Tužba podnesena 6. srpnja 2018. – RATP protiv Komisije

(Predmet T-422/18)

(2018/C 364/15)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Régie autonome des transports parisiens (RATP) (Pariz, Francuska) (zastupnici: E. Morgan de Rivery, P. Delelis i C. Lavin, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

na temelju članka 263. UFEU-a poništi Odluku Komisije od 5. ožujka 2018. o pružanju pristupa dokumentima u pogledu kojih je podnesen zahtjev za pristup dokumentima upisan pod oznakom GestDem 2017/7530 u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, i

—	u svakom slučaju, naloži Komisiji snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 4. stavak 4. Uredbe br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.) i članak 5. stavak 3. točku (b) te članak 5. stavak 6. odjeljka koji se odnosi na odredbe o provedbi Uredbe br. 1049/2001 Komisijina Kodeksa o dobrom ponašanju koji je priložen njezinu Poslovniku [C(2000) 3614 (SL 2000., L 308, str. 26.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 5., str. 35.)] jer Komisija nikako nije mogla dostaviti sporne dokumente, a da o tome ne obavijesti tužitelja.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila načelo dobre uprave propisano člankom 41. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima, svoju obvezu dužne pažnje kako je pobliže određena relevantnom sudskom praksom i stoga cilj Uredbe br. 1049/2001 prema kojemu se, u skladu s člankom 1. točkom (c), njome nastoji „promicati dobru administrativnu praksu u pristupu dokumentima”.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 4. stavak 2. prvu, drugu i treću alineju Uredbe br. 1049/2001 jer je odbila primijeniti izuzeća na koja se, međutim, pozvao tužitelj. Ovaj tužbeni razlog podijeljen je na tri dijela:

—	prvi dio, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 4. stavak 2. treću alineju Uredbe br. 1049/2001 jer je namjerno odbila primijeniti opću pretpostavku povjerljivosti koja se primjenjuje na dokumente;

—	drugi dio, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 4. stavak 2. drugu alineju Uredbe br. 1049/2001 jer je odbila u obzir uzeti uplitanje u sudske postupke koje je omogućeno dostavom dokumenata;

—

treći dio, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 4. stavak 2. prvu alineju Uredbe br. 1049/2001, članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članak 7. Povelje o temeljnim pravima i članak 339. UFEU-a jer nije u obzir uzela tužiteljeve komercijalne, financijske i strateške interese.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 4. stavak 1. točku (b) i članak 8. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL 2001., L 8, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 34., str. 6.) jer je odbila sakriti identitet fizičke osobe koja je bila autor spornih dokumenata.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila obvezu obrazlaganja propisanu u članku 296. UFEU-a jer ni na koji način nije obavijestila tužitelja, ni prije ni poslije slanja dokumenata, o razlozima na kojima se mogla temeljiti njezina spremnost da pošalje navedene dokumente.