7.5.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 161/32 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. veljače 2018. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Parc del Segre S.A i drugi protiv Administración General del Estado
(Predmet C-113/18)
(2018/C 161/36)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunal Supremo
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Parc del Segre S.A., Electra Irache S.L., Genhidro Generación Hidroeléctrica S.L., Hicenor, S.L., Hidroeléctrica Carrascosa, S.L., Hidroeléctrica del Carrión, S.L., Hidroeléctrica del Pisuerga, S.L., Hidroeléctrica Santa Marta, S.L., Hyanor, S.L. i Promotora del Rec dels Quatre Pobles, S.A.
Tuženik: Administración General del Estado
Prethodna pitanja
1. |
Treba li načelo „onečišćivač plaća” iz članka 191. stavka 2. UFEU-a i članak 9. stavak 1. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1), od 23. listopada, u kojem je utvrđeno načelo povrata troškova za vodne usluge i primjerena gospodarska ravnoteža korištenja voda, tumačiti na način da im se protivi uspostava naknade za korištenje kopnenih voda za proizvodnju energije, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja ne potiče učinkovito korištenje vode niti uspostavlja mehanizme očuvanja i zaštite javnog vodnog područja i čiji iznos nije ni u kakvom odnosu s mogućnošću nanošenja štete javnom vodnom području te se jedino i isključivo temelji na sposobnosti proizvođača da ostvaruju prihode? |
2. |
Je li usklađen s načelom nediskriminacije gospodarskih subjekata iz članka 3. stavka 1. Direktive 2009/72/EZ od 13. srpnja o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (2), doprinos poput naknade za hidroelektričnu energiju o kojoj je riječ u glavnom postupku i čiji su obveznici isključivo proizvođači hidroelektrične energije koji djeluju u slivovima koje zajednički dijeli više autonomnih zajednica, ali ne i proizvođači koncesionari u slivovima koji se nalaze na području jedne autonomne zajednice, te proizvođači koji upotrebljavaju hidroelektričnu tehnologiju, ali ne i proizvođači energije koji upotrebljavaju druge tehnologije? |
3. |
Treba li članak 107. stavak 1. UFEU-a tumačiti na način da čini zabranjenu državnu potporu nametanje naknade za hidroelektričnu energiju poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku proizvođačima električne energije koji djeluju u slivovima koje zajednički dijeli više autonomnih zajednica uvođenjem asimetričnog sustava opterećenja u području iste tehnologije ovisno o tome gdje je smješteno postrojenje, pri čemu se ta naknada usto ne nameće proizvođačima energije iz drugih izvora? |
(1) Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL 2000., L 327, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 48.)
(2) Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL 2009., L 211, str. 55.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 4., str. 29.)