Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 3. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Audiencia Provincial de Zaragoza – Španjolska) – Ibercaja Banco, SA/TJ, UK

(Predmet C-13/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 53. stavak 2. i članak 99. Poslovnika Suda - Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Ugovor o hipotekarnom kreditu - Nepošteni uvjeti - Klauzula o ograničenju promjenjivosti kamatne stope (tzv. odredba „o najnižoj kamatnoj stopi”) - Ugovor o obnovi - Odricanje od podnošenja tužbi protiv ugovornih odredbi - Neobvezatnost - Direktiva 2005/29/EZ - Nepoštena poslovna praksa poslovnih subjekata prema potrošačima - Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1.”)

(2021/C 228/11)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Audiencia Provincial de Zaragoza

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ibercaja Banco, SA

Tuženici: TJ, UK

Izreka

Članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da odredba ugovora sklopljenog između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača, čija bi se nepoštenost mogla utvrditi u sudskom postupku, može biti predmet ugovora o obnovi sklopljenog između tog prodavatelja robe ili pružatelja usluge i tog potrošača, kojim se potrošač odriče učinaka do kojih bi dovelo proglašenje nepoštenosti te odredbe, pod uvjetom da to odricanje proizlazi iz potrošačeva slobodnog i informiranog pristanka, što je na nacionalnom sudu da provjeri. Nasuprot tomu, ugovorna odredba kojom se taj potrošač odriče sudskih tužbi u budućim sporovima, koje se temelje na pravima koje ima na temelju Direktive 93/13, ne obvezuje navedenog potrošača.

Članak 3. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se za odredbu ugovora o hipotekarnom kreditu, sklopljenog između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača, kojom se nastoji izmijeniti potencijalno nepoštena odredba ranijeg ugovora sklopljenog između njih ili kojom se predviđa da se taj potrošač odriče svih tužbi protiv tog prodavatelja robe ili pružatelja usluge, može smatrati da nije bila predmet pojedinačnih pregovora ako taj potrošač nije mogao utjecati na sadržaj nove odredbe, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

Članke 3. do 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da zahtjev transparentnosti koji na temelju tih odredbi obvezuje prodavatelja robe ili pružatelja usluge podrazumijeva da, prilikom sklapanja ugovora o obnovi kojim se, s jedne strane, nastoji izmijeniti potencijalno nepoštena odredba ranijeg ugovora i kojim se, s druge strane, predviđa da se potrošač odriče svih tužbi protiv prodavatelja robe ili pružatelja usluge, taj potrošač mora biti u mogućnosti razumjeti sve odlučujuće pravne i gospodarske posljedice koje za njega proizlaze iz sklapanja tog ugovora o obnovi.

4.	Deseto i trinaesto pitanje koje je postavila Audiencia Provincial de Zaragoza (Provincijski sud u Zaragozi, Španjolska) očito su nedopušteni.

(1) SL C 148, 29. 4. 2019.