Presuda Suda (veliko vijeće) od 20. rujna 2022. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Bundesverwaltungsgericht – Njemačka) – Bundesrepublik Deutschland/SpaceNet AG (C-793/19), Telekom Deutschland GmbH (C-794/19)

(Spojeni predmeti C-793/19 i C-794/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Obrada osobnih podataka u području elektroničkih komunikacija - Povjerljivost komunikacija - Pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga - Opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu i lokaciji - Direktiva 2002/58/EZ - Članak 15. stavak 1. - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članci 6., 7., 8. i 11. te članak 52. stavak 1. - Članak 4. stavak 2. UEU-a”)

(2022/C 424/02)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesverwaltungsgericht

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bundesrepublik Deutschland

Tuženici: SpaceNet AG (C-793/19), Telekom Deutschland GmbH (C-794/19)

Izreka

Članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., u vezi s člancima 7., 8. i 11. te člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima

treba tumačiti na način da mu se:

protive nacionalne zakonske mjere kojima se preventivno, u svrhu borbe protiv teških kaznenih djela i sprečavanja ozbiljnih prijetnji javnoj sigurnosti, predviđa opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu i lokaciji;

ne protive nacionalne zakonske mjere koje:

—

omogućuju, u svrhu zaštite nacionalne sigurnosti, izdavanje naloga pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga da provedu opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu i lokaciji, u situacijama u kojima je predmetna država članica suočena s ozbiljnom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti koja se pokazala stvarnom i trenutačnom ili predvidljivom, pri čemu odluka kojom je predviđen taj nalog može biti predmet djelotvornog nadzora koji provodi sud ili neovisno upravno tijelo čija odluka ima obvezujući učinak, a kojim se nastoji provjeriti postoji li jedna od tih situacija i poštuju li se uvjeti i jamstva koja se moraju predvidjeti i pri čemu se navedeni nalog može izdati samo za razdoblje čije je trajanje ograničeno na strogo nužno, ali se može produljiti u slučaju postojanosti te prijetnje;

—

predviđaju, u svrhu zaštite nacionalne sigurnosti, borbe protiv teških kaznenih djela i sprečavanja ozbiljnih prijetnji javnoj sigurnosti, ciljano zadržavanje podataka o prometu i lokaciji koje se na temelju objektivnih i nediskriminatornih elemenata, ovisno o kategorijama dotičnih osoba ili pomoću zemljopisnog kriterija, određuje za razdoblje čije je trajanje ograničeno na strogo nužno, ali se može produljiti;

—	predviđaju, u svrhu zaštite nacionalne sigurnosti, borbe protiv teških kaznenih djela i sprečavanja ozbiljnih prijetnji javnoj sigurnosti, opće i neselektivno zadržavanje IP adresa dodijeljenih izvoru veze, za razdoblje čije je trajanje ograničeno na strogo nužno;

—	predviđaju, u svrhu zaštite nacionalne sigurnosti, borbe protiv kaznenih djela i zaštite javne sigurnosti, opće i neselektivno zadržavanje podataka o građanskom identitetu korisnika elektroničkih komunikacijskih sredstava; i

—

omogućuju, u svrhu borbe protiv teških kaznenih djela i, a fortiori, zaštite nacionalne sigurnosti, izdavanje naloga pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga u obliku odluke nadležnog tijela koja podliježe djelotvornom sudskom nadzoru, da u određenom trajanju provedu hitno zadržavanje podataka o prometu i lokaciji kojima ti pružatelji usluga raspolažu,

ako te mjere jasnim i preciznim pravilima osiguravaju da predmetno zadržavanje podataka podliježe poštovanju s time povezanih materijalnih i postupovnih uvjeta te da dotične osobe raspolažu djelotvornim jamstvima protiv opasnosti zlouporabe.

(1) SL C 45, 10. 2. 2020.