Presuda Suda (četvrto vijeće) od 14. siječnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court (Irlande), International Protection Appeals Tribunal – Irska) – K.S., M.H.K/The International Protection Appeals Tribunal, The Minister for Justice and Equality, Ireland and the Attorney General (C-322/19), R.A.T., D.S./Minister for Justice and Equality (C-385/19)

(Spojeni predmeti C-322/19 i C-385/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Granična kontrola, azil i useljavanje - Međunarodna zaštita - Standardi za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu - Direktiva 2013/33/EU - Državljanin treće zemlje koji je iz jedne države članice Europske unije došao u drugu, ali je međunarodnu zaštitu zatražio tek u potonjoj - Odluka o transferu u prvu državu članicu - Uredba (EU) br. 604/2013 - Pristup tržištu rada u svojstvu podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu)

(2021/C 72/07)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court (Irska), International Protection Appeals Tribunal

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: KS, MHK (C-322/19), R.A.T., D.S (C-385/19)

Tuženici: The International Protection Appeals Tribunal, The Minister for Justice and Equality, Ireland and the Attorney General (C-322/19), Minister for Justice and Equality (C-385/19)

Izreka

Nacionalni sud prilikom tumačenja odredaba Direktive 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, koja se, u skladu s člankom 4. Protokola (br. 21) o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, primjenjuje u državi članici tog suda, mora uzeti u obzir Direktivu 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, koja se pak, u skladu s člancima 1. i 2. te člankom 4.a stavkom 1. spomenutog protokola, u toj državi članici ne primjenjuje.

Članak 15. Direktive 2013/33 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu isključuje iz pristupa tržištu rada samo zbog toga što je u odnosu na njega donesena odluka o transferu, u skladu s Uredbom (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva.

Članak 15. stavak 1. Direktive 2013/33 treba tumačiti na način da:

—	se krivnja za kašnjenje u donošenju prvostupanjske odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu može pripisati njegovu podnositelju ako je to kašnjenje uzrokovano nedostatkom njegove suradnje s nadležnim tijelima;

—	država članica ne može pripisati krivnju za kašnjenje u donošenju prvostupanjske odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu podnositelju tog zahtjeva zbog toga što svoj zahtjev nije podnio u prvoj državi članici ulaska, u smislu članka 13. Uredbe br. 604/2013;

—	država članica ne može pripisati krivnju za kašnjenje u obradi zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnositelju tog zahtjeva zbog toga što je podnio pravni lijek sa suspenzivnim učinkom protiv odluke o transferu koja je u odnosu na njega donesena u skladu s Uredbom br. 604/2013.

(1) SL C 220, 1. 7. 2019.

SL C 255, 29. 7. 2019.