1.

Predstavlja li ograničenje protivno članku 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku koji, u vezi s naknadom troškova prekogranične zdravstvene zaštite, isključuje mogućnost naknadnog odobrenja zdravstvene zaštite pružene u drugoj državi članici bez prethodnog odobrenja, i onda kada, u slučaju čekanja prethodnog odobrenja, postoji stvarna opasnost od nepopravljivog pogoršanja pacijentova zdravstvenog stanja?

2.

Je li usklađen s načelima nužnosti i proporcionalnosti sadržanima u članku 8. stavku 1. Direktive 2011/24/EU (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi i načelom slobodnog kretanja pacijenata, sustav odobrenja države članice koji, u vezi s naknadom troškova prekogranične zdravstvene zaštite, isključuje mogućnost naknadnog odobrenja, i onda kada, u slučaju čekanja prethodnog odobrenja, postoji stvarna opasnost od nepopravljivog pogoršanja pacijentovog zdravstvenog stanja?

3.

Je li usklađen sa zahtjevom za razumni postupovni rok koji uzima u obzir konkretno zdravstveno stanje te žurnost i karakteristične okolnosti, sadržanim u članku 9. stavku 3. Direktive 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, nacionalni propis koji neovisno o zdravstvenom stanju pacijenta koji podnosi zahtjev, utvrđuje postupovni rok od 31 dana to da nadležno tijelo izda prethodno odobrenje i od 23 dana za to da ga odbije? Tijelo može, u pogledu zahtjeva, ispitati je li usluga zaštite obuhvaćena socijalnom sigurnošću, i, ako jest, može li je u roku koji je medicinski opravdan pružiti pružatelj zdravstvene zaštite koji se financira iz državnih sredstava, a ako nije, ispituje kvalitetu, sigurnost i isplativost zaštite koju pruža pružatelj zdravstvene zaštite kojeg je naveo pacijent.

4.

Treba li članak 20. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 883/2004 (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti tumačiti na način da se naknada troškova prekogranične zdravstvene zaštite može zahtijevati samo ako pacijent podnese zahtjev za prethodno odobrenje nadležnoj ustanovi? Ili u tom slučaju članak 20. stavak 1. sam po sebi ne isključuje mogućnost podnošenja zahtjeva za naknadno odobrenje radi naknade troškova?

5.

Obuhvaća li područje primjene članka 20. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti situaciju u kojoj pacijent putuje u drugu državu članicu nakon što je dobio konkretan termin za liječnički pregled i privremeni termin za eventualnu operaciju ili liječenje na dan koji slijedi liječničkom pregledu te se zbog pacijentova zdravstvenog stanja operacija ili liječenje stvarno i izvrši? Je li u tom slučaju moguće, za potrebe članka 20. stavka 1., podnijeti zahtjev za naknadno odobrenje radi naknade troškova?

6.

Obuhvaća li pojam planiranog liječenja u smislu članka 26. Uredbe (EZ) br. 987/2009 (3) Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti situaciju u kojoj pacijent putuje u drugu državu članicu nakon što je dobio konkretan termin za liječnički pregled i privremeni termin za eventualnu operaciju ili liječenje na dan koji slijedi liječničkom pregledu te se zbog pacijentova zdravstvenog stanja operacija ili liječenje stvarno i izvrši? Je li u tom slučaju moguće, za potrebe članka 26., podnijeti zahtjev za naknadno odobrenje radi naknade troškova? Je li i u slučaju hitnog liječenja od životne važnosti o kojem je riječ u članku 26. stavku 3., na temelju propisa potrebno prethodno odobrenje u situaciji iz članka 26. stavka 1.?