|
7.5.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 161/22 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. veljače 2017. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – Sociale Verzekeringsbank, druga stranka u postupku: C. E. Franzen
(Predmet C-96/18)
(2018/C 161/25)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Hoge Raad der Nederlanden
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Sociale Verzekeringsbank (SvB)
Druga stranka u postupku: C. E. Franzen
Prethodna pitanja
|
1. |
Treba li članke 45. i 48. UFEU-a tumačiti na način da im se u slučaju kao što je ovaj protivi nacionalna odredba kao što je članak 6a. točka (b) AKW-a (1)? Ta odredba dovodi do toga da nizozemski rezident nije osiguran u sustavu socijalnog osiguranja te države boravišta ako je zaposlen u drugoj državi članici pa se na njega na temelju članka 13. Uredbe br. 1408/71 (2) primjenjuju propisi o socijalnom osiguranju države zaposlenja. Ovaj slučaj poseban je po tome što tuženica na temelju zakonskog uređenja države zaposlenja zbog ograničenog opsega njezina tamošnjeg rada nema pravo na dječji doplatak. |
|
2. |
Je li za odgovor na prethodno pitanje važno da je za tuženicu postojala mogućnost od Svb-a zatražiti sklapanje dogovora u smislu članka 17. Uredbe br. 1408/71? |
(1) Algemene Kinderbijslagwet (Opći zakon o dječjem doplatku)
(2) Uredba Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe i njihove obitelji koji se kreću unutar Zajednice (SL 1971., L 149, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 7.)