–

za Toropet Ltd, S. Artopée, Rechtsanwalt,

–

za Landkreis Greiz, K. Reiher, u svojstvu agenta,

–

za Europsku komisiju, B. Eggers i W. Farrell, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 9. točke (d) i članka 10. točaka (a) i (f) Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL 2009., L 300, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 16., str. 425.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Toropet Ltd, društva engleskog prava koje upravlja postrojenjem za preradu iznutrica sa sjedištem u Njemačkoj, i Landkreis Greiza (okrug Greiz, Njemačka), u vezi s odlukom potonjeg kojom se nalaže zbrinjavanje određenih nusproizvoda životinjskog podrijetla.

3

Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL 2002., L 31, str. 14.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 91.) u članku 14. stavku 5. propisuje:

„Prilikom utvrđivanja je li neka hrana neprikladna za prehranu ljudi uzima se u obzir je li ta hrana neprihvatljiva za prehranu ljudi prema svojoj predviđenoj uporabi zbog njezinog zagađenja vanjskim uzročnikom ili na neki drugi način, ili zbog truljenja, kvarenja ili raspadanja.”

4

Članak 2. točka 2. Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL 2006., L 190, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 16., str. 86. i ispravci SL 2014., L 283, str. 65. i SL 2015., L 277, str. 61.) definira pojam „opasni otpad” upućivanjem na definiciju iz članka 1. stavka 4. Direktive Vijeća 91/689/EEZ od 12. prosinca 1991. o opasnom otpadu (SL 1991., L 377, str. 20.).

5

Prilog I. Uredbi (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla (SL 2004., L 139, str. 55.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 11., str. 3.) u točkama 1.9 i 8.1 propisuje:

„1.9 ,Trup’ znači tijelo životinje nakon klanja i obrade.

[…]

8.1 ,Proizvodi životinjskog podrijetla’ znači:

i

ostale životinje namijenjene pripremi kako bi u živom obliku bile dostavljene krajnjem potrošaču.”

6

Uvodne izjave 2., 5., 6., 11., 29., 35., 36. i 38. Uredbe br. 1069/2009 glase:

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

7

Članak 2. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 1069/2009 glasi:

„Ova se Uredba primjenjuje na:

8

Članak 3. te uredbe, naslovljen „Definicije”, u točkama 3., 4., 10. i 11. propisuje:

„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

[…]

9

Člankom 4. Uredbe br. 1069/2009, naslovljenim „Polazište u proizvodnom lancu i obveze”, stavcima 1. i 3. određuje se:

„1.   Odmah nakon što subjekti proizvedu nusproizvode životinjskog podrijetla ili od njih dobivene proizvode u okviru ove Uredbe, moraju ih označiti i osigurati da se s njima postupi u skladu s ovom Uredbom (polazište).

2.   Subjekt mora osigurati da u svim fazama sakupljanja, prijevoza, postupanja, obrade, pretvorbe, prerade, skladištenja, stavljanja na tržište, distribucije, uporabe i odlaganja u objektima pod njihovom kontrolom nusproizvodi životinjskog podrijetla i od njih dobiveni proizvodi ispunjavaju zahtjeve ove Uredbe koji se odnose na njihove djelatnosti.

3.   Države članice moraju nadzirati i provjeravati da subjekti ispunjavaju odnosne zahtjeve ove Uredbe duž čitavoga lanca nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda, kako je navedeno u stavku 2. U tu su svrhu one dužne održavati sustav službenih kontrola u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom Zajednice.”

10

Člankom 7. iste uredbe, naslovljenim „Kategorizacija nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda”, u stavku 1. propisuje se:

„Nusproizvodi životinjskog podrijetla svrstavaju se u posebne kategorije koje odražavaju stupanj rizika za javno zdravlje i zdravlje životinja povezan s tim nusproizvodima životinjskog podrijetla, i to u skladu s popisima utvrđenih člancima 8., 9. i 10.”

11

Člankom 8. te uredbe, naslovljenim „Materijal kategorije 1.”, u točki (g) propisuje se:

„Materijal kategorije 1. uključuje sljedeće nusproizvode životinjskog podrijetla:

[…]

12

Člankom 9. iste uredbe, naslovljenim „Materijal kategorije 2.”, u točkama (d) i (h) određuje se:

„Materijal kategorije 2. uključuje sljedeće nusproizvode životinjskog podrijetla:

[…]

[…]

13

Člankom 10. Uredbe br. 1069/2009, naslovljenim „Materijal kategorije 3.”, u točkama (a) i (f) određuje se:

„Materijal kategorije 3. uključuje sljedeće nusproizvode životinjskog podrijetla:

[…]

[…]”

14

Članak 14. navedene uredbe, naslovljen „Odlaganje i uporaba materijala kategorije 3.”, glasi:

„Materijal kategorije 3.:

[…]”

15

U članku 24. te uredbe, naslovljenom „Odobrenje objekata ili pogona”, propisuje se:

„1.   Subjekti moraju osigurati da objekti ili pogoni pod njihovom kontrolom dobiju odobrenje nadležnog tijela ako se u takvim objektima ili pogonima obavljaju jedna ili više sljedećih djelatnosti:

[…]

[…]”

16

Člankom 25. iste uredbe, naslovljenim „Opći higijenski zahtjevi”, stavkom 1. točkom (e) propisuje se:

„Subjekti za objekte ili pogone pod svojom kontrolom koji obavljaju aktivnosti iz članka 24. stavka 1. točaka (a) i (h) moraju osigurati:

[…]

17

U skladu s člankom 28. Uredbe br. 1069/2009, naslovljenim „Vlastite provjere”:

„Subjekti moraju uvesti, provoditi i održavati vlastite provjere u svojim objektima ili pogonima radi nadzora sukladnosti s ovom Uredbom. Moraju osigurati da ni jedan nusproizvod životinjskog podrijetla ili od njega dobiven proizvod za koji se sumnja ili za koji je otkriveno da nisu u skladu s ovom Uredbom ne napuste objekt ili pogon, osim ako nisu namijenjeni odlaganju.”

18

Prilog IV. Uredbi Komisije br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive (SL 2011., L 54, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 44., str. 68.) u poglavlju I. odjeljku 4. točki 3. propisuje:

„Pored općih uvjeta iz odjeljka 1. primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

[…]

19

Tierische Nebenprodukte‑Beseitigungsgesetz (Zakon o odlaganju nusproizvoda životinjskog podrijetla) od 25. siječnja 2004. (BGBl. 2004. I, str. 82.), u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak (BGBl. 2016. I, str. 1966.) (u daljnjem tekstu: Zakon o odlaganju nusproizvoda životinjskog podrijetla), u članku 1., naslovljenom „Područje primjene”, propisuje:

„Cilj ovog zakona je provedba Uredbe [br. 1069/2009], kao i izravno primjenjivih pravnih akata Zajednice ili Europske unije, koji su doneseni na temelju ili primjenom te uredbe.”

20

Članak 3. Zakona o odlaganju nusproizvoda životinjskog podrijetla, naslovljen „Obveza odlaganja”, glasi:

„1.   Kada, u skladu s odredbama iz članka 1.,

treba preuzeti, prikupiti, identificirati, prevesti, skladištiti, obraditi, preraditi, upotrijebiti ili odlagati, nadležno tijelo utvrđuje uvjete za preuzimanje, prikupljanje, identifikaciju, prijevoz, skladištenje, obradu, preradu, uporabu i odlaganje. U skladu s pravnim aktima izravne primjene iz članka 1. ovog zakona i odredbama donesenima radi provedbe tog zakona, nadležno tijelo mora preuzeti, prikupiti, identificirati, prevesti, skladištiti, obraditi, preraditi, upotrijebiti ili odložiti,

koji su proizvedeni na njegovu teritoriju u skladu s pravnim aktima izravne primjene iz članka 1. ovog zakona i s odredbama donesenima na temelju ovog zakona. Sve dok nadležno tijelo ne preuzme takve proizvode, obveze vlasnika da identificiraju, prevoze i skladište nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode, predviđene odredbama pravnih akata izravne primjene iz članka 1., ostaju neizmijenjene. Nadležno tijelo može se obratiti trećim osobama radi ispunjavanja obveza koje ima na temelju druge rečenice. Druga rečenica primjenjuje se i na uginule životinje, u mjeri u kojoj je nadležno tijelo naredilo uporabu, preradu ili odlaganje zbog razloga povezanih s borbom protiv životinjskih bolesti.

(2)   Druga rečenica stavka 1. ne primjenjuje se kada su nusproizvodi životinjskog podrijetla i od njih dobiveni proizvodi namijenjeni proizvodnji hrane za životinje i proizvoda dobivenih od nusproizvoda životinjskog podrijetla iz članaka 33. i 36. Uredbe (EZ) br. 1069/2009 i kada nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode prikupljaju, identificiraju, prevoze, skladište, obrađuju, prerađuju ili koriste poduzetnici, objekti ili pogoni registrirani u skladu s člankom 23. Uredbe (EZ) br. 1069/2009 ili su odobreni u skladu s člankom 24. Uredbe (EZ) br. 1069/2009.

(3)   Kad je riječ o nusproizvodima životinjskog podrijetla i od njih dobivenim proizvodima iz prve rečenice stavka 1., nadležno tijelo može, djelomično ili potpuno, na fizičku ili pravnu osobu privatnog prava koja upravlja postrojenjem za spaljivanje ili suspaljivanje, uz njezinu suglasnost, prenijeti obvezu preuzimanja, prikupljanja, identificiranja, prevoženja, skladištenja, obrade, prerade, upotrebe ili odlaganja proizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda, ako:

U slučaju djelomične otpreme, ona se može uvjetovati time da pogon za preradu, postrojenje za spaljivanje ili suspaljivanje preuzme, prikupi, identificira, preveze, skladišti, obradi, preradi, upotrijebi ili odloži nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji su proizvedeni na određenom području kada to zahtijeva javni interes.

(4)   Nadležno tijelo može obvezati pogon za preradu, postrojenje za spaljivanje ili suspaljivanje da uz razumnu naknadu koja uključuje troškove i proizvode, privremeno odobri zajedničku uporabu objekta ili pogona radi prerade ili uklanjanja nusproizvoda ili od njih dobivenih proizvoda iz stavka 1. prve rečenice, koji su proizvedeni izvan područja djelovanja objekta za preradu, postrojenja za spaljivanje ili suspaljivanje ako je to razumno, a nusproizvodi životinjskog podrijetla i od njih dobiveni proizvodi se ne mogu odgovarajuće preraditi na drugi način ili se to može učiniti samo uz znatne dodatne troškove. Ako nije moguće postići sporazum o naknadi, naknadu će odrediti nadležno tijelo.”

21

Članak 12. Zakona o odlaganju nusproizvoda životinjskog podrijetla, naslovljen „Nadzor”, određuje:

„(1)   Poštovanje odredaba pravnih akata izravne primjene iz članka 1., poštovanje odredaba ovog zakona i uredbi donesenih na temelju ovog zakona i izvršivih naloga izdanih u skladu s pravnim aktima izravne primjene iz članka 1., ovog zakona ili uredbe donesene na temelju ovog zakona nadzire nadležno tijelo, a u području Bundeswehra (savezna obrana) služba koju odredi savezno ministarstvo obrane.

(2)   Nadležno tijelo može od slučaja do slučaja donijeti naloge potrebne za poštovanje odredaba pravnih akata izravne primjene iz članka 1. ovog zakona, kao i uredbi donesenih na temelju ovog zakona. Ta odredba primjenjuje se također i nakon registracije iz članka 23. Uredbe […] br. 1069/2009 ili nakon dobivanja odobrenja na temelju članka 24. Uredbe […] br. 1069/2009.”

22

Thüringer Ausführungsgesetz zum Tierische Nebenprodukte‑Beseitigungsgesetz (Zakon savezne zemlje Tiringije o provedbi Zakona o odlaganju nusproizvoda životinjskog podrijetla) od 10. lipnja 2005. (Thür GVBl. 2005., str. 224.), u članku 2., naslovljenom „Tijela odgovorna za preradu i odlaganje nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorija 1. i 2.”:

„(1)   Okruzi i gradovi okruzi nadležni su javnopravni subjekti (tijela nadležna za odlaganje) u smislu članka 3. stavka 1. Zakona o odlaganju nusproizvoda životinjskog podrijetla. Oni tu zadaću obavljaju u okviru samouprave.

„(2)   Za izvršavanje te zadaće tijela odgovorna za zbrinjavanje iz stavka 1. mogu osnovati udrugu lokalne vlasti. Načini funkcioniranja utvrđeni su statutom. Samo tom tijelu, koje je odgovorno za odlaganje, povjereno je obavljanje te zadaće posredstvom udruge.”

23

Članak 3. Zakona savezne zemlje Tiringije o provedbi Zakona o odlaganju nusproizvoda životinjskog podrijetla, naslovljen „Područja djelovanja”, glasi:

„(1)   Ministarstvo nadležno za veterinarske poslove uredbom određuje, u dogovoru s tijelima odgovornima za odlaganje, područja unutar kojih navedena tijela moraju preuzeti, prikupiti, prevesti, skladištiti, obraditi, preraditi ili odlagati nusproizvode životinjskog podrijetla iz članka 3. stavka 1. prve rečenice Zakona o odlaganju nusproizvoda životinjskog podrijetla. U tom pogledu treba uzeti u obzir interese zaštite od životinjskih bolesti, proizvodnje nusproizvoda životinjskog podrijetla iz članka 3. stavka 1. prve rečenice Zakona o odlaganju nusproizvoda životinjskog podrijetla, uvjete za prijevoz i kapacitete tvornica za preradu.

(2)   Ministarstvo nadležno za veterinarske poslove može u iznimnim slučajevima dopustiti obradu, preradu ili odlaganje nusproizvoda životinjskog podrijetla iz članka 3. stavka 1. prve rečenice Zakona o odlaganju nusproizvoda životinjskog podrijetla u pogonu za preradu, postrojenju za spaljivanje ili suspaljivanje izvan područja djelovanja utvrđenog u skladu sa stavkom 1.”

24

Thüringer Verordnung über die Einzugsbereiche nach dem Tierische Nebenprodukte‑Beseitigungsgesetz (Uredba savezne zemlje Tiringije o područjima djelovanja prema Zakonu o odlaganju nusproizvoda životinjskog podrijetla) od 11. listopada 2005. (Thür GVB1. 2005., str. 355.) u članku 1. predviđa:

„Područje djelovanja u pogonu za preradu smještenom u Elxlebenu, okrug Sömmerda, obuhvaća, za materijale iz članka 3. stavka 1. prve rečenice [Zakona o odlaganju nusproizvoda životinjskog podrijetla] u verziji primjenjivoj na dan nastanka činjenica, cijelo područje savezne zemlje.”

25

Društvo Toropet u Njemačkoj upravlja objektom koji je na temelju Uredbe br. 1069/2009 odobren kao objekt koji obavlja međuradnje za materijal kategorije 3. u smislu članka 10. te uredbe te je također registrirano kao prijevoznik nusproizvoda životinjskog podrijetla. Međutim, to društvo nije ovlašteno za postupanje s materijalima iz kategorija 1. i 2. u smislu članaka 8. i 9. navedene uredbe. U okviru svojih djelatnosti društvo Toropet prerađuje iznutrice i stavlja ih na tržište, među ostalim, za proizvođače hrane za životinje, subjekte koji se bave recikliranjem životinjskih masti i pogone za proizvodnju bioplina.

26

U okviru upravnog nadzora koji je 23. siječnja 2018. proveden u tom objektu koji obavlja međuradnje okrug Greiz utvrdio je prisutnost plijesni, truleži i stranih tijela poput komada žbuke, ostataka plastike i drvne piljevine u 38 paleta koje su sadržavale nusproizvode životinjskog podrijetla kategorije 3. Zbog prisutnosti tih nedostataka okrug Greiz prerazvrstao je predmetni materijal u kategoriju 2. te je prisilnim izvršenjem, koje je treća strana provela istog dana, naložio da se odmah zbrine 38 paleta. Troškovi u iznosu od 2346,17 eura povezani s tim radnjama naplaćeni su društvu Toropet.

27

To prisilno izvršenje potvrđeno je odlukom od 25. siječnja 2018. kojom je okrug Greiz pojasnio da zbog navedenih nedostataka predmetni materijal više ne može biti razvrstan u kategoriju 3. nego se mora razvrstati u kategoriju 2. Međutim, ni društvo Toropet ni njegov poslovni partner, koji je trebao biti zadužen za preradu tog materijala, nisu bili ovlašteni za postupanje s materijalom kategorije 2. Usto, zbog nepostojanja zasebne rashladne prostorije predmetni materijal nije se mogao skladištiti na licu mjesta dok god se ne pronađe sporazumno rješenje.

28

Društvo Toropet 9. listopada 2018. podnijelo je tužbu Verwaltungsgerichtu Gera (Upravni sud u Geri, Njemačka) kojom je tražilo poništenje upravne odluke od 25. siječnja 2018.

29

U okviru svoje tužbe društvo Toropet prigovara okrugu Greiz da je počinio pogrešku time što je predmetni materijal prerazvrstao u kategoriju 2. a da nije proveo znanstveno ispitivanje. Osporava osnovanost ocjene prema kojoj je materijal bio pokvaren, truo ili pljesniv. Društvo Toropet smatra da kriterij koji su primijenili veterinari i okrug Greiz, odnosno onaj koji se temelji na činjenici da su proizvodi primjereni za prehranu ljudi, prekoračuje odredbe članka 10. Uredbe br. 1069/2009.

30

Društvo Toropet ističe da iz članka 14. točke (d) te uredbe proizlazi da razgradnja i kvarenje nusproizvoda životinjskog podrijetla ne opravdavaju prerazvrstavanje u nižu kategoriju jer je prerada u skladu s člankom 14. točkom (b) te uredbe moguća i da odlaganje nije uvijek nužno. Usto, prema mišljenju društva Toropet, predmetni nusproizvodi životinjskog podrijetla mogu biti obuhvaćeni člankom 10. točkom (f) te uredbe jer se tom odredbom isključuju samo proizvodi koji predstavljaju znatne rizike koje uzrokuju bolesti životinja. Međutim, to društvo smatra da meso koje se promijenilo zbog plijesni ili truleži ne predstavlja takav rizik. Kad je riječ o prisutnosti stranih tijela u predmetnom materijalu, poput komada žbuke, ostataka plastike i drvne piljevine, ona ne može dovesti do prerazvrstavanja ako je moguće jednostavno mehaničko odvajanje.

31

To društvo konkretno tvrdi da zbog toga što materijal kategorije 3. nije namijenjen prehrani ljudi, to je li predmetni materijal primjeren za prehranu ljudi nije relevantno.

32

Sud koji je uputio zahtjev ističe da se predmetni nusproizvodi životinjskog podrijetla prvenstveno odnose na materijal koji je prvotno bio razvrstan u kategoriju 3. bilo na temelju članka 10. točke (a) Uredbe br. 1069/2009, koji obuhvaća trupove i dijelove zaklanih životinja koji su primjereni prehrani ljudi, ali nisu namijenjeni prehrani ljudi, ili na temelju članka 10. točke (f) te uredbe, koji obuhvaća proizvode životinjskog podrijetla ili hranu koja sadrži proizvode životinjskog podrijetla koji više nisu namijenjeni prehrani ljudi iz komercijalnih razloga ili koji iz drugih razloga ne predstavljaju rizik za javno zdravlje ili zdravlje životinja.

33

Taj sud napominje da razgradnja i kvarenje materijala kategorije 3. te materijale u načelu čine neprimjerenima za prehranu ljudi i dovode do rizika za zdravlje ljudi i životinja. Prema tome, taj sud se pita trebaju li takve promjene dovesti do prerazvrstavanja materijala u drugu kategoriju.

34

Sud koji je uputio zahtjev ističe da je glavni cilj Uredbe br. 1069/2009, kao što to proizlazi iz njezine uvodne izjave 11. i iz njezina članka 1., kontrola nad rizicima za javno zdravlje i zdravlje životinja i zaštita sigurnosti ljudskog i životinjskog prehrambenog lanca. Stoga opasnost nije ograničena na zdravlje ljudi. Člankom 14. točkom (d) Uredbe naglašava se uostalom da razgradnja i kvarenje dovode do rizika za javno zdravlje ili zdravlje životinja.

35

Međutim, sud koji je uputio zahtjev smatra da se članku 14. točki (d) Uredbe br. 1069/2009 može protiviti naknadna izmjena prvotnog razvrstavanja zbog razgradnje ili kvarenja predmetnog materijala. Naime, prema njegovu mišljenju, iz te se odredbe može zaključiti da razgradnja i kvarenje u načelu ne utječu na razvrstavanje nego samo na uporabu materijala kategorije 3. Prema mišljenju tog suda, iako se uporaba tog materijala u svrhu proizvodnje hrane za životinje isključuje na temelju članka 14. točke (d) Uredbe br. 1069/2009 čini se da je, suprotno tomu, moguće upotrijebiti taj materijal u druge svrhe, među ostalim, tako da ga se preradi suspaljivanjem, u skladu s člankom 14. točkom (b) te uredbe.

36

Sud koji je uputio zahtjev pita se i o tumačenju članka 9. točke (d) Uredbe br. 1069/2009. Naime, na temelju te odredbe, materijal proglašen neprimjerenim za prehranu ljudi zbog prisutnosti stranih tijela mora biti razvrstan u kategoriju 2. Međutim, iz poglavlja I. odjeljka 4. točke 3. Priloga IV. Uredbi br. 142/2011 proizlazi da prisutnost stranih tijela nije dovoljna da dovede do razvrstavanja predmetnog materijala u kategoriju 2. s obzirom na to da uredba zahtijeva da pogoni za preradu materijala kategorije 3. raspolažu uređajima za otkrivanje stranih tijela, koja se moraju ukloniti prije ili tijekom prerade. Štoviše, sud koji je uputio zahtjev pita se je li sprečavanje rizika od prisutnosti stranih tijela relevantno ako materijal kategorije 3. nije namijenjen za preradu u hranu za životinje, nego za spaljivanje ili za proizvodnju biodizela.

37

U tim je okolnostima Verwaltungsgericht Gera (Upravni sud u Geri, Njemačka) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

38

Svojim trima pitanjima, koja valja razmotriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti želi znati treba li članak 10. točke (a) i (f) Uredbe br. 1069/2009 tumačiti na način da nusproizvodi životinjskog podrijetla koji su prvotno razvrstani kao materijal kategorije 3., u skladu s tom odredbom, a koji se izmijene zbog razgradnje ili kvarenja, ili se pomiješaju sa stranim tijelima, poput komada žbuke ili drvne piljevine, tako da više nisu prikladni za prehranu ljudi i/ili nisu lišeni svakog rizika za ljudsko zdravlje ili zdravlje životinja, ne odgovaraju razini rizika povezanoj s tom kategorizacijom i prema tome moraju biti prerazvrstani u nižu kategoriju.

39

Kako bi se odgovorilo na ta pitanja, najprije valja pojasniti načine razvrstavanja nusproizvoda životinjskog podrijetla u određenu kategoriju prije analize je li takvo razvrstavanje nepromjenjivo ili se nusproizvod životinjskog podrijetla može prerazvrstati bilo zbog raspadanja ili kvarenja bilo zbog miješanja sa stranim tijelom do kojeg je došlo nakon njegova prvotnog razvrstavanja.

40

Kao prvo, kad je riječ o načinima razvrstavanja nusproizvoda životinjskog podrijetla u određenu kategoriju, valja istaknuti da je razvrstavanje nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda uređeno glavom I. poglavljem I. odjeljkom 4. Uredbe br. 1069/2009, koje sadržava njezine članke 7. do 10.

41

U skladu s člankom 7. stavkom 1. te uredbe, nusproizvodi životinjskog podrijetla razvrstani su u posebne kategorije s obzirom na razinu rizika koju predstavljaju za javno zdravlje i zdravlje životinja. Konkretnije, navedena uredba predviđa tri kategorije koje, u skladu s njezinim člancima 8., 9. i 10., obuhvaćaju materijal kategorije 1., 2. i 3. te nusproizvodi životinjskog podrijetla nužno moraju ulaziti u jednu od te tri kategorije. Tako su kategorijom 3. obuhvaćeni materijali za koje zakonodavac Unije smatra da su nisko rizični, dok materijali iz kategorije 1. i 2. predstavljaju visok rizik za javno zdravlje i zdravlje životinja, pri čemu materijali iz kategorije 1. predstavljaju najveći rizik.

42

Kao prvo, iz teksta članka 9. točke (h) Uredbe br. 1069/2009 proizlazi da popis materijala kategorije 2. obuhvaća nusproizvode životinjskog podrijetla koji nisu materijal kategorije 1. i 3., tako da kategorija 2. predstavlja preostalu kategoriju. Usto, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 62. svojeg mišljenja, članak 9. točku (h) te uredbe treba, s obzirom na njezinu uvodnu izjavu 35., prema kojoj se svaki nusproizvod životinjskog podrijetla koji nije obuhvaćen nekom od triju kategorija automatski treba smatrati materijalom kategorije 2., tumačiti široko u smislu da obuhvaća sve nusproizvode životinjskog podrijetla koji nisu razvrstani u neku drugu kategoriju.

43

Iz toga proizlazi da su popisi materijala kategorija 1. i 3., predviđeni u člancima 8. i 10. Uredbe br. 1069/2009, taksativni i stoga ih treba usko tumačiti jer, s jedne strane, obuhvaćaju samo materijale koji su u njima izričito navedeni i, s druge strane, ti materijali moraju u skladu s člankom 7. stavkom 1. te uredbe poštovati razinu rizika koja se pripisuje predmetnoj kategoriji.

44

Iz toga slijedi da su kategorijom 3. obuhvaćeni samo materijali koji su u njoj izričito navedeni i koji poštuju razinu rizika koja je povezana s tom kategorijom.

45

Kao drugo, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 54. svojeg mišljenja, valja naglasiti da je razina rizika također relevantan kriterij za krajnju uporabu nusproizvoda životinjskog podrijetla. Uredba br. 1069/2009 je u svojim člancima 12. do 14., u vezi sa svojom uvodnom izjavom 38., predvidjela popise uporaba i odlaganja koji su mogući za svaku kategoriju materijala kao i pravila primjenjiva na svaku od njih kako bi se ta razina rizika svela na najmanju moguću mjeru, a da se pritom ne isključi mogućnost da se uporabe i odlaganja koji se primjenjuju na kategoriju visokog rizika također odnose na materijale koji pripadaju kategoriji niskog rizika.

46

U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da su materijali o kojima je riječ u glavnom postupku prvotno bili razvrstani u kategoriju 3. u skladu s člankom 10. točkama (a) i (f) Uredbe br. 1069/2009.

47

Dok članak 10. točka (a) te uredbe predviđa da u tu kategoriju ulaze trupovi i dijelovi zaklanih životinja koji su primjereni za prehranu ljudi, ali nisu namijenjeni prehrani ljudi iz komercijalnih razloga, članak 10. točka (f) navedene uredbe obuhvaća materijale kao što su proizvodi životinjskog podrijetla koji više nisu namijenjeni prehrani ljudi iz komercijalnih razloga ili zbog poteškoća tijekom proizvodnje ili pogreške na ambalaži, ili zbog prisutnosti drugih nedostataka koji ne predstavljaju rizik za javno zdravlje ili zdravlje životinja. Iz toga slijedi da se kriterij na temelju kojeg se može odrediti je li nusproizvod životinjskog podrijetla obuhvaćen jednom od tih odredbi temelji na zahtjevu da bude prikladan za prehranu ljudi i/ili da je lišen svakog rizika za zdravlje ljudi ili životinja.

48

U tom pogledu, kad je riječ konkretno o utvrđivanju prikladnosti hrane za prehranu ljudi, članak 14. stavak 5. Uredbe br. 178/2002 predviđa da je neprikladna za prehranu ljudi ona hrana koja je neprihvatljiva za prehranu zbog njezinog zagađenja vanjskim uzročnikom ili na neki drugi način, ili zbog truljenja, kvarenja ili raspadanja.

49

Kao drugo, valja razmotriti mogu li nedostaci poput onih povezanih s raspadanjem ili kvarenjem te prisutnošću stranih tijela, poput onih utvrđenih u okviru upravnog nadzora od 23. siječnja 2018. opisanog u točki 26. ove presude, izmijeniti razinu rizika koji predstavljaju materijali koji su prvotno razvrstani kao materijal kategorije 3. u smislu članka 10. točaka (a) i (f) Uredbe br. 1069/2009, tako da je opravdano prerazvrstavanje tih materijala u kategoriju 2.

50

Najprije valja istaknuti da ni članak 7. Uredbe br. 1069/2009 ni ijedna druga odredba te uredbe izričito ne predviđaju prerazvrstavanje u nižu kategoriju materijala koji su prvotno bili razvrstani u kategoriju 3. Naime, budući da se u njemu samo navodi da razvrstavanje nusproizvoda životinjskog podrijetla odražava njegovu razinu rizika za javno zdravlje i zdravlje životinja, na temelju teksta tog članka 7. nije moguće utvrditi može li materijal biti prerazvrstan.

51

Prema tome, uzimajući u obzir nepostojanje korisnih pojašnjenja u članku 10. točkama (a) i (f) Uredbe br. 1069/2009, u svrhu tumačenja te odredbe valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst, već i kontekst u kojem se nalazi, vodeći računa o sustavu i ciljevima propisa čiji je dio (vidjeti u tom smislu presudu od 19. listopada 2017., Vion Livestock,C‑383/16, EU:C:2017:783, t. 35. i navedenu sudsku praksu).

52

Kao prvo, kad je riječ o ciljevima koji se nastoje postići Uredbom br. 1069/2009, iz članka 1. i uvodnih izjava 2., 5., 6. i 11. te uredbe proizlazi da su glavni ciljevi propisa koji se odnose na nusproizvode životinjskog podrijetla na odgovarajući način kontrolirati rizike za javno zdravlje i zdravlje životinja i očuvati sigurnost ljudskog i životinjskog prehrambenog lanca te uspostava koherentnog i cjelovitog okvira sanitarnih pravila koja su razmjerna zdravstvenim rizicima koji se javljaju kada subjekti u različitim fazama proizvodnog lanca rukuju nusproizvodima životinjskog podrijetla, od njihova prikupljanja do njihova korištenja ili odlaganja.

53

Iz toga proizlazi da je zakonodavac Unije namjeravao na odgovarajući i proporcionalan način kontrolirati rizike za javno zdravlje i zdravlje životinja tijekom cijelog postupka rukovanja nusproizvodima životinjskog podrijetla, što podrazumijeva da se razvrstavanje nusproizvoda životinjskog podrijetla može ponovno ocijeniti u svakom trenutku tog postupka i stoga dovesti do prerazvrstavanja tog nusproizvoda kada potonji više ne ispunjava uvjete za njegovo početno razvrstavanje.

54

Kao drugo, to tumačenje potkrijepljeno je kontekstom u kojem se nalaze članci 7. i 10. Uredbe br. 1069/2009.

55

Naime, u skladu s člankom 4. stavkom 2. te uredbe svim subjektima nalaže se obveza da osiguraju da nusproizvodi životinjskog podrijetla poštuju pravila te uredbe „u svim fazama sakupljanja, prijevoza, postupanja, obrade, pretvorbe, prerade, skladištenja, stavljanja na tržište, distribucije, uporabe i odlaganja” tih nusproizvoda životinjskog podrijetla.

56

Usto, valja također naglasiti da se Uredbom br. 1069/2009, u skladu s njezinom uvodnom izjavom 36., predviđa odgovornost subjekta da osiguraju poštovanje zahtjeva iz te uredbe kako bi se zaštitilo javno zdravlje i zdravlje životinja. U tom pogledu subjekti moraju poštovati zahtjeve iz navedene uredbe koji se primjenjuju na njihove djelatnosti kada obrađuju nusproizvode životinjskog podrijetla. U tom kontekstu članak 28. Uredbe br. 1069/2009 obvezuje subjekte da osiguraju, putem sustava vlastitih kontrola, da nijedan nusproizvod životinjskog podrijetla koji nije u skladu s tom uredbom ili za koji se sumnja da nije u skladu s potonjom ne napusti objekt ili pogon, osim ako nije namijenjen odlaganju.

57

Isto tako, države članice na temelju članka 4. stavka 3. Uredbe br. 1069/2009 uspostavljaju sustav službenih kontrola u okviru kojeg nadziru i provjeravaju poštuju li subjekti zahtjeve navedene uredbe duž čitavoga proizvodnog lanca koji se odnosi na nusproizvode životinjskog podrijetla. Ta odredba također potvrđuje da subjekti moraju u svakoj fazi proizvodnog lanca provjeravati jesu li nusproizvodi životinjskog podrijetla stvarno obuhvaćeni kategorijom u koju su prvotno razvrstani.

58

Stoga iz konteksta u kojem se nalaze članak 10. točke (a) i (f) Uredbe br. 1069/2009 i ciljeva propisa kojeg su te odredbe dio proizlazi da se prvotno razvrstavanje materijala u određenu kategoriju treba nadzirati i provjeravati tijekom cijelog proizvodnog lanca, tako da se, ako ti materijali više ne odgovaraju razini rizika koji je s njima prvotno povezan, mora provesti njihovo prerazvrstavanje kako bi se zajamčila sigurnost prehrambenog lanca ljudi i životinja. Stoga, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 80. svojeg mišljenja, razvrstavanje u jednu kategoriju nije nepromjenjivo, nego ovisi o održavanju razine rizika koja je s tom kategorijom povezana.

59

Iz toga slijedi da izmjena materijala, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koji su prvotno razvrstani u kategoriju 3. u skladu s člankom 10. točkama (a) i (f) Uredbe br. 1069/2009, zbog razgradnje ili kvarenja, ili zbog prisutnosti stranih tijela, tako da više nisu prikladni za prehranu ljudi i/ili nisu lišeni svakog rizika za javno zdravlje ili zdravlje životinja, nužno dovodi do njihova prerazvrstavanja u nižu kategoriju.

60

Naime, kao što su istaknuli i sud koji je uputio zahtjev i Europska komisija, razgradnja ili kvarenje materijala kategorije 3. dovodi do pojave toksina zbog kojih su u načelu neprikladni za prehranu ljudi te također predstavljaju rizik za zdravlje ljudi i životinja.

61

Slijedom toga, nusproizvodi životinjskog podrijetla prvotno razvrstani u kategoriju 3., poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koji predstavljaju višu razinu rizika od one dopuštene za razvrstavanje u tu kategoriju, gube pravo na njihovo razvrstavanje u potonju.

62

Iz toga slijedi da, kao što je to istaknuto u točki 42. ove presude, u skladu s člankom 9. točkom (h) Uredbe br. 1069/2009, nusproizvodi životinjskog podrijetla koji nisu materijal kategorije 1. ili 3., obuhvaćeni su kategorijom 2. Dakle, potonja odredba mora se primijeniti na nusproizvode životinjskog podrijetla koji zbog razgradnje ili kvarenja predstavljaju previsok stupanj rizika kako bi ispunili zahtjeve za materijal kategorije 3.

63

Kad je riječ o prisutnosti stranih tijela poput komada žbuke ili drvene piljevine u materijalima o kojima je riječ u glavnom postupku, kao prvo, iz informacija navedenih u zahtjevu za prethodnu odluku i u spisu kojim Sud raspolaže proizlazi da se oni, s obzirom na njihovu prirodu, ne smatraju opasnim otpadom u smislu Uredbe br. 1013/2006. Stoga, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 43. svojeg mišljenja, takva mješavina je u načelu obuhvaćena Uredbom br. 1069/2009 (vidjeti u tom smislu presudu od 3. rujna 2020., P. F. Kamstra Recycling i dr., C‑21/19 do C‑23/19, EU:C:2020:636, t. 55.).

64

Kao drugo, valja istaknuti da poglavlje I. odjeljak 4. točka 3. Priloga IV. Uredbi br. 142/2011 nalaže tvornicama za preradu materijala kategorije 3. da budu opremljene uređajem za otkrivanje prisutnosti stranih tijela, kao što su dijelovi ambalaže ili komadi kovina. Stoga, kao što su to istaknuli nezavisni odvjetnik u točki 45. svojeg mišljenja te Komisija i okrug Greiz, ta odredba obuhvaća samo strana tijela pomiješana s materijalima kategorije 3. koji se mogu lako i sigurno ukloniti uz poštovanje zahtjeva koji se odnose na razinu rizika predviđenu za tu kategoriju Uredbom br. 1069/2009.

65

Međutim, strana tijela poput komada žbuke ili drvene piljevine, pod pretpostavkom da ih se može otkriti, mogu se stopiti s nusproizvodom životinjskog podrijetla do te mjere da je uklanjanje tih stranih tijela teško ostvarivo, ako ne i nemoguće, tako da ih se ne može smatrati stranim tijelom koje je obuhvaćeno poglavljem I. odjeljkom 4. točkom 3. Priloga IV. Uredbi br. 142/2011.

66

U tom pogledu valja istaknuti, kao što je to učinio nezavisni odvjetnik u točki 74. svojeg mišljenja, da mješavina nusproizvoda životinjskog podrijetla sa stranim tijelima poput komada žbuke ili drvene piljevine ima iste značajke i osobito istu razinu rizika kao i materijal kategorije 2. naveden u članku 9. točki (d) te Uredbe br. 1069/2009 koji obuhvaća „proizvode životinjskog podrijetla koji su ocijenjeni kao neprimjereni za prehranu ljudi zbog prisutnosti stranih tijela u tim proizvodima”. Stoga mješavinu poput one iz glavnog postupka treba razvrstati u kategoriju 2. bilo na temelju članka 9. točke (d) te uredbe kad je riječ o proizvodima životinjskog podrijetla u smislu te odredbe ili na temelju članka 9. točke (h) te uredbe kada je riječ o drugim nusproizvodima životinjskog podrijetla.

67

Naposljetku, argumentacija prema kojoj se iz članka 14. točke (d) Uredbe br. 1069/2009 može zaključiti da raspadanje ili kvarenje ne utječe na razvrstavanje nego na uporabu materijala kategorije 3. ne može se prihvatiti jer je to tumačenje protivno cilju i strukturi Uredbe br. 1069/2009.

68

Naime, kao što je to istaknuto u točki 45. ove presude, članci 12. do 14. Uredbe br. 1069/2009 utvrđuju popise mogućih uporaba i odlaganja za materijal kategorija 1. do 3., koji su redom navedeni u člancima 8. do 10. te uredbe, ali i dalje slijedeći stupanj rizika koji uključuju različite kategorije. Slijedom toga, članak 14. navedene uredbe ne predviđa zahtjeve koje treba ispuniti u svrhu razvrstavanja materijala u kategorije, a koji su isključivo definirani u člancima 8. do 10. te uredbe, i stoga ne može ugroziti logiku koja je svojstvena razvrstavanju koje je uspostavio zakonodavac Unije u tim člancima.

69

U tom istom kontekstu ne može se prihvatiti argumentacija društva Toropet prema kojoj bi se prvotno razvrstavanje materijala u kategoriju 3. moglo zadržati, neovisno o raspadanju ili kvarenju koje na njega utječe ili unatoč njihovu miješanju sa stranim tijelima, s obzirom na to da se ti materijali ne mogu koristiti u svrhu prerade za prehranu životinja nego u druge svrhe, poput spaljivanja ili prerade u bioplin. Promjena početne namjene predmetnih materijala ne može opravdati njihovo zadržavanje u kategoriji 3. s obzirom na njihovu visoku razinu rizika za zdravlje ljudi i životinja.

70

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da na tri pitanja valja odgovoriti tako da članak 7. stavak 1., članak 9. točku (h) i članak 10. točke (a) i (f) Uredbe br. 1069/2009, u vezi s člankom 4. stavkom 2. te uredbe, treba tumačiti na način da nusproizvodi životinjskog podrijetla koji su prvotno razvrstani u materijal kategorije 3., u skladu s člankom 10. točkama (a) i (f) te uredbe, a koji se izmijene zbog razgradnje ili kvarenja, ili se pomiješaju sa stranim tijelima, poput komada žbuke ili drvene piljevine, tako da više nisu prikladni za prehranu ljudi i/ili nisu lišeni svakog rizika za ljudsko zdravlje ili zdravlje životinja, ne odgovaraju razini rizika povezanoj s tom kategorizacijom i prema tome moraju biti prerazvrstani u nižu kategoriju.

71

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:

Članak 7. stavak 1., članak 9. točku (h), članak 10. točke (a) i (f) Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla), u vezi s člankom 4. stavkom 2. te uredbe, treba tumačiti na način da nusproizvodi životinjskog podrijetla koji su prvotno razvrstani u materijal kategorije 3., u skladu s člankom 10. točkama (a) i (f) te uredbe, a koji se izmijene zbog razgradnje ili kvarenja, ili se pomiješaju sa stranim tijelima, poput komada žbuke ili drvene piljevine, tako da više nisu prikladni za prehranu ljudi i/ili nisu lišeni svakog rizika za ljudsko zdravlje ili zdravlje životinja, ne odgovaraju razini rizika povezanoj s tom kategorizacijom i prema tome moraju biti prerazvrstani u nižu kategoriju.