201806290441986552018/C 249/512982018TC24920180716HR01HRINFO_JUDICIAL20180507414221

Predmet T-298/18: Tužba podnesena 7. svibnja 2018. – Banco Comercial Português i dr. protiv Komisije


C2492018HR4110120180507HR0051411422

Tužba podnesena 7. svibnja 2018. – Banco Comercial Português i dr. protiv Komisije

(Predmet T-298/18)

2018/C 249/51Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Banco Comercial Português (Porto, Portugal), Banco ActivoBank S.A. (Lisabon) i Banco de Investimento Imobiliário S.A. (Lisabon) (zastupnici: C. Botelho Moniz, L. do Nascimento Ferreira, F.-C. Laprévote, A. Champsaur i D. Oda, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Komisije C (2017/N) od 11. listopada 2017. (državna potpora SA.49275) u dijelu u kojem se njome Ugovor o mogućem budućem kapitalu (u daljnjem tekstu: UMBK), dogovoren i sklopljen između Portugalskog sanacijskog fonda (u daljnjem tekstu: Sanacijski fond) i grupe Lone Star (u daljnjem tekstu: Lone Star) u okviru prodaje banke Novo Banco, S.A. (u daljnjem tekstu: Novo Banco) prvonavedenog drugonavedenom subjektu, smatra državnom potporom spojivom s unutarnjim tržištem, i

naloži Komisiji snošenje troškova u vezi s ovim postupkom, uključujući troškove tužiteljâ.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu šest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava jer je smatrala da je sanacija banke Banco Espírito Santo, S.A. (u daljnjem tekstu: BES) iz 2014. provedena isključivo prema portugalskom pravu i prije stupanja na snagu Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 2014/59/EU);

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava jer je smatrala da se Uredba br. 2014/59/EU primjenjuje tek od 1. siječnja 2015.;

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava jer je smatrala da bi, radi očuvanja jedinstva i provedbe prvotnog sanacijskog postupka BES-a, prodaja Novo Banca trebala biti provedena prema nacionalnom zakonu koji je bio na snazi prije provedbe Uredbe br. 2014/59/EU;

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava jer je pogrešno smatrala da ne postoje nerazdvojivo povezane odredbe Uredbe br. 2014/59/EU relevantne za ocjenu UMBK-a;

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članke 101. i 44. Uredbe br. 2014/59/EU; i

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija prekršila članak 108. stavak 2. UFEU-a i članak 4. stavak 4. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu: Postupovna uredba, SL 2015., L 248, str. 9.), time što nije pokrenula službeni postupak unatoč ozbiljnoj sumnji u pogledu usklađenosti mehanizma UMBK s pravom Unije lišavajući na taj način tužitelje njihovih postupovnih prava.