1.

Članak 267. UFEU a treba tumačiti na način da mu se protivi to da vrhovni sud države članice utvrdi, nakon što mu je podnesen zahtjev za zaštitu zakonitosti, nezakonitost zahtjeva za prethodnu odluku koji je Sudu, na temelju spomenute odredbe, uputio niži sud, zbog toga što postavljena pitanja nisu relevantna ni potrebna za rješenje spora u glavnom postupku, pri čemu se, međutim, ne zadire u pravne učinke odluke koja sadržava takav zahtjev. Načelo nadređenosti prava Unije obvezuje taj niži sud na izuzimanje iz primjene takve odluke nacionalnog vrhovnog suda.

2.

Članak 267. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi pokretanje stegovnog postupka protiv nacionalnog suca zbog toga što je na temelju te odredbe Sudu uputio zahtjev za prethodnu odluku.

3.

Članak 5. Direktive 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima treba tumačiti na način da države članice obvezuje na poduzimanje konkretnih mjera za osiguranje dostatne kakvoće pruženog tumačenja i prevođenja kako bi osumnjičenik ili okrivljenik saznao koje mu se djelo stavlja na teret i kako bi nacionalni sudovi mogli provesti nadzor tog tumačenja.

Članak 2. stavak 5. Direktive 2010/64 te članak 4. stavak 5. i članak 6. stavak 1. Direktive 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku u vezi s člankom 48. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da im se protivi provedba postupka u odsutnosti protiv osobe koja, zbog neodgovarajućeg tumačenja, nije informirana, na jeziku koji razumije, o djelu koje joj se stavlja na teret odnosno ako je nemoguće utvrditi kakvoću tumačenja i, prema tome, činjenicu da je navedena osoba informirana, na jeziku koji razumije, o djelu koje joj se stavlja na teret.