiju blokirati, usporavati, mijenjati, ograničavati, ometati, degradirati ili diskriminirati aplikacije ili usluge ili određene njihove kategorije, osim ako je to potrebno i samo na određeno vrijeme ili radi poštovanja zakonodavnih akata Unije ili nacionalnog zakonodavstva koje je u skladu s pravom Unije ili poštovanja mjera koje su u skladu s pravom Unije, a kojima se provode takvi zakonodavni akti Unije ili nacionalno zakonodavstvo ili radi očuvanja integriteta i sigurnosti mreže, usluga koje se pružaju putem te mreže i terminalne opreme krajnjih korisnika ili radi sprečavanja predstojećeg zagušenja mreže i ublažavanja njegovih učinaka.

22

Tim se različitim odredbama nastoji, kako to proizlazi iz članka 1. Uredbe 2015/2120, osigurati jednako i nediskriminirajuće postupanje s prometom u okviru pružanja usluga pristupa internetu i povezanih prava krajnjih korisnika (vidjeti u tom smislu presudu od 15. rujna 2020., Telenor Magyarország, C‑807/18 i C‑39/19, EU:C:2020:708, t. 23. do 27.).

23

Kao prvo, valja podsjetiti na to da je Sud imao priliku pojasniti da je, kada postupanje davatelja usluga pristupa internetu nije u skladu s člankom 3. stavkom 3. Uredbe 2015/2120, moguće suzdržati se od utvrđivanja je li to postupanje u skladu s obvezama koje proizlaze iz članka 3. stavka 2. navedene uredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 15. rujna 2020., Telenor Magyarország, C‑807/18 i C‑39/19, EU:C:2020:708, t. 28.).

24

Stoga povreda obveze jednakog postupanja sa svim prometom ne može se opravdati na temelju načela slobode ugovaranja priznatog u članku 3. stavku 2. te uredbe.

25

Kao drugo, Sud je također naglasio da se članku 3. stavku 3. Uredbe 2015/2120 protivi svaka mjera protivna obvezi jednakog postupanja s prometom kada se takva mjera temelji na poslovnim interesima.

26

Najprije valja primijetiti da se, kao što to proizlazi iz točke 19. ove presude, člankom 3. stavkom 3. prvim podstavkom Uredbe 2015/2120, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 8., davateljima usluga pristupa internetu nalaže opća obveza jednakog postupanja, bez diskriminacije, ograničenja ili ometanja prometa, od koje ni u kojem slučaju nije moguće odstupiti uporabom poslovnih praksi koje provode ti davatelji ili dogovorima koje sklapaju s krajnjim korisnicima (presuda od 15. rujna 2020., Telenor Magyarország, C‑807/18 i C‑39/19, EU:C:2020:708, t. 47.).

27

Nadalje, iz članka 3. stavka 3. drugog podstavka Uredbe 2015/2120 kao i iz njezine uvodne izjave 9., s obzirom na koju taj podstavak treba tumačiti, proizlazi da, iako moraju poštovati tu opću obvezu, davatelji usluga pristupa internetu zadržavaju mogućnost donošenja opravdanih mjera upravljanja prometom. Međutim, ta je mogućnost uvjetovana osobito time da se te mjere temelje na „objektivno različitim zahtjevima u vezi s tehničkom kvalitetom usluge za određene kategorije prometa”, a ne na „poslovnim interesima”. Konkretnije, valja smatrati da se na takvim „poslovnim interesima” temelje sve mjere koje davatelj usluga pristupa internetu poduzima prema krajnjem korisniku koje dovode do toga da se sa sadržajima, aplikacijama ili uslugama koje nude različiti davatelji usluga sadržaja, aplikacija ili usluga ne postupa jednako i nediskriminirajuće (presuda od 15. rujna 2020., Telenor Magyarország, C‑807/18 i C‑39/19, EU:C:2020:708, t. 48.).

28

Međutim, tarifna opcija „tarifa bez dodatnih troškova”, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, razlikuje se, na temelju poslovnih interesa, unutar internetskog prometa po tome što promet prema aplikacijama koje pružaju partneri nije uključen u osnovni paket. Stoga takva poslovna praksa ne ispunjava opću obvezu jednakog postupanja s prometom bez diskriminacije ili ometanja iz članka 3. stavka 3. prvog podstavka Uredbe 2015/2120.

29

Valja naglasiti da ta povreda, koja proizlazi iz same naravi takve tarifne opcije zbog poticaja koji iz nje proizlazi, postoji, neovisno o eventualnoj mogućnosti da se nastavi slobodno pristupati sadržaju koji su pružili partneri davatelja usluga pristupa internetu nakon što je osnovni paket potrošen.

30

Osim toga, irelevantno je je li takva mogućnost obuhvaćena dogovorom u smislu članka 3. stavka 2. Uredbe 2015/2120, kao što je to navedeno u točki 24. ove presude, ili je njezin cilj udovoljiti stvarnom zahtjevu korisnika ili davatelja sadržaja.

31

Naposljetku, izuzeća predviđena za mjere upravljanja ne mogu se uzeti u obzir jer se, u skladu s člankom 3. stavkom 3. drugim podstavkom Uredbe 2015/2120, takve mjere ne mogu temeljiti na poslovnim strategijama davatelja usluga pristupa internetu.

32

Iz informacija koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev proizlazi da se ograničenje uporabe tarifne opcije u roamingu, na koju se odnose sva pitanja koja je postavio taj sud, primjenjuje samo zbog aktivacije tarifne opcije „tarifa bez dodatnih troškova”.

33

S obzirom na to da je takva tarifna opcija protivna obvezama koje proizlaze iz članka 3. stavka 3. Uredbe 2015/2120, ta suprotnost postoji, neovisno o obliku ili prirodi uvjeta uporabe povezanih s ponuđenim tarifnim opcijama, poput ograničenja uporabe tarifne opcije izvan državnog područja u glavnom postupku.

34

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti da članak 3. Uredbe 2015/2120 treba tumačiti na način da ograničenje uporabe u roamingu zbog aktivacije tarifne opcije „tarifa bez dodatnih troškova” nije u skladu s obvezama koje proizlaze iz stavka 3. tog članka.

35

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) odlučuje:

Članak 3. Uredbe (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji treba tumačiti na način da ograničenje uporabe u roamingu zbog aktivacije tarifne opcije „tarifa bez dodatnih troškova” nije u skladu s obvezama koje proizlaze iz stavka 3. tog članka.