23.4.2018

Službeni list Europske unije

C 142/29

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. siječnja 2018. uputio Oberlandesgericht Wien (Austrija) – Skarb Pánstwa Rzeczpospolitej Polskiej – Generalny Dyrektor Dróg Krajowych i Autostrad protiv Stephana Riela kao stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad imovinom društva Alpine Bau GmbH

(Predmet C-47/18)

(2018/C 142/39)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Wien

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Skarb Pánstwa Rzeczpospolitej Polskiej – Generalny Dyrektor Dróg Krajowych i Autostrad

Tuženik: Stephan Riel kao stečajni upravitelj u stečajnom postupku nad imovinom društva Alpine Bau GmbH

Prethodna pitanja

Pitanje 1.:

Treba li članak 1. stavak 2. točku (b) Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles Ia) (1) tumačiti na način da se tužba za utvrđenje tražbine u skladu s austrijskim pravom u smislu članka 1. stavka 1. točke (b) Uredbe Bruxelles Ia odnosi na stečaj i da je stoga isključena iz materijalnog područja primjene te uredbe?

Pitanje 2.a (samo u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1.):

Treba li članak 29. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles Ia) analogno primijeniti na povezani postupak koji je obuhvaćen područjem primjene Uredbe br. 1346/2000?

Pitanje 2.b (samo u slučaju negativnog odgovora na pitanje 1. ili potvrdnog odgovora na pitanje 2a):

Treba li članak 29. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles Ia) tumačiti na način da je riječ o tužbi zbog istog zahtjeva između istih stranaka ako vjerovnik – tužitelj – koji je prijavio (u biti) identičnu tražbinu u austrijskom glavnom stečajnom postupku i u poljskom sekundarnom stečajnom postupku koju je odnosni stečajni upravitelj (u pretežitom dijelu) osporavao, najprije u Poljskoj protiv tamošnjeg stečajnog upravitelja u sekundarnom stečajnom postupku i nakon toga u Austriji protiv stečajnog upravitelja u glavnom stečajnom postupku – tuženika – podnese tužbe za utvrđenje tražbine u stečajnom postupku u određenom iznosu?

Pitanje 3.a:

Treba li članak 41. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1346/2000) (2) tumačiti na način da je ispunjena obveza navođenja ‚prirode tražbine, datuma njezina nastanka i iznosa’ ako se vjerovnik sa sjedištem u državi članici koja nije država u kojoj je pokrenut postupak – tužitelj – u svojoj prijavi tražbine u glavnom stečajnom postupku – kao u ovom slučaju –

a)	ograničava na to da tražbinu definira navođenjem konkretnog iznosa, ali bez navođenja datuma nastanka (primjerice kao ‚tražbina podizvođača JSV Slawomir Kubica za izvođenje radova na cesti”);

b)	ako se u samoj prijavi ne navodi datum nastanka tražbine, ali se iz priloga dostavljenih uz prijavu tražbine može ustanoviti datum nastanka (primjerice na temelju datuma navedenog na priloženom računu)?

Pitanje 3.b:

Treba li članak 41. Uredbe Vijeća (EU) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1346/2000) tumačiti na način da se toj odredbi ne protivi primjena nacionalnih odredbi koje su u konkretnom slučaju povoljnije za vjerovnika koji prijavljuje tražbinu i koji ima sjedište u državi članici koja nije država u kojoj je pokrenut postupak – primjerice u pogledu obveze navođenja datuma nastanka tražbine?

(1) SL 2012., L 351, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.)

(2) SL 2000., L 160, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 3.)