1

Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi svojom žalbom traži ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 25. rujna 2018., Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi/EUIPO – M. J. Dairies (T‑328/17, neobjavljena, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2018:594), kojom je taj sud odbio njegovu tužbu podnesenu protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 16. ožujka 2017. (predmet R 497/2016‑4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o [žigu Europske unije] (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), koja je stavila izvan snage i zamijenila Uredbu Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.), izmijenjena je Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. (SL 2015., L 341, str. 21.), koja je stupila na snagu 23. ožujka 2016. Ona je naknadno stavljena izvan snage i zamijenjena, s učinkom od 1. listopada 2017., Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.). Međutim, uzimajući u obzir vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku, predmetnu žalbu treba ispitati s obzirom na Uredbu br. 207/2009 u njezinoj izvornoj verziji.

3

Članak 7. Uredbe br. 207/2009, naslovljen „Apsolutni razlozi za odbijanje”, određivao je:

„1.   Neće se registrirati sljedeće:

[…]

[…]

3.   Stavak 1. točke (b), (c) i (d) ne primjenjuju se ako je žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.”

4

U skladu s člankom 8. te uredbe, naslovljenim „Relativni razlozi za odbijanje”:

„1.   Na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati:

[…]

[…]

5.   Nadalje, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga…, žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati kad je istovjetan s ranijim žigom ili sličan ranijem žigu, a zatražena je registracija za proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je registriran raniji žig, kad, u slučaju ranijeg [žiga Europske unije], žig ima ugled u žiga [žiga Europskoj uniji] i kad, u slučaju ranijeg nacionalnog žiga, žig ima ugled u dotičnoj državi članici i kada bi uporaba žiga za koji je podnesena prijava bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila.”

5

Člankom 65. navedene uredbe određivalo se:

„1.   Protiv odluka žalbenih vijeća po žalbama mogu se podnositi tužbe Sudu.

2.   Tužba se može podnijeti zbog nenadležnosti, bitnih povreda pravila postupka, povrede Ugovora, povrede ove Uredbe ili bilo kojeg pravnog pravila koje se odnosi na njihovu primjenu ili zlouporabu ovlasti.

3.   Sud je nadležan za poništavanje ili izmjenu osporavane odluke.

[…]”

6

Članak 66. Uredbe br. 207/2009, koji je, poput članaka 67. do 74. te uredbe, potpadao pod njezinu glavu VIII., naslovljen „Zajednički žigovi [Europske unije]”, glasio je:

„1.   Zajednički žig [Europske unije] je žig [Europske unije] koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruge koja je nositelj tog žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika. Udruge proizvođača, pružatelja usluga ili trgovaca koje, sukladno zakonu koji se na njih primjenjuje, u svoje ime mogu ostvarivati prava i preuzimati obveze svake vrste, sklapati ugovore ili poduzimati druge pravne radnje, tužiti i biti tužene, kao i pravne osobe na koje se primjenjuje javno pravo, mogu podnositi prijave zajedničkih žigova [Europske unije].

2.   Odstupajući od odredaba članka 7. stavka 1. točke (c), znakovi ili oznake koji u trgovini mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga mogu se zaštititi kao zajednički žigovi [Europske unije] u smislu stavka 1. Zajednički žig ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu tih znakova ili oznaka, pod uvjetom da ih rabi u skladu s ustaljenom i poštenom praksom u industrijskoj i trgovačkoj djelatnosti; posebno se na takav žig ne može pozvati protiv treće strane koja ima pravo rabiti zemljopisni naziv.

3.   Odredbe ove Uredbe primjenjuju se na zajedničke žigove [Europske unije], osim ako je člancima 67. do 74. drukčije predviđeno.”

7

Tekst članka 7. stavka 1. točaka (b) do (d), članka 7. stavka 3., članka 8. stavaka 1. i 5. kao i članaka 65. i 66. Uredbe br. 207/2009 odgovara tekstu članka 7. stavka 1. točaka (b) do (d), članka 7. stavka 3., članka 8. stavaka 1. i 5., kao i članaka 63. i 64. Uredbe br. 40/94, te je bez bitnih izmjena preuzet u članku 7. stavku 1. točkama (b) do (d), članku 7. stavku 3., članku 8. stavcima 1. i 5., kao i člancima 72. i 74. Uredbe 2017/1001.

8

J. Dairies EOOD, društvo sa sjedištem u Bugarskoj, zatražio je 9. srpnja 2014. od EUIPO‑a da registrira sljedeći verbalni i figurativni znak kao žig Europske unije (u daljnjem tekstu: žig za koji je podnesena prijava ili žig za koji je podnesena prijava BBQLOUMI):

9

Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija pripadaju osobito razredima 29., 30 i 43. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen (u daljnjem tekstu: Nicanski sporazum), i odgovaraju sljedećem opisu:

10

Prijava za registraciju žiga objavljena je u Glasniku žigova Europske unije od 12. kolovoza 2014.

11

Tužitelj je 12. studenoga 2014. podnio prigovor na registraciju žiga za koji je podnesena prijava BBQLOUMI za sve proizvode i usluge navedene u točki 9. ove presude.

12

Tužitelj je svoj prigovor temeljio na zajedničkom žigu Europske unije HALLOUMI, registriranom 14. srpnja 2000. za proizvode iz razreda 29. koji odgovaraju sljedećem opisu: „Sirevi”.

13

U obrazloženju prigovora upućeno je na razloge iz članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

14

Odjel za prigovore EUIPO‑a odlukom od 15. siječnja 2016. odbio je prigovor.

15

Tužba koju je tužitelj podnio protiv te odluke odbijena je spornom odlukom četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a (u daljnjem tekstu: žalbeno vijeće).

16

Kako bi obrazložilo to odbijanje žalbeno vijeće najprije je navelo da se s ranijim zajedničkim žigovima u okviru postupaka povodom prigovora mora postupati na isti način kao s ranijim pojedinačnim žigovima. Razlikovni karakter predmetnog ranijeg žiga je slab s obzirom na to da pojam „halloumi” jednostavno označava vrstu sira. Taj se pojam rabi samo kao generički naziv za određenu vrstu proizvoda. Čak i kad je riječ o Cipru i Grčkoj, tužitelj nije podnio elemente kojima se može dokazati da široka javnost percipira žig HALLOUMI drugačije osim kao opis vrste sira.

17

Nadalje, žalbeno vijeće smatralo je da ne postoji nikakva vjerojatnost dovođenja u zabludu, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, između ranijeg žiga i žiga za koji je podnesena prijava BBQLOUMI.

18

Točno je da su, glede razreda 29. Nicanskog sporazuma, proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim žigovima većinom istovjetni ili slični. Nasuprot tomu, između tih žigova postoji samo slaba vizualna sličnost. Osim toga, fonetski i konceptualno ne postoji sličnost.

19

Naposljetku, žalbeno je vijeće utvrdilo da je tužitelj odustao od svojeg razloga za prigovor koji se temelji na članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009.

20

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 26. svibnja 2017. tužitelj je zahtijevao poništenje sporne odluke.

21

U prilog toj tužbi istaknuo je samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, a podijeljen je na četiri dijela.

22

Kao prvo, tužitelj je prigovorio žalbenom vijeću da je pogrešno utvrdilo doseg i učinke zajedničkih žigova Europske unije, pri čemu je preuzelo rasuđivanje, koje je također pogrešno, sadržano u presudi od 13. lipnja 2012., Organismos Kypriakis Galaktokomikis Viomichanias/OHIM – Garmo (HELLIM) (T‑534/10, EU:T:2012:292).

23

Kao drugo, tvrdio je da je žalbeno vijeće povrijedilo članak 66. i sljedeće članke Uredbe br. 207/2009 propustivši uzeti u obzir činjenicu da zajednički žigovi ne omogućuju navođenje jedinstvenog trgovačkog podrijetla i da mogu upućivati na zemljopisno podrijetlo.

24

Kao treće, žalbeno je vijeće pogrešno kvalificiralo raniji žig kao generički i tako zanijekalo razlikovni karakter tog žiga.

25

Kao četvrto, žalbeno vijeće pogrešno je smatralo da razlike između suprotstavljenih žigova omogućuju izbjegavanje svake vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

26

Budući da nije prihvaćen nijedan dio jedinog tužbenog razloga, tužba je odbijena.

27

Rješenjem od 17. rujna 2019. Opći sud ispravio je točku 71. pobijane presude, u verziji na jeziku postupka. Slijedeći tako ispravljenu verziju, Opći sud je, unatoč činjenici da su proizvodi označeni suprotstavljenim žigovima djelomično istovjetni i djelomično slični u određenom stupnju, smatrao da ne može postojati vjerojatnost dovođenja u zabludu relevantne javnosti s obzirom na to da postojanje niskog stupnja vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti, u slučaju ranijeg žiga koji ima opisno značenje i stoga ima slab razlikovni karakter, nije dovoljno kako bi se zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.

28

U točki 71. pobijane presude, u njegovoj verziji na jeziku postupka, prvotno dostavljenoj strankama, Opći sud smatrao je da, unatoč činjenici da su proizvodi označeni suprotstavljenim žigovima djelomično istovjetni, a dijelom slični ovisno o određenom stupnju, ne može postojati vjerojatnost dovođenja relevantne javnosti u zabludu s obzirom na to da postojanje vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti, u slučaju ranijeg žiga koji ima opisno značenje i stoga ima slab razlikovni karakter, nije dovoljno kako bi se zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu

29

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

30

EUIPO od Suda zahtijeva da:

31

Društvo M. J. Dairies od Suda zahtijeva da:

32

Nakon objave mišljenja nezavisne odvjetnice, žalitelj je aktom podnesenim tajništvu Suda 30. listopada 2019. zatražio da se odredi ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, u skladu s člankom 83. Poslovnika Suda.

33

U skladu s tom odredbom, Sud može u svakom trenutku, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, osobito ako smatra da stvar nije dovoljno razjašnjena, ili ako stranka po zatvaranju tog dijela postupka iznese novu činjenicu koja je takve prirode da ima odlučujući utjecaj na odluku Suda ili pak ako je u predmetu potrebno odlučiti na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo.

34

U prilog svojem zahtjevu žalitelj ističe da se mišljenje nezavisne odvjetnice temelji na pogrešnom tumačenju razloga i argumenata iznesenih u prilog žalbi. Takvo pogrešno tumačenje predstavlja novu činjenicu i usto stvara opasnost da se o predmetu odlučuje na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo među strankama.

35

Međutim, valja podsjetiti na to da, na temelju članka 252. drugog stavka UFEU‑a, nezavisni odvjetnik, djelujući posve nepristrano i neovisno, javno iznosi obrazložena mišljenja o predmetima u kojima se u skladu sa Statutom Suda Europske unije zahtijeva njegovo sudjelovanje. Sud nije vezan ni mišljenjem ni obrazloženjem nezavisnog odvjetnika (presude od 22. lipnja 2017., Federatie Nederlandse Vakvereniging i dr., C‑126/16, EU:C:2017:489, t. 31. i od 13. studenoga 2019., College Pension Plan of British Columbia, C‑641/17, EU:C:2019:960, t. 39.).

36

Također valja podsjetiti na to da se u Statutu Suda Europske unije i Poslovniku ne predviđa mogućnost podnošenja očitovanja na mišljenje nezavisnog odvjetnika. Neslaganje s mišljenjem nezavisnog odvjetnika ne može stoga samo za sebe biti opravdan razlog za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka (presude od 25. listopada 2017., Polbud – Wykonawstwo, C‑106/16, EU:C:2017:804, t. 23. i 24., i od 13. studenoga 2019., College Pension Plan of British Columbia, C‑641/17, EU:C:2019:960, t. 40.).

37

U ovom slučaju, budući da su razlozi i argumenti izneseni u prilog žalbi bili raspravljeni tijekom pisanog i usmenog dijela postupka i da Sud nije vezan opisom tih razloga i tih argumenata kako je naveden u mišljenju nezavisne odvjetnice, ne postoji opasnost, suprotno onomu što ističe žalitelj, da se o predmetu odlučuje na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo među strankama.

38

Osim toga, utvrđenja iz tog mišljenja, uključujući ona koja se odnose na doseg razloga i argumenata iznesenih u prilog žalbi, uopće ne predstavljaju novu činjenicu koju je podnijela stranka nakon zatvaranja usmenog dijela postupka, u smislu članka 83. Poslovnika.

39

Sud stoga smatra, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da raspolaže svim elementima potrebnima za donošenje odluke o žalbi.

40

S obzirom na prethodna razmatranja, nema potrebe za određivanjem ponovnog otvaranja usmenog dijela postupka.

41

Žalitelj u prilog svojoj žalbi ističe četiri žalbena razloga.

42

U prilog svojem prvom žalbenom razlogu, koji se temelji na povredi članka 66. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 74. Uredbe 2017/1001), tužitelj ističe kako iz te odredbe proizlazi da se zajednički žigovi ne mogu, kad je riječ o njihovu razlikovnom karakteru, ocjenjivati na isti način kao i pojedinačni žigovi. S tim u svezi tužitelj ističe da iz stavka 1. navedene odredbe proizlazi da je temeljna funkcija oznake podrijetla zajedničkih žigova razlikovanje proizvoda ili usluga koji potječu od jednog ili više članova udruge od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika i da iz stavka 2. iste odredbe proizlazi da je dopušteno, odstupajući od članka 7. stavka 1. točke (c) navedene uredbe, da ti žigovi označavaju zemljopisno podrijetlo predmetnih proizvoda ili usluga.

43

Potvrdivši pristup žalbenog vijeća koji se sastoji od umanjivanja razlikovnog karaktera žiga HALLOUMI na temelju činjenice da pojam „halloumi” označava vrstu sira proizvedenog prema posebnom receptu na bazi ciparskog mlijeka, Opći sud zanemario je obilježja zajedničkog žiga navedena u članku 66. stavcima 1. i 2. Uredbe br. 207/2009.

44

Osim toga, zahtijevajući da nositelj zajedničkog žiga u okviru postupka povodom prigovora dokaže stupanj razlikovnog karaktera tog žiga, Opći sud uveo je neprikladan teret dokazivanja. Oslonio se u biti na pretpostavku slabog razlikovnog karaktera te je zahtijevao da žalitelj obori tu pretpostavku.

45

Svojim drugim žalbenim razlogom, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, u vezi s njezinim člankom 66., žalitelj u biti ponavlja iste argumente kao što su oni izneseni u okviru prvog žalbenog razloga i iz toga zaključuje da je Opći sud prilikom ocjene kriterija „vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu” iz navedenog članka 8. stavka 1. točke (b) propustio uzeti u obzir obilježja zajedničkog žiga navedena u navedenom članku 66.

46

Svojim trećim žalbenim razlogom žalitelj tvrdi da je Opći sud, primjenjujući članak 8. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009, zanemario sudsku praksu Suda koja se odnosi na tu odredbu.

47

Kao prvo, tužitelj naglašava da presudu od 13. lipnja 2012., Organismos Kypriakis Galaktokomikis Viomichanias/OHIM – Garmo (HELLIM) (T‑534/10, EU:T:2012:292), na koju se Opći sud pozvao, Sud nije potvrdio. Doduše, žalba podnesena protiv te presude odbijena je rješenjem od 21. ožujka 2013., Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi/OHIM (C‑393/12 P, neobjavljeno, EU:C:2013:207). Međutim, Sud je u tom rješenju samo utvrdio da je žalitelj pogrešno protumačio navedenu presudu a da nije odlučivao o pitanju je li Opći sud pravilno primijenio relevantna načela.

48

Glede presude od 20. rujna 2017., The Tea Board/EUIPO (C‑673/15 P do C‑676/15 P, EU:C:2017:702), koju Opći sud također navodi u pobijanoj presudi, žalitelj ističe kako je Sud u njoj samo pojasnio da vjerojatnost dovođenja u zabludu, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, treba ocijeniti uzimajući u obzir činjenicu da je temeljna funkcija zajedničkog žiga, poput funkcije pojedinačnih žigova, navođenje komercijalnog podrijetla odnosnih proizvoda ili usluga.

49

Što se tiče presude od 24. svibnja 2012., Formula One Licensing/OHIM (C‑196/11 P, EU:C:2012:314), na koju se Opći sud također pozvao, žalitelj ističe da je Opći sud u točki 41. pobijane presude pogrešno zaključio da je moguće priznati određeni stupanj razlikovnog karaktera zajedničkom žigu Europske unije samo ako nositelj tog žiga podnese dokaze u tom pogledu.

50

Osim toga, Opći sud povrijedio je temeljna pravila iz sudske prakse Suda u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009 u pogledu opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Tužitelj se u tom pogledu poziva na presudu od 8. studenoga 2016., BSH/EUIPO (C‑43/15 P, EU:C:2016:837), osobito na njezine točke 61. do 64., u kojima je Sud ponovio ta pravila, ističući osobito da, čak i u slučaju ranijeg žiga sa slabim razlikovnim karakterom, može postojati vjerojatnost dovođenja u zabludu zbog sličnosti suprotstavljenih žigova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga.

51

Žalitelj ističe da je točka 71. pobijane presude očito nespojiva s tom sudskom praksom jer je Opći sud u njoj isključio postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu bez provođenja opće ocjene te vjerojatnosti uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike i njihovu međuovisnost.

52

Četvrtim žalbenim razlogom, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 65. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, žalitelj prigovara Općem sudu da nije vratio predmet EUIPO‑u, unatoč činjenici da je utvrdio kako je žalbeno vijeće počinilo pogreške.

53

Prema mišljenju EUIPO‑a i društva M. J. Dairies, žalbeno vijeće i Opći sud nisu počinili pogrešku koja se tiče prava zaključivši da, u okviru ispitivanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, razlikovni karakter žiga HALLOUMI treba kvalificirati kao slab.

54

Podsjećaju da je, kao i temeljna funkcija pojedinačnog žiga, funkcija zajedničkog žiga naznačiti komercijalno podrijetlo proizvoda i usluga koje označava. Razlikovni karakter takvog zajedničkog žiga stoga se ne smije ocjenjivati prema kriterijima različitima od onih koji se primjenjuju kada je raniji žig pojedinačni žig.

55

Prvi i drugi žalbeni razlog stoga treba odbiti.

56

Treći žalbeni razlog također je neosnovan. S tim u svezi EUIPO i društvo M. J. Dairies primjećuju da je Opći sud zaključio kako ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu ne oslanjajući se samo na slab razlikovni karakter ranijeg žiga nego i na druge relevantne čimbenike, osobito na nizak stupanj sličnosti između suprotstavljenih žigova. Pobijana presuda, uključujući njezinu točku 71., stoga je u skladu sa sudskom praksom Suda o članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009.

57

Glede četvrtog žalbenog razloga, EUIPO i društvo M. J. Dairies smatraju da je Opći sud imao pravo zaključiti kako ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu unatoč pogreškama koje je žalbeno vijeće počinilo prilikom fonetske i konceptualne usporedbe suprotstavljenih znakova.

58

Iako se tužiteljev prigovor protiv prijavljenog žiga BBQLOUMI istodobno temeljio na članku 8. stavku 1. točki (b) i članku 8. stavku 5. Uredbe br. 207/2009, nesporno je da su taj prigovor, s obzirom na kasnije iznesene razloge i argumente, mogli ispitati žalbeno vijeće i Opći sud samo iz perspektive navedenog članka 8. stavka 1. točke (b).

59

U skladu s potonjom odredbom, koja se, u nedostatku suprotne odredbe predviđene člancima 67. do 74. Uredbe br. 207/2009, primjenjuje na zajedničke žigove Europske unije na temelju članka 66. stavka 3. te uredbe (presuda od 20. rujna 2017., The Tea Board/EUIPO, C‑673/15 P do C‑676/15 P, EU:C:2017:702, t. 46.), žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati ako, zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti žiga ili sličnosti proizvoda ili usluga označenih žigom za koji je podnesena prijava i ranijim žigom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig.

60

U ovom slučaju raniji je žig zajednički žig Europske unije HALLOUMI, koji je tužitelj registrirao za sireve. Nije osporena ocjena žalbenog vijeća, koju je potvrdio Opći sud, prema kojoj relevantnu javnost, zbog toga što su predmetni proizvodi široke potrošnje, čini šira javnost Unije.

61

Međutim, žalitelj prvim, drugim i trećim žalbenim razlogom tvrdi da je Opći sud zanemario kriterije u pogledu kojih treba ocijeniti postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Ti žalbeni razlozi također se odnose na pravna načela primjenjiva na ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova, što je pravno pitanje koje se može postaviti Sudu u okviru žalbe (presuda od 8. studenoga 2016., BSH/EUIPO, C‑43/15 P, EU:C:2016:837, t. 52. i navedena sudska praksa).

62

Ta tri žalbena razloga valja razmotriti zajedno, kako bi se najprije ispitalo koji se kriteriji primjenjuju, a zatim je li Opći sud poštovao te kriterije.

63

U postupcima koji su se pred njim vodili u vezi s prigovorima koji se temelje na ranijim pojedinačnim žigovima, Sud je u više navrata presudio da vjerojatnost dovođenja u zabludu znači vjerojatnost da javnost može vjerovati kako proizvodi ili usluge obuhvaćeni ranijim žigom i proizvodi obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava za registraciju potječu od istog poduzetnika ili, ovisno o slučaju, gospodarski povezanih poduzetnika (vidjeti, među ostalim, presude od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 33.; od 8. svibnja 2014., Bimbo/OHIM, C‑591/12 P, EU:C:2014:305, t. 19., i od 12. lipnja 2019., Hansson, C‑705/17, EU:C:2019:481, t. 40.).

64

Međutim, u slučaju poput onoga u ovom predmetu, u kojem je raniji žig zajednički žig čija je temeljna funkcija, u skladu s člankom 66. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009, razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruge koja je nositelj tog žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika (presude od 20. rujna 2017., The Tea Board/EUIPO, C‑673/15 P do C‑676/15 P, EU:C:2017:702, t. 63. i od 12. prosinca 2019., Der Grüne Punkt/EUIPO, C‑143/19 P, EU:C:2019:1076, EU:C:2019:1076, t. 52.), vjerojatnost dovođenja u zabludu, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, treba shvatiti kao vjerojatnost da javnost može vjerovati kako proizvodi ili usluge obuhvaćeni ranijim žigom i proizvodi ili usluge obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava za registraciju potječu od članova udruge koja je nositelj ranijeg žiga ili, ovisno o slučaju, od poduzetnika ekonomski povezanih s tim članovima ili s tom udrugom.

65

Iako je stoga potrebno, u slučaju prigovora nositelja zajedničkog žiga, uzeti u obzir temeljnu funkciju te vrste žiga, kako je navedena u članku 66. stavku 1. Uredbe br. 207/2009, kako bi se shvatilo što treba razumjeti pod „vjerojatnost dovođenja u zabludu”, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) te uredbe, ipak je sudska praksa kojom se utvrđuju kriteriji u odnosu na koje treba konkretno ocijeniti postoji li takva vjerojatnost primjenjiva na predmete koji se odnose na raniji zajednički žig.

66

Naime, nijedno od obilježja zajedničkih žigova Europske unije ne opravdava odstupanje, u slučaju prigovora koji se temelji na takvom žigu, od kriterija za ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu koji proizlaze iz te sudske prakse.

67

Prema navedenoj sudskoj praksi, postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu treba ocjenjivati sveobuhvatno, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike konkretnog slučaja (presude od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 34.; od 2. rujna 2010., Calvin Klein Trademark Trust/OHIM, C‑254/09 P, EU:C:2010:488, t. 44. i od 8. svibnja 2014., Bimbo/OHIM, C‑591/12 P, EU:C:2014:305, t. 20.).

68

Što se tiče vizualne, fonetske ili konceptualne sličnosti suprotstavljenih žigova, ta se ocjena mora temeljiti na ukupnom dojmu koji oni ostavljaju na relevantnu javnost (presude od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 35.; od 2. rujna 2010., Calvin Klein Trademark Trust/OHIM, C‑254/09 P, EU:C:2010:488, t. 45. i od 8. svibnja 2014., Bimbo/OHIM, C‑591/12 P, EU:C:2014:305, t. 21.).

69

Osim toga, navedena ocjena podrazumijeva određenu međuovisnost između čimbenika koji se uzimaju u obzir, a osobito između sličnosti žigova i sličnosti označenih proizvoda ili usluga. Stoga se nizak stupanj sličnosti označenih proizvoda ili usluga može kompenzirati višim stupnjem sličnosti žigova, kao i obrnuto (presude od 18. prosinca 2008., Les Éditions Albert René/OHIM, C‑16/06 P, EU:C:2008:739, t. 46. i od 12. lipnja 2019., Hansson, C‑705/17, EU:C:2019:481, t. 43.).

70

Također je ustaljena sudska praksa da je stupanj razlikovnog karaktera ranijeg žiga, koji određuje opseg zaštite koju on pruža, jedan od relevantnih čimbenika predmetnog slučaja. Kad je razlikovni karakter ranijeg žiga znatan, takva okolnost može povećati vjerojatnost dovođenja u zabludu. S obzirom na to, vjerojatnost dovođenja u zabludu nije isključena ako je razlikovni karakter ranijeg žiga slab (vidjeti, u tom smislu, presude od 8. studenoga 2016., BSH/EUIPO, C‑43/15 P, EU:C:2016:837, t. 61. i 62. i od 12. lipnja 2019., Hansson, C‑705/17, EU:C:2019:481, t. 42. i 44.).

71

Ne može se prihvatiti tužiteljeva teza prema kojoj bi se razlikovni karakter ranijeg žiga, osobito s obzirom na članak 66. stavak 2. Uredbe br. 207/2009, trebao ocijeniti drukčije kada je raniji žig zajednički žig Europske unije.

72

U tom pogledu valja istaknuti da se, u nedostatku suprotne odredbe predviđene člancima 67. do 74. Uredbe br. 207/2009, članak 7. stavak 1. točka (b) i članak 7. stavak 3. te uredbe primjenjuju na zajedničke žigove Europske unije. Slijedom toga, oni u svakom slučaju moraju, bilo sami po sebi ili uporabom, imati razlikovni karakter.

73

Članak 66. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 nije iznimka od tog zahtjeva razlikovnog karaktera. Iako ta odredba dopušta, odstupajući od članka 7. stavka 1. točke (c) te uredbe, registraciju kao zajedničkih žigova Europske unije znakova koji mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga, ona ipak ne dopušta da tako registrirani znakovi nemaju razlikovni karakter. Kada udruga zahtijeva da se kao zajednički žig Europske unije registrira znak koji može označavati zemljopisno podrijetlo, ona se mora uvjeriti da taj znak ima elemente koji potrošaču omogućuju razlikovanje proizvoda ili usluga svojih članova od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika.

74

Stoga, čak i pod pretpostavkom da zajednički žig Europske unije HALLOUMI implicitno upućuje, kao što to tvrdi žalitelj, na ciparsko zemljopisno podrijetlo obuhvaćenih proizvoda, taj žig ipak mora ispuniti svoju osnovnu funkciju, to jest razlikovati proizvode ili usluge članova udruge koja je nositelj tog žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika, a stupanj razlikovnog karaktera navedenog žiga, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 70. ove presude, relevantan je čimbenik za potrebe ocjene postoji li vjerojatnost dovođenja u zabludu, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, između tog žiga i žiga za koji je podnesena prijava BBQLOUMI.

75

Iz toga slijedi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je ocijenio stupanj razlikovnog karaktera ranijeg žiga HALLOUMI i uključio taj čimbenik u svoju ocjenu postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

76

Osim toga, suprotno onomu što tvrdi žalitelj, ne čini se da je Opći sud tijekom te ocjene „umanjio” razlikovni karakter ranijeg žiga HALLOUMI ili da se oslonio na pretpostavku slabog razlikovnog karaktera koju je žalitelj bio dužan oboriti. Naprotiv, iz točaka 42. i 70. pobijane presude proizlazi da je Opći sud objektivno utvrdio, poput žalbenog vijeća nakon analize dokaza koje je podnio žalitelj, da pojam „halloumi”, jedini element od kojeg se sastoji raniji žig, označava posebnu vrstu sira proizvedenog prema posebnom receptu i da je razlikovni karakter takvog žiga, koji je ograničen na označivanje vrste proizvoda, slab. Ta ocjena stupnja razlikovnog karaktera ranijeg žiga ne može se, u nedostatku konkretnog prigovora koji se temelji na očitom iskrivljavanju dokaza, osporavati pred Sudom (vidjeti, u tom smislu, presudu od 20. rujna 2017., The Tea Board/EUIPO, C‑673/15 P do C‑676/15 P, EU:C:2017:702, t. 41.).

77

Opći sud također nije zanemario doseg presude od 24. svibnja 2012., Formula One Licensing/OHIM (C‑196/11 P, EU:C:2012:314). U točkama 41. do 47. te presude Sud je pojasnio da se prilikom ispitivanja prigovora koji se temelji na nacionalnom žigu mora priznati „određeni stupanj razlikovnog karaktera” tom žigu. Neovisno o tome može li se ta sudska praksa primijeniti na ovaj slučaj, iz pobijane presude u svakom slučaju proizlazi da je Opći sud, utvrdivši da žig HALLOUMI ima slab razlikovni karakter, priznao „određeni stupanj razlikovnog karaktera” tom žigu i stoga nije zanemario navedenu presudu Suda.

78

Iako iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da su prvi i drugi žalbeni razlog neosnovani i da argumente iznesene u okviru trećeg žalbenog razloga, koji se temelje na nepoštovanju dosega presuda od 24. svibnja 2012., Formula One Licensing/OHIM (C‑196/11 P, EU:C:2012:314), i od 20. rujna 2017., The Tea Board/EUIPO (C‑673/15 P do C‑676/15 P, EU:C:2017:702), također treba odbiti, valja ipak ispitati argument, također istaknut u prilog trećem žalbenom razlogu, prema kojem je Opći sud propustio provesti opću ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu koja, u skladu sa sudskom praksom Suda, uzima u obzir sve relevantne čimbenike i njihovu međuovisnost.

79

S tim u svezi valja istaknuti da je Opći sud u točkama 62. do 69. pobijane presude smatrao kako je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da ne postoji fonetska i konceptualna sličnost između suprotstavljenih žigova. Opći je sud, naprotiv, ocijenio da su ti žigovi vizualno, fonetski i konceptualno slični.

80

Opći je sud također utvrdio, u točki 70. te presude, da raniji žig HALLOUMI ima slab razlikovni karakter, a u točki 71. navedene presude da su proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim žigovima dijelom istovjetni, a dijelom slični u određenom stupnju.

81

Budući da je Opći sud tako ocijenio te različite čimbenike, bio je dužan, u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009, kako ga tumači sudska praksa navedena u točkama 67. do 70. ove presude, uključiti ih u opću ocjenu, uzimajući u obzir međuovisnost između navedenih čimbenika, osobito između sličnosti žigova i sličnosti označenih proizvoda ili usluga, pri čemu se nizak stupanj sličnosti između označenih proizvoda ili usluga može kompenzirati višim stupnjem sličnosti između žigova i obrnuto.

82

Iz toga slijedi da je na Općem sudu da ispita, u najmanju ruku, je li činjenica da su žig HALLOUMI i žig za koji je podnesena prijava BBQLOUMI prema njegovoj ocjeni tek slabo slični u vizualnom, fonetskom i konceptualnom smislu kompenzirana, među ostalim, jednakošću proizvoda označenih svakim od tih žigova, to jest sireva. U skladu s načelima utvrđenima u navedenoj sudskoj praksi, koja zahtijeva ocjenu koja uzima u obzir međuovisnost između relevantnih čimbenika, takva je provjera bila potrebna kako bi se utvrdilo postoji li opasnost da bi široka javnost mogla pogrešno vjerovati da proizvodi ili usluge koji se nude pod žigom BBQLOUMI potječu od poduzetnika povezanog s udrugom koja je nositelj žiga HALLOUMI.

83

Međutim, iako je u točki 56. pobijane presude podsjetio na navedena načela i u točki 69. pobijane presude najavio da će u preostalom dijelu navedene presude provesti opću ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu, Opći je sud u točkama 70. i 71. te presude samo naveo svoja utvrđenja glede stupnja razlikovnog karaktera ranijeg žiga i stupnja sličnosti između suprotstavljenih žigova i proizvoda označenih tim žigovima, i apstraktno zaključio da ne može postojati vjerojatnost dovođenja u zabludu relevantne javnosti s obzirom na to da postojanje – u ovom slučaju niskog – stupnja vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti između suprotstavljenih žigova nije, u slučaju ranijeg žiga koji ima slab razlikovni karakter, dovoljno kako bi se zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu. Opći je sud samo na temelju toga u točki 72. pobijane presude presudio da je žalbeno vijeće, iako je počinilo pogreške utvrđene u točkama 62. do 69. te presude, pravilno utvrdilo da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.

84

Stoga ni iz jednog obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da je Opći sud uredno ispitao međuovisnost relevantnih čimbenika. Čak i pod pretpostavkom da je ispitao može li se nizak stupanj sličnosti suprotstavljenih žigova kompenzirati znatno većim stupnjem sličnosti proizvoda označenih tim žigovima, valja utvrditi da Opći sud u pobijanoj presudi nije iznio razloge zbog kojih je smatrao da tomu nije tako.

85

Iz točke 71. pobijane presude prije proizlazi da se Opći sud oslonio na pretpostavku prema kojoj, u slučaju slabog razlikovnog karaktera ranijeg žiga, postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu treba isključiti od trenutka kada se pokaže da sličnost suprotstavljenih žigova sama po sebi ne omogućuje utvrđivanje takve vjerojatnosti.

86

Kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točkama 69. i 70. ove presude, takva je pretpostavka pogrešna jer okolnost da je razlikovni karakter ranijeg žiga slab ne isključuje postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Kako bi se utvrdilo postoji li takva vjerojatnost ili ne, bilo je potrebno, s obzirom na kriterij međuovisnosti naveden u toj sudskoj praksi, ispitati nadoknađuje li se nizak stupanj sličnosti suprotstavljenih žigova višim stupnjem sličnosti, odnosno istovjetnošću, proizvoda označenih tim žigovima. Međutim, ocjena koju je proveo Opći sud ne sadržava nikakvo konkretno ispitivanje u tom pogledu.

87

To tumačenje pobijane presude nameće se, bilo da se uzme u obzir početna verzija te presude ili ona koja proizlazi iz rješenja o ispravku od 17. rujna 2019. Budući da ispravak koji je proveo Opći sud nije relevantan za ocjenu ove žalbe, nije potrebno ispitati pitanje, o kojem su stranke raspravljale na raspravi pred Sudom, je li takav ispravak, koji je Opći sud najavio strankama kratko vrijeme prije te rasprave pred Sudom, u skladu s primjenjivim postupovnim pravilima.

88

Budući da ocjena koju je proveo Opći sud, zbog razloga izloženih u točkama 82. do 87. ove presude, ne zadovoljava zahtjev opće ocjene koja uzima u obzir međuovisnost relevantnih čimbenika, valja utvrditi da je Opći sud zanemario kriterije u pogledu kojih treba ocijeniti postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, i time počinio pogrešku koja se tiče prava.

89

Iz toga slijedi da pobijanu presudu treba ukinuti a da pritom nije potrebno ispitati četvrti žalbeni razlog.

90

U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, on može, u slučaju ukidanja odluke Općeg suda, sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili može vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu.

91

U ovom slučaju Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što nije proveo sveobuhvatnu ocjenu prema kriterijima utvrđenima sudskom praksom koja se odnosi na članak 8. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009.

92

U tim okolnostima predmet valja vratiti Općem sudu na ponovno suđenje, kako bi mogao provesti takvu ocjenu i, stoga, ponovno ispitati postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

93

Budući da se predmet vraća Općem sudu na ponovno suđenje, o troškovima valja odlučiti naknadno.

Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje: