Predmet C-439/19

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Latvijas Republikas Satversmes tiesa)

Presuda Suda (veliko vijeće) od 22. lipnja 2021.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba (EU) 2016/679 – Članci 5., 6. i 10. – Nacionalni propis kojim se predviđa javni pristup osobnim podacima o kaznenim bodovima izrečenima za prometne prekršaje – Zakonitost – Pojam ‚osobni podaci koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela’ – Otkrivanje radi poboljšanja sigurnosti cestovnog prometa – Pravo javnog pristupa službenim dokumentima – Sloboda informiranja – Usklađivanje s temeljnim pravima na poštovanje privatnosti i zaštitu osobnih podataka – Ponovna uporaba podataka – Članak 267. UFEU-a – Vremenski učinci prethodne odluke – Mogućnost ustavnog suda države članice da održi pravne učinke nacionalnog propisa koji nije u skladu s pravom Unije – Načela nadređenosti prava Unije i pravne sigurnosti”

Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba 2016/679 – Područje primjene – Odstupanja – Obrada podataka u okviru aktivnosti koja nije obuhvaćena pravom Unije – Aktivnost kojoj je cilj zaštititi nacionalnu sigurnost ili je obuhvaćena tom kategorijom – Pojam – Aktivnost kojoj je cilj poboljšanje sigurnosti cestovnog prometa – Isključenost

(Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, uvodna izjava 16. i čl. 2. st. 2. t. (a))

(t. 61.-68.)
Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba 2016/679 – Područje primjene – Odstupanja – Obrada podataka koju obavljaju nadležna tijela u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija – Pojam nadležnog tijela – Nužnost povezanosti sa zaštitom osobnih podataka u područjima pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje – Nacionalno javno tijelo koje javnosti daje osobne podatke o kaznenim bodovima izrečenima za prometne prekršaje – Isključenost

(Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, uvodna izjava 19. i čl. 2. st. 2. t. (d); Direktiva 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća, uvodne izjave 10. i 11. i čl. 3. st. 7.)

(t. 69. -72.)
Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba 2016/679 – Obrada osobnih podataka koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela – Pojam podataka koji se odnose na kažnjiva djela – Podaci o kaznenim bodovima – Uključenost – Pojam kažnjivih djela – Kaznenopravna priroda – Kriteriji za ocjenu – Prometni prekršaji koji dovode do izricanja kaznenih bodova – Uključenost

(Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 10.; Direktiva 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća, uvodna izjava 13.)

(t. 77.-93., t. 1. izreke)
Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka – Uredba 2016/679 – Uvjeti za zakonitost obrade osobnih podataka – Obrada koja je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili spada u izvršavanje službene ovlasti – Nacionalni propis koji predviđa obvezu javnog pristupa osobnim podacima o kaznenim bodovima i dopušta dostavljanje tih podataka gospodarskim subjektima radi ponovne uporabe – Cilj od općeg interesa poboljšanja sigurnosti cestovnog prometa – Nepostojanje nužnosti te obrade osobnih podataka – Nedopuštenost – Pravo javnog pristupa službenim dokumentima i sloboda informiranja – Nepostojanje utjecaja – Nadređenost temeljnih prava na poštovanje privatnosti i zaštitu osobnih podataka

(Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća, uvodne izjave 39. i 154., čl. 5. st. 1., čl. 6. st. 1. t. (e), čl. 10., 85. i 86.)

(t. 99., 106., 108.-113., 120.-122., 126., 129. i t. 2. i 3. izreke)
Prethodna pitanja – Tumačenje – Vremenski učinci presuda o tumačenju – Retroaktivni učinak – Ograničavanje od strane Suda – Načela nadređenosti prava Unije i pravne sigurnosti – Mogućnost ustavnog suda države članice da održi pravne učinke nacionalnog propisa za koji je utvrđeno da nije u skladu s pravom Unije do dana donošenja konačne presude – Nepostojanje

(čl. 267. UFEU-a)

(t. 132.-137., t. 4. izreke)

Kratak prikaz

Pravu Unije o zaštiti podataka protivi se latvijski propis koji obvezuje tijelo nadležno za sigurnost cestovnog prometa da učini javno dostupnima informacije o kaznenim bodovima koji se izriču vozačima za prometne prekršaje

Nije dokazana nužnost tog sustava za postizanje željenog cilja – poboljšanje sigurnosti cestovnog prometa

B je fizička osoba kojoj su izrečeni kazneni bodovi zbog jednog ili više prometnih prekršaja. Te je kaznene bodove Ceļu satiksmes drošības direkcija (Uprava za sigurnost cestovnog prometa, Latvija; u daljnjem tekstu: CSDD) upisala u Nacionalni registar vozila i njihovih vozača.

Na temelju latvijskog propisa o cestovnom prometu ( 1 ) informacije o kaznenim bodovima izrečenima vozačima vozila upisanih u taj registar javno su dostupne te ih CSDD priopćava svakoj osobi koja to zatraži – uključujući i gospodarskim subjektima radi ponovne uporabe – pri čemu nije potrebno opravdati poseban interes za dobivanje tih podataka. Dvojeći o zakonitosti tog propisa, osoba B podnijela je ustavnu tužbu Latvijas Republikas Satversmes tiesi (Ustavni sud, Latvija) kako bi se ispitala usklađenost tog propisa s pravom na poštovanje privatnosti.

Ustavni sud smatrao je da u okviru ocjene tog ustavnog prava mora voditi računa o Općoj uredbi o zaštiti podataka (u daljnjem tekstu: GDPR) ( 2 ). Stoga je od Suda zatražio da pojasni doseg više odredaba GDPR-a kako bi mogao utvrditi je li latvijski propis o cestovnom prometu u skladu s tom uredbom.

U svojoj presudi, donesenoj u velikom vijeću, Sud ocjenjuje da se GDPR-u protivi latvijski propis. On utvrđuje da nije dokazana nužnost priopćavanja osobnih podataka o kaznenim bodovima izrečenima za prometne prekršaje, osobito imajući u vidu cilj poboljšanja sigurnosti cestovnog prometa, na koji se poziva latvijska vlada. Osim toga, Sud smatra da ni pravo javnog pristupa službenim dokumentima ni pravo na slobodu informiranja ne opravdavaju takav propis.

Ocjena Suda

Kao prvo, Sud ocjenjuje da obrada osobnih podataka o kaznenim bodovima jest „obrada osobnih podataka koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela” ( 3 ), za koju GDPR predviđa pojačanu zaštitu zbog posebne osjetljivosti odnosnih podataka.

S tim u vezi on uvodno napominje da su informacije o kaznenim bodovima osobni podaci i da CSDD-ovo priopćavanje tih informacija trećim osobama čini obradu koja spada u materijalno područje primjene GDPR-a. Naime, to područje primjene vrlo je široko, a spomenuta obrada nije obuhvaćena iznimkama od primjene te uredbe.

Tako, s jedne strane, navedena obrada nije obuhvaćena iznimkom o neprimjeni GDPR-a na obradu izvršenu tijekom djelatnosti koja nije obuhvaćena opsegom prava Unije ( 4 ). Treba smatrati da je jedini cilj te iznimke isključivanje iz područja primjene te direktive obrada osobnih podataka koje državna tijela provode u okviru aktivnosti namijenjenih zaštiti nacionalne sigurnosti ili neke druge aktivnosti koja se može svrstati u istu kategoriju. Te aktivnosti konkretno obuhvaćaju one kojima je cilj zaštita osnovnih državnih funkcija i temeljnih interesa društva. Međutim, aktivnosti vezane uz sigurnost cestovnog prometa nemaju takav cilj te se stoga ne mogu svrstati u kategoriju aktivnosti kojima je cilj zaštita nacionalne sigurnosti.

S druge strane, priopćavanje osobnih podataka o kaznenim bodovima nije ni obrada obuhvaćena iznimkom o neprimjeni GDPR-a na obrade osobnih podataka koje nadležna tijela obavljaju u kaznenim stvarima ( 5 ). Naime, Sud ocjenjuje da se prilikom navedenog priopćavanja CSDD ne može smatrati takvim „nadležnim tijelom” ( 6 ).

Kako bi utvrdio čini li pristup osobnim podacima o prometnim prekršajima, poput kaznenih bodova, obradu osobnih podataka koji se odnose na „kažnjiva djela” ( 7 ) te uživaju pojačanu zaštitu, Sud zaključuje, oslanjajući se osobito na okolnosti nastanka GDPR-a, da taj pojam upućuje isključivo na kaznena djela. Međutim, činjenica da se u latvijskom pravnom sustavu prometni prekršaji kvalificiraju kao prekršajni nije odlučna za ocjenu spadaju li ta kažnjiva djela pod pojam „kazneno djelo” s obzirom na to da je riječ o autonomnom pojmu prava Unije koji zahtijeva autonomno i ujednačeno tumačenje u cijeloj Uniji. Na taj način, nakon što je podsjetio na tri kriterija relevantna za ocjenu kaznene naravi kažnjivog djela – a to su pravna kvalifikacija kažnjivog dijela u nacionalnom pravu, narav kažnjivog djela i težina izrečene kazne – Sud ocjenjuje da prometni prekršaji o kojima je riječ spadaju u pojam „kažnjiva djela” u smislu GDPR-a. Kad je riječ o prvim dvama kriterijima, Sud navodi da, čak i ako se kažnjiva djela u nacionalnom pravu ne kvalificiraju kao „kaznena”, to može proizlaziti iz njihove naravi, a osobito iz represivne svrhe sankcije do čijeg izricanja može doći. U predmetnom slučaju, izricanje kaznenih bodova za prometne prekršaje, baš kao i druge sankcije do kojih može dovesti njihovo počinjenje, služe, među ostalim, navedenoj represivnoj svrsi. Kad je riječ o trećem kriteriju, Sud napominje da samo prometni prekršaji određene težine dovode do izricanja kaznenih bodova i da, samim time, mogu dovesti do kazni određene težine. Nadalje, izricanje kaznenih bodova u pravilu prati sankcija koja se izriče, a kumuliranje tih bodova dovodi do pravnih posljedica koje mogu uključivati čak i zabranu upravljanja vozilom.

Kao drugo, Sud ocjenjuje da se GDPR-u protivi latvijski propis koji obvezuje CSDD da podatke o kaznenim bodovima izrečenima vozačima vozila za prometne prekršaje učini javno dostupnima, pri čemu osoba koja traži pristup ne mora opravdati poseban interes za dobivanje tih podataka.

S tim u vezi Sud naglašava da poboljšanje sigurnosti cestovnog prometa, koje se nastoji ostvariti latvijskim propisom, jest cilj od općeg interesa koji priznaje Unija i da stoga države članice mogu kvalificirati sigurnost cestovnog prometa kao „zadaću od javnog interesa” ( 8 ). Međutim, nije dokazana nužnost latvijskog sustava priopćavanja osobnih podataka o kaznenim bodovima za postizanje namjeravanog cilja. Naime, s jedne strane, latvijski zakonodavac raspolaže velikim brojem metoda koje bi mu mogle omogućiti postizanje tog cilja drugim sredstvima kojima se manje zadire u temeljna prava ispitanika. S druge strane, valja voditi računa o osjetljivosti podataka o kaznenim bodovima i o činjenici da njihovo javno priopćavanje može činiti ozbiljno zadiranje u prava na poštovanje privatnosti i na zaštitu osobnih podataka, s obzirom na to da može izazvati društvenu osudu i dovesti do stigmatizacije odnosne osobe.

Osim toga, Sud smatra da, imajući u vidu osjetljivost tih podataka i ozbiljnost spomenutog zadiranja u dva navedena temeljna prava, ona imaju prednost i pred interesom javnosti za pristup službenim dokumentima, kao što je Nacionalni registar vozila i njihovih vozača, i pred pravom na slobodu informiranja.

Kao treće, zbog istih razloga Sud smatra da se GDPR-u protivi latvijski propis i u dijelu u kojem ovlašćuje CSDD da podatke o kaznenim bodovima izrečenima vozačima vozila za prometne prekršaje dostavi gospodarskim subjektima kako bi ih oni mogli ponovno upotrijebiti i priopćiti javnosti.

Kao četvrto i posljednje, Sud pojašnjava da se načelu nadređenosti prava Unije protivi to da sud koji je uputio zahtjev, postupajući po tužbi protiv latvijskog propisa za koji je Sud ocijenio da nije u skladu s pravom Unije, odluči da se pravni učinci tog propisa održavaju do dana donošenja njegove konačne presude.

( 1 ) Članak 141 stavak 2. Ceļu satiksmes likumsa (Zakon o cestovnom prometu) od 1. listopada 1997. (Latvijas Vēstnesis, 1997., br. 274/276)

( 2 ) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.)

( 3 ) Članak 10. GDPR-a

( 4 ) Članak 2. stavak 2. točka (a) GDPR-a

( 5 ) Članak 2. stavak 2. točka (d) GDPR-a

( 6 ) Članak 3. stavak 7. Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL 2016., L 119, str. 89. i ispravak SL 2018., L 127, str. 14.)

( 7 ) Članak 10. GDPR-a

( 8 ) U skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (e) GDPR-a, obrada osobnih podataka je zakonita ako je „nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa”.