Presuda Suda (treće vijeće) od 21. listopada 2021. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Apelativen sad – Varna – Bugarska) – kazneni postupci protiv osoba DR (C-845/19), TS (C-863/19)

(Spojeni predmeti C-845/19 i C-863/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima - Direktiva 2014/42/EU - Zamrzavanje i oduzimanje predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji - Područje primjene - Oduzimanje nezakonito stečene imovine - Ekonomska korist ostvarena kaznenim djelom koje nije bilo predmet osuđujuće presude - Članak 4. - Oduzimanje - Članak 5. - Prošireno oduzimanje - Članak 6. - Oduzimanje imovine trećih osoba - Pretpostavke - Oduzimanje novčanog iznosa za koji se tvrdi da pripada trećoj osobi - Treća osoba koja nema pravo sudjelovati kao stranka u postupku oduzimanja - Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima”)

(2021/C 513/13)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Apelativen sad – Varna

Stranke glavnog kaznenog postupka

DR (C-845/19), TS (C-863/19),

uz sudjelovanje: Okražna prokuratura – Varna

Izreka

Direktivu 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji treba tumačiti na način da posjedovanje opojnih sredstava u svrhu njihove distribucije ulazi u njezino područje primjene, iako su svi elementi svojstveni počinjenju tog kaznenog djela ograničeni na samo jednu državu članicu.

Direktivu 2014/42 treba tumačiti na način da se njome predviđa ne samo oduzimanje imovine koja čini ekonomsku korist ostvarenu kaznenim djelom za počinjenje kojeg je njegov počinitelj osuđen nego se njome također predviđa oduzimanje imovine koja pripada tom počinitelju, a u pogledu koje je nacionalni sud pred kojim se postupak vodi siguran da je stečena drugim kriminalnim radnjama, uz poštovanje jamstava predviđenih člankom 8. stavkom 8. te direktive i pod uvjetom da se kazneno djelo za počinjenje kojeg je navedeni počinitelj proglašen krivim nalazi među djelima navedenima u članku 5. stavku 2. navedene direktive te da to kazneno djelo može izravno ili neizravno dovesti do ostvarivanja ekonomske koristi u smislu te direktive.

Članak 8. stavke 1., 7. i 9. Direktive 2014/42, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji omogućuje oduzimanje u korist države imovine za koju se tvrdi da pripada osobi koja nije počinitelj kaznenog djela a da pritom ta osoba nema mogućnost sudjelovati kao stranka u postupku oduzimanja.

(1) SL C 68, 2. 3. 2020,