—

Tužitelj tvrdi da se njegove ponovne kupnje trezorskih dionica između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2015. ne bi trebale smatrati povredom članka 77. točke (a) i članka 78. Uredbe 575/2013 (2), s obzirom na to da zaštitni sloj za očuvanje kapitala nije bio na snazi niti je bio utvrđen do 1. siječnja 2016.

—

Budući da se ESB-ova odluka temelji na pravilima kojima se uređuje zaštitni sloj za očuvanje kapitala u Direktivi 2013/36 (3), koja nisu bila ni obvezujuća, ni na snazi niti su bila utvrđena do 1. siječnja 2016., tužitelj tvrdi da je ESB odredio administrativnu novčanu kaznu a da ne postoji izravno primjenjivo pravilo prava Unije i nacionalnog prava.

—

Pobijanom je odlukom stoga povrijeđen članak 18. stavak 1. Uredbe o SSM-u i osobito načelo zakonitosti iz članka 49. stavka 1. Povelje o temeljnim pravima.

—

Vijeće je tužitelja koji je imao pravni interes za podnošenje tužbe protiv odluke o tome da se administrativna novčana kazna objavi na neanonimnoj osnovi, lišilo dvomjesečnog roka iz članka 263. šestog stavka UFEU-a time što je primijenilo pravilo poput onog iz članka 18. stavka 6. Uredbe o SSM-u.

—

Pobijanom se odredbom odstupa od dvomjesečnog roka za podnošenje tužbe za poništenje i ESB-u se dodjeljuje jednostrana ovlast određivanja trenutka u kojem kreditna institucija mora podnijeti tužbu.

—

Iako ESB ima ovlast objavljivanja administrativnih novčanih kazni, predmetna kreditna institucija mora podnijeti tužbu prije donošenja ESB-ove odluke o objavljivanju kazne. Ovom se situacijom stvara nerazumna nesigurnost za kreditnu instituciju koja u konačnici može ograničiti njezinu sposobnost podnošenja tužbe te kojom se naposljetku krši njezino temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek.

—

Posljedično, članak 18. stavak 6. Uredbe o SSM-u protivan je članku 263. šestom stavku UFEU-a i članku 47. Povelje o temeljnim pravima.

—

Budući da je ESB lišio tužitelja njegovih prava na djelotvoran pravni lijek, pobijanu odluku treba poništiti.