Presuda Suda (treće vijeće) od 15. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal d'arrondissement – Luksemburg) – EQ/Administration de l'Enregistrement, des Domaines et de la TVA

(Predmet C-846/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Gospodarska aktivnost - Isporuke usluga uz naknadu - Članak 2. stavak 1. točka (c) i članak 9. stavak 1. - Izuzeća - Članak 132. stavak 1. točka (g) - Isporuke usluga koje su usko povezane sa socijalnom skrbi i socijalnom zaštitom - Usluge koje pruža odvjetnik u okviru ovlaštenja za zaštitu punoljetnih osoba lišenih poslovne sposobnosti - Tijelo priznato kao tijelo posvećeno socijalnoj dobrobiti”)

(2021/C 217/15)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal d'arrondissement

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: EQ

Tuženik: Administration de l'Enregistrement, des Domaines et de la TVA

Izreka

Članak 9. stavak 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da su isporuke usluga – koje se obavljaju u korist punoljetnih osoba lišenih poslovne sposobnosti s ciljem njihove zaštite u građanskopravnim poslovima, a čije obavljanje je povjereno pružatelju usluga na temelju zakona i čija se naknada utvrđuje na paušalnoj osnovi ili na temelju procjene u svakom slučaju zasebno, osobito uzimajući u obzir financijsku situaciju osobe lišene poslovne sposobnosti, pri čemu tu naknadu može pokriti država u slučaju da ta osoba nema osnovna sredstva za život – gospodarska aktivnost u smislu te odredbe, kada se one obavljaju naplatno, pružatelj usluga od njih ostvaruje prihode na kontinuiranoj osnovi te se ukupna razina naknade za tu aktivnost određuje prema kriterijima kojima se jamči pokriće troškova rada koje je taj pružatelj usluga imao.

Članak 132. stavak 1. točku (g) Direktive 2006/112 treba tumačiti na način da, s jedne strane, „isporuka usluga usko povezanih s socijalnom skrbi i socijalnom zaštitom” znači isporuka usluga punoljetnim osobama lišenim poslovne sposobnosti s ciljem njihove zaštite u građanskopravnim poslovima i, s druge strane, da odvjetnik koji pruža takve usluge može, u svrhu svojeg poslovanja i u granicama navedenih usluga, biti priznat kao tijelo koje je posvećeno socijalnoj dobrobiti, pri čemu pak takvo priznanje mora dodijeliti pravosudno tijelo samo ako je dotična država članica odbijanjem takvog priznanja prekoračila granice diskrecijske ovlasti koju u tom pogledu uživa.

Načelu zaštite legitimnih očekivanja ne protivi se to da porezna uprava podvrgne porezu na dodanu vrijednost (PDV) određene transakcije koje se odnose na već zaključeno razdoblje, u situaciji u kojoj je ta uprava tijekom više godina prihvaćala prijave PDV-a poreznog obveznika u kojima transakcije iste naravi nisu bile uključene u oporezive transakcije i u kojoj porezni obveznik nije u mogućnosti naplatiti dugovani PDV od onih koji su platili te transakcije, pri čemu se smatra da već plaćene naknade uključuju taj PDV.

(1) SL C 54, 17. 2. 2020.