Presuda Suda (veliko vijeće) od 15. srpnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Vrhovno sodišče Republike Slovenije – Slovenija) – B. K./Republika Slovenija (Ministrstvo za obrambo)

(Predmet C-742/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika - Organizacija radnog vremena - Pripadnici oružanih snaga - Primjenjivost prava Unije - Članak 4. stavak 2. UEU-a - Direktiva 2003/88/EZ - Područje primjene - Članak 1. stavak 3. - Direktiva 89/391/EEZ - Članak 2. stavak 2. - Aktivnosti vojnih osoba - Pojam „radno vrijeme” - Razdoblje straže - Postupak koji se odnosi na plaću radnika”)

(2021/C 349/05)

Jezik postupka: slovenski

Sud koji je uputio zahtjev

Vrhovno sodišče Republike Slovenije

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: B. K.

Tuženik: Republika Slovenija (Ministrstvo za obrambo)

Izreka

Članak 1. stavak 3. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, u vezi s člankom 4. stavkom 2. UEU-a, treba tumačiti na način da je stražarska aktivnost koju obavlja vojnik isključena iz područja primjene te direktive:

—	ako se ta aktivnost obavlja u okviru njegove temeljne obuke, operativne vježbe ili vojne operacije u užem smislu, ili

—	ako predstavlja aktivnost koja je u tolikoj mjeri specifična da nije moguće uspostaviti sustav rotacije osoblja koji osigurava poštovanje zahtjeva te direktive, ili

—

ako iz svih relevantnih okolnosti proizlazi da se ta aktivnost obavlja u okviru izvanrednih događaja, čija težina i razmjer zahtijevaju usvajanje mjera nužnih za zaštitu života, zdravlja kao i sigurnosti zajednice te čije bi pravilno izvršenje bilo ugroženo kad bi se morala poštovati sva pravila predviđena navedenom direktivom, ili

—	kad bi se primjena te direktive na takvu aktivnost, putem nametanja dotičnim tijelima obveze uspostave sustava rotacije ili planiranja radnog vremena, mogla provesti samo na štetu dobrog provođenja vojnih operacija u užem smislu.

2.	Članak 2. Direktive 2003/88 treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se razdoblje straže tijekom kojeg je vojnik dužan boraviti u krugu vojarne u koju je raspoređen, ali ondje ne obavlja stvarni posao, plati različito od razdoblja straže tijekom kojeg on stvarno ispunjava radne obveze.

(1) SL C 19, 20. 1. 2020.