|
12.7.2021 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 278/4 |
Presuda Suda (treće vijeće) od 29. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Supremo, Španjolska) – Banco de Portugal, Fundo de Resolução, Novo Banco SA, Sucursal en España/VR
(Predmet C-504/19) (1)
(„Zahtjev za prethodnu odluku - Nadzor banaka - Restrukturiranje i likvidacija kreditnih institucija - Direktiva 2001/24/EZ - Mjera restrukturiranja kreditne institucije koju je donijelo tijelo matične državne članice - Prijenos prava, imovine ili obveza na „prijelaznu” instituciju - Prijenos natrag na kreditnu instituciju pod restrukturiranjem - Članak 3. stavak 2. - Lex concursus - Učinak mjere restrukturiranja u drugim državama članicama - Uzajamno priznavanje - Članak 32. - Učinci mjere restrukturiranja na postupak koji je u tijeku - Izuzeće od primjene lex concursus - Članak 47. prvi stavak Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Djelotvorna sudska zaštita - Načelo pravne sigurnosti”)
(2021/C 278/05)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunal Supremo
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Banco de Portugal, Fundo de Resolução, Novo Banco SA, Sucursal en España
Tuženik: VR
Izreka
Članak 3. stavak 2. i članak 32. Direktive 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija, u vezi s načelom pravne sigurnosti i člankom 47. prvim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da im se protivi bezuvjetno priznanje – u sudskom postupku o meritumu koji je u tijeku u državi članici različitoj od matične države članice te koji se odnosi na element pasive kojeg je kreditna institucija bila lišena prvom mjerom restrukturiranja poduzetom u toj posljednjoj državi – učinaka druge mjere restrukturiranja kojom se taj element pasive retroaktivno prenosi natrag na navedenu kreditnu instituciju, s učinkom na datum prije pokretanja tog postupka, ako takvo priznanje dovodi do toga da kreditna institucija na koju je pasiva bila prenesena prvom mjerom gubi, s retroaktivnim učinkom, pasivnu legitimaciju u postupku u tijeku, dovodeći tako u pitanje sudske odluke koje su već donesene u korist tužitelja u istom postupku.