25.1.2021   

HR

Službeni list Europske unije

C 28/6


Presuda Suda (peto vijeće) od 18. studenoga 2020. – Europska komisija/Savezna Republika Njemačka

(Predmet C-371/19) (1)

(Povreda obveze države članice - Oporezivanje - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 170. i članak 171. stavak 1. - Povrat PDV-a koji se provodi poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici u kojoj kupuju robu i usluge ili uvoze robu koja podliježe PDV-u, ali koji imaju poslovni nastan u drugoj državi članici - Direktiva 2008/9/EZ - Načini povrata PDV-a - Članci 9. i 10. - Članak 15. stavak 1. - Članak 20. - Nepostojanje kopije računa ili uvoznih dokumenata - Sustavno odbijanje nepotpunih zahtjeva za povrat - Odbijanje da se od poreznog obveznika zatraži da nakon isteka roka za podnošenje zahtjeva taj zahtjev upotpuni - Načelo porezne neutralnosti - Načelo proporcionalnosti - Dopuštenost)

(2021/C 28/08)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: J. Jokubauskaitė i R. Pethke, agenti)

Tuženik: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: S. Eisenberg i J. Möller, agenti)

Izreka

1.

Savezna Republika Njemačka je – time što je odbila zahtjeve za povrat poreza na dodanu vrijednost (PDV) koji su podneseni prije 30. rujna kalendarske godine nakon razdoblja povrata, ali kojima nisu priložene kopije računa ili uvoznih dokumenata koje zahtijeva zakonodavstvo države članice povrata na temelju članka 10. Direktive Vijeća 2008/9/EZ, od 12. veljače 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđenih u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata, nego u drugoj državi članici, a da nije prethodno pozvala tužitelje da upotpune zahtjeve podnošenjem, po potrebi nakon tog datuma, kopija ili dostavljanjem odgovarajućih podataka koji omogućuju obradu navedenih zahtjeva, – osim što je povrijedila načelo neutralnosti PDV-a, kao i korisni učinak prava na povrat PDV-a poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata, povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 170. i 171. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2008/8/EZ od 12. veljače 2008., te člankom 5. Direktive 2008/9.

2.

Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3.

Savezna Republika Njemačka snosi vlastite troškove i dvije trećine troškova Europske komisije.

4.

Europska komisija snosi trećinu svojih troškova.


(1)  SL C 213, 24. 6. 2019.