–

za Darie BV, H. Lamon i J. A. M. Jonkhout, advocaten,

–

za nizozemsku vladu, M. K. Bulterman i C. S. Schillemans, u svojstvu agenata,

–

za austrijsku vladu, G. Hesse, potom J. Schmoll, u svojstvu agenata,

–

za norvešku vladu, J. T. Kaasin i T. Skjeie, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, L. Haasbeek i R. Lindenthal, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 3. Uredbe (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (SL 2012., L 167, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 181. i ispravci SL 2015., L 297, str. 10., SL 2017., L 81, str. 20. i SL 2017., L 280, str. 57.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Darie BV, trgovačkog društva koje posluje na veleprodajnom tržištu proizvoda za održavanje, čišćenje i pranje i Staatssecretarisa van Infrastructuur en Milieu (državni tajnik za infrastrukturu i okoliš, Nizozemska) (u daljnjem tekstu: Državni tajnik), o zakonitosti odluke potonjeg kojom se tom društvu nalaže da prestane stavljati na raspolaganje na tržištu proizvod koji je Državni tajnik kvalificirao kao „biocidni proizvod” i koji nije odobren.

3

Uvodna izjava 5. Uredbe br. 528/2012 glasi kako slijedi:

„Pravila za stavljanje biocidnih proizvoda na tržište Zajednice ustanovljena su Direktivom 98/8/EZ [Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o stavljanju biocidnih pripravaka na tržište (SL 1998., L 123, str. 1). (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 1., str. 181.)]. Ta se pravila trebaju prilagoditi na temelju stečenog iskustva, a posebno na temelju izvješća o prvih sedam godina provedbe, koje je Komisija podnijela Europskom parlamentu i Vijeću i u kojem analizira probleme i slabosti te Direktive.”

4

Člankom 1. te uredbe, naslovljenim „Svrha i predmet”, određeno je:

„1.   Svrha ove Uredbe je poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta kroz usklađivanje pravila o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda istodobno osiguravajući visoki stupanj zaštite zdravlja ljudi, zdravlja životinja i okoliša. Odredbe ove Uredbe temelje se na načelu predostrožnosti s ciljem zaštite zdravlja ljudi, zdravlja životinja i okoliša. […]

2.   Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za:

[…]”

5

Članak 2. navedene uredbe, naslovljen „Područje primjene”, u svojem stavku 1. predviđa:

„Ova se Uredba odnosi na biocidne proizvode i tretirane proizvode. Popis vrsta biocidnih proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom i njihovi opisi navedeni su u Prilogu V.”

6

Članak 3. te uredbe, naslovljen „Definicije”, u svojem stavku 1. određuje:

„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

[…]

[…]”

7

Člankom 17. stavkom 1. Uredbe br. 528/2012 određeno je:

„Biocidni proizvodi se ne smiju stavljati na raspolaganje na tržištu niti koristiti ako nisu odobreni u skladu s ovom Uredbom.”

8

Prilog V. toj uredbi, naslovljen „Vrste biocidnih proizvoda i njihov opis kao u članku 2. stavku 1.”, razvrstava te proizvode u četiri grupe, to jest na dezinfekcijska sredstva, sredstva za zaštitu, sredstva za zaštitu od nametnika i ostale biocidne pripravke. U tom je prilogu pobliže određeno, s jedne strane, da dezinfekcijska sredstva ne obuhvaćaju sredstva za čišćenje koja nisu proizvedena s namjerom izazivanja biocidnog učinka i, s druge strane, da, ako nije drukčije navedeno, sredstva za zaštitu obuhvaćaju samo proizvode za sprečavanje razvoja mikroba i algi.

9

Članak 2. Direktive 98/8, koja je stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom br. 528/2012, naslovljen „Definicije”, u svojem stavku 1. određivao je:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]”

10

U uvodnoj izjavi 21. Uredbe (EZ) br. 648/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o deterdžentima (SL 2004., L 104, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 53., str. 74.), „[podsjeća se] da se na površinski aktivne tvari u deterdžentima primjenjuju drugi horizontalni propisi”, među kojima je i Direktiva 98/8.

11

Članak 2. točka 1. te uredbe sadržava definiciju „deterdženta” u smislu navedene uredbe.

12

Člankom 1. Weta gewasbeschermingsmiddelen en biociden (Zakon o sredstvima za zaštitu bilja i biocidnim proizvodima; u daljnjem tekstu: Wgb), naslovljenim „Definicije”, određeno je:

„1.   Za potrebe ovog zakona i odredbi koje se na njemu temelje:

[…]

biocidni proizvod znači biocidni proizvod u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) Uredbe [br. 528/2012];

[…]”

13

Sukladno članku 43. Wgb-a, naslovljenom „Povreda uredbe”:

„1.   Zabranjena je povreda članka 17. stavaka 1., 5. i 6.,[…] Uredbe [br. 528/2012] i uredbi kojima se oni provode.

[…]”

14

Člankom 86. Wgb-a, naslovljenim „Upravna prisilna mjera”, određeno je:

„Ako je riječ o obvezi suradnje sa službenicima iz članka 82., ministar je radi poštovanja pravila utvrđenih ovim zakonom ili na temelju njega te članka 5:20 Algemene wet bestuursrechta (Upravni zakonik) ovlašten izdati nalog popraćen upravnom prisilnom mjerom.”

15

Državni tajnik je 13. siječnja 2017., oslanjajući se na odredbe članaka 43. i 86. Wgb-a, u vezi s člankom 17. stavkom 1. Uredbe br. 528/2012, naložio društvu Darie da – pod prijetnjom plaćanja novčane kazne od 1000 eura tjedno koja ne može prijeći 25000 eura – prestane stavljati na raspolaganje na tržištu Pure Air, proizvod koji je kvalificirao kao „biocidni proizvod” i koji nije odobrilo nadležno tijelo, odnosno College voor de toelating van gewasbeschermingsmiddelen en biociden (tijelo nadležno za odobrenje sredstava za zaštitu bilja i biocidnih proizvoda, Nizozemska).

16

Darie je podnio žalbu protiv odluke Državnog tajnika kojom je isticao da je potonji pogrešno razvrstao Pure Air kao „biocidni proizvod” u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 528/2012.

17

Državni je tajnik odlukom od 26. svibnja 2017. odbio tu žalbu.

18

Darie je podnio tužbu protiv te odluke Collegeu van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu, Nizozemska), kojom je osporavao kvalifikaciju Pure Aira kao „biocidnog proizvoda” u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 528/2012. Prema mišljenju tog društva, Pure Air ima probiotski a ne biocidni učinak jer bakterijska vrsta Bacillus ferment koju on sadržava proizvodi enzime koji apsorbiraju i probavljaju sve organske ostatke kojima se hrane mikroorganizmi, zbog čega na površinama na kojima je nanesen taj proizvod ne može nastati biotop u kojem se mogu razviti mikroorganizmi poput plijesni.

19

Sud koji je uputio zahtjev navodi da je na pakiranju Pure Aira taj proizvod opisan kao tekući biorazgradivi koncentrat za raspršivanje, obogaćen bakterijskom vrstom Bacillus ferment, koji se koristi za „osiguranje odsustva plijesni” i za „uklanjanje i sprečavanje neugodnih mirisa”, uspostavom zdrave i sigurne mikroflore na površinama na kojima je raspršen. U uputama za uporabu Pure Aira pobliže je određeno da, s jedne strane, prije raspršivanja tog proizvoda na površine na koje ga je potrebno nanijeti, valja „u potpunosti” otkloniti plijesan i da je, s druge strane „kako bi se spriječila ponovna pojava plijesni, potrebno iznova raspršiti [Pure Air] jednom svaka tri do četiri tjedna ovisno o vlažnosti prostorije”.

20

Taj sud dodaje da su 22. ožujka 2017. na internetskoj stranici društva Dariebile objavljene informacije u skladu s kojima „probiotska sredstva za čišćenje funkcioniraju kao uobičajene tehnike čišćenja. Njima se uklanja vidljiva nečistoća. Međutim, postoji važna razlika. Nestaju i potencijalni uzročnici bolesti kao što su plijesni i štetne bakterije. Broj loših bakterija i plijesni uvelike se smanjuje uklanjanjem njihove hranjive podloge. Osim toga, proizvod je siguran i trajan. Njegovu glavninu čine dobre bakterije i voda, zbog čega je najprihvatljiviji proizvod za okoliš koji je dostupan na profesionalnom tržištu.”

21

Sud koji je uputio zahtjev pita se je li djelovanje Pure Aira, koje navodi društvo Darie, koje se ne sastoji u suzbijanju štetnih organizma, nego suzbijanju nastanka ili održavanja staništa za te organizme, obuhvaćeno pojmom „biocidni proizvod” iz članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 528/2012, u vezi s njezinim člankom 3. stavkom 1. točkom (c).

22

U tim je okolnostima College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

23

Darie ističe da zahtjev za prethodnu odluku valja odbaciti jer sud koji je uputio zahtjev raspolaže svim elementima koji mu omogućuju da utvrdi da proizvod o kojem je riječ u glavnom postupku nije biocidni proizvod a da pritom nije potrebno da postavi prethodna pitanja Sudu. Usto, on smatra da je Sud u svojoj presudi od 1. ožujka 2012., Söll (C-420/10, u daljnjem tekstu: presuda Söll, EU:C:2012:111), već odgovorio na prvo pitanje.

24

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je u okviru suradnje Suda s nacionalnim sudovima, uspostavljene člankom 267. UFEU-a, samo na nacionalnom sudu pred kojim se vodi postupak i koji treba preuzeti odgovornost za sudsku odluku koju će donijeti da, s obzirom na posebnosti predmeta, ocijeni kako je li mu za donošenje odluke potrebna prethodna odluka tako i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Slijedom toga, ako se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije, Sud je načelno dužan donijeti odluku (presuda od 25. srpnja 2018., AY (Uhidbeni nalog – Svjedok), C-268/17, EU:C:2018:602, t. 24. i navedena sudska praksa).

25

Iz toga slijedi da pitanja o tumačenju prava Unije koja nacionalni sud uputi u pravnom i činjeničnom okviru koji utvrđuje pod vlastitom odgovornošću i čiju točnost Sud nije dužan provjeravati uživaju pretpostavku relevantnosti. Sud može odbiti odlučiti o zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio nacionalni sud samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ni predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi mogao dati koristan odgovor na pitanja koja su mu upućena (presuda od 25. srpnja 2018., AY (Uhidbeni nalog – Svjedok), C-268/17, EU:C:2018:602, t. 25. i navedena sudska praksa).

26

U predmetnom slučaju se pred sudom koji je uputio zahtjev vodi postupak koji se u biti odnosi na kvalifikaciju proizvoda Pure Air kao „biocidnog proizvoda” u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 528/2012. Budući da taj sud traži tumačenje pojmova „biocidni proizvod” i „aktivna tvar” u smislu te uredbe te da je on Sudu podnio činjenične i pravne elemente potrebne da bi potonji mogao dati koristan odgovor na pitanja koja su mu upućena, Sud ne dvoji da su navedena pitanja relevantna za rješavanje spora i da su ispunjene pretpostavke dopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku navedene u prethodnoj točki.

27

Slijedom toga, ovaj je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.

28

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li pojam „biocidni proizvod” u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 528/2012 tumačiti na način da on obuhvaća proizvode koji se sastoje od jedne ili nekoliko bakterijskih vrsta, enzima ili drugih sastojaka koji zbog njihova posebnog načina djelovanja ne djeluju izravno na ciljane štetne organizme, nego na nastanak ili održavanje staništa za te organizme te koji zahtjevi u tom slučaju eventualno postoje u pogledu takvog djelovanja.

29

S tim u vezi valja istaknuti da, s obzirom na to da je Uredba br. 528/2012 stavila izvan snage i zamijenila Direktivu 98/8, tumačenje Suda u vezi s odredbama te direktive vrijedi i za tu uredbu kada se odredbe tih dvaju instrumenata prava Unije mogu smatrati istovjetnima (vidjeti u tom smislu presude od 16. studenoga 2016., Schmidt, C-417/15, EU:C:2016:881, t. 26.; od 9. ožujka 2017., Pula Parking, C-551/15, EU:C:2017:193, t. 31. i od 15. studenoga 2018., Kuhn, C-308/17, EU:C:2018:911, t. 31.).

30

U točki 31. presude Söll Sud je presudio da je pojam „biocidni proizvodi” iz članka 2. stavka 1. točke (a) Direktive 98/8 trebalo tumačiti na način da obuhvaća proizvode koji djeluju samo neizravno na ciljane štetne organizme ako sadržavaju jednu ili više aktivnih tvari koje uzrokuju kemijsku ili biološku reakciju koja je sastavni dio uzročne veze čiji je cilj proizvesti inhibitorni učinak na navedene organizme.

31

S tim u vezi valja pojasniti da je Sud u točki 24. presude Söll istaknuo da se definicija biocidnih proizvoda iz članka 2. stavka 1. točke (a) prvog podstavka Direktive 98/8 sastoji od triju kumulativnih elemenata. Oni se odnose na postojanje „aktivne tvari” u proizvodu, određenu namjenu tog proizvoda i način njegova kemijskog ili biološkog djelovanja. Zaključak Suda sadržan u točki 31. te presude temeljio se osobito na analizi drugog elementa te definicije, tumačenog s obzirom na ciljeve te direktive.

32

Ipak, usporedna analiza tekstova članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 528/2012 i članka 2. stavka 1. točke (a) Direktive 98/8 pokazuje da je tekst u pogledu tog elementa istovjetan u objema odredbama u smislu da je kvalifikacija „biocidnog proizvoda” osobito uvjetovana okolnošću da je namjena proizvoda „uništiti, odvratiti, učiniti bezopasnim, spriječiti djelovanje, odnosno nadzirati bilo koji štetni organizam na bilo koji način”.

33

U tim okolnostima, kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točki 29. svojega mišljenja, tumačenje Suda u presudi Söll, u skladu s kojim pojmom „biocidni proizvod” nisu obuhvaćeni samo izravni nego i neizravni učinci proizvoda stoga se i dalje primjenjuje na pojam „biocidni proizvod” u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 528/2012.

34

Takvo tumačenje u skladu je i s kontekstom u kojem se nalazi ta odredba. Naime, valja podsjetiti na to da članak 3. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 528/2012 definira pojam „aktivna tvar”, od koje se može sastojati biocidni proizvod, kao „tvar ili mikroorganizam koji djeluje na ili protiv štetnih organizama”. Dva alternativna dijela tog pojma, odnosno djelovanje „na” štetne organizme i djelovanje „protiv” tih organizama, potvrđuju da taj pojam ne obuhvaća samo izravna djelovanja na štetne organizme, nego i neizravna djelovanja protiv tih organizama, pod uvjetom da su njihovi učinci sastavni dio uzročne veze čiji je cilj proizvesti inhibitorni učinak na navedene organizme.

35

Suprotno tomu, valja istaknuti da ga, kad je riječ o načinu djelovanja biocidnog proizvoda, članak 3. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 528/2012, za razliku od članka 2. stavka 1. točke (a) Direktive 98/8, ne ograničava samo na „[kemijsko ili biološko djelovanje]”, nego ga proširuje na svako „[djelovanje koje nije puko fizičko ili mehaničko]”.

36

Kao što je nezavisna odvjetnica istaknula u točki 27. svojega mišljenja, u tu uredbu nije unesen Komisijin prijedlog o izričitom ograničavanju pojma „biocidni proizvod” na biološke i kemijske učinke kao što je to bilo predviđeno člankom 3. stavkom 1. točkom (a) prijedloga Komisije od 12. lipnja 2009. za uredbu o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (COM[2009] 267 final).

37

Proširenje definicije načina djelovanja biocidnog proizvoda, sadržano u Uredbi br. 528/2012, usklađeno je s ciljem, navedenim u uvodnoj izjavi 5. te uredbe, prilagođavanja pravila Direktive 98/8 „na temelju stečenog iskustva” i osiguranja povećane razine zaštite zdravlja ljudi, zdravlja životinja te okoliša.

38

Iz toga slijedi da se okolnost da proizvod ima probiotski a ne kemijski učinak sama po sebi ne protivi njegovoj kvalifikaciji kao „biocidnog proizvoda” u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 528/2012. Suprotno tomu, ako probiotski učinak proizvoda proizlazi iz „[djelovanja koje nije puko fizičko ili mehaničko]” u smislu te odredbe i ako su ispunjeni svi njome predviđeni uvjeti, taj proizvod neosporno je obuhvaćen područjem primjene navedene odredbe.

39

U tim okolnostima na prvo pitanje valja odgovoriti tako da pojam „biocidni proizvod” u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 528/2012 treba tumačiti na način da on obuhvaća proizvode koji se sastoje od jedne ili nekoliko bakterijskih vrsta, enzima ili drugih sastojaka koji zbog njihova posebnog načina djelovanja u načelu ne djeluju izravno na ciljane štetne organizme, nego na nastanak ili održavanje staništa za te organizme pod uvjetom da ti proizvodi podrazumijevaju djelovanje koje nije puko fizičko ili mehaničko i sastavni je dio uzročne veze čiji je cilj proizvesti inhibitorni učinak na navedene organizme.

40

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 3. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 528/2012 tumačiti na način da činjenica da se proizvod mora nanijeti na površine na koje ga je potrebno raspršiti tek nakon odstranjivanja ciljanih štetnih organizama koji se nalaze na toj površini utječe na kvalifikaciju prvonavedenog proizvoda kao „biocidnog proizvoda” u smislu te odredbe i, ako je odgovor na to pitanje potvrdan, na temelju kojeg kriterija se procjenjuje jesu li s površine na koju je potrebno raspršiti proizvod zaista uklonjeni ti organizmi.

41

S tim u vezi valja naglasiti, kao prvo, da su u okviru stupnjevanja namjena biocidnih proizvoda iz članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 528/2012 navedene namjene biocidnih proizvoda. One se kreću od uništavanja štetnih organizama do zaštite od njih (vidjeti u tom smislu presudu Söll, t. 28.). Usto, Prilog V. toj uredbi, koji sadržava popis biocidnih proizvoda obuhvaćenih navedenom uredbom, u taj popis proizvoda uključuje proizvode koji imaju preventivno djelovanje i općenito se upotrebljavaju u okolnostima u kojima nisu prisutni štetni organizmi.

42

Iz toga slijedi da se pojam „biocidni proizvod” u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 528/2012 tumači široko i obuhvaća osobito proizvode za prevenciju. To široko tumačenje potvrđuje cilj iz članka 1. te uredbe, koji se temelji na načelu predostrožnosti i osiguranju „visokog stupnja zaštite zdravlja ljudi, zdravlja životinja i okoliša”.

43

Međutim, taj cilj ne može biti u potpunosti ispunjen ako proizvodi koji sadržavaju „aktivne tvari” u smislu članka 3. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 528/2012, nisu kvalificirani kao „biocidni proizvodi” zbog njihova pukog preventivnog učinka na ciljane štetne proizvode i na koje se ne primjenjuje pravila te uredbe o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabu takvih proizvoda.

44

Naime, kao što je Sud presudio u točki 27. presude Söll, sama prisutnost aktivne tvari kao takve može predstavljati opasnost za okoliš, neovisno o tome djeluje li ta tvar izravno ili neizravno na ciljane organizme.

45

Kao drugo, pojmom „aktivna tvar” u smislu članka 3. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 528/2012 ne zahtijeva se uništavanje štetnih organizama. Naime, kada bakterijske vrste, enzimi ili drugi sastojci proizvoda sprječavanju nastanak ili održavanje staništa za ciljane štetne organizme uklanjajući im hranjivu podlogu, one kao aktivne tvari djeluju preventivno protiv tih organizama.

46

Tako činjenica da su ciljani štetni organizmi prethodno uklonjeni djelovanjem koje se razlikuje od onoga uzrokovanog predmetnom tvari, pod pretpostavkom da je dokazana, ne dovodi u pitanje kvalifikaciju te tvari, koja djeluje na nastanak staništa za te štetne organizme, kao „aktivne tvari” u smislu članka 3. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 528/2012.

47

Kao treće, eventualni učinak čišćenja proizvoda koji se sastoji od jedne ili nekoliko bakterijskih vrsta, enzima ili drugih sastojaka koji zbog njihova posebnog načina djelovanja ne djeluju izravno na štetne organizme, nego na nastanak ili održavanje staništa za te organizme ne može isključiti kvalifikaciju tog proizvoda kao „biocidnog proizvoda”.

48

Naime, kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točkama 32. i 33. svojega mišljenja, deterdženti nisu isključeni iz područja primjene Uredbe br. 528/2012. Osim toga, kao što osobito proizlazi iz uvodne izjave 21. Uredbe br. 648/2004, proizvod se istodobno može kvalificirati i kao „deterdžent” u smislu članka 2. točke 1. te uredbe i kao „biocidni proizvod” u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 528/2012.

49

Stoga, samo su svojstva navedena u članku 3. stavku 1. točkama (a) i (c) Uredbe br. 528/2012 relevantna za potrebe kvalifikacije proizvoda kao „biocidnog proizvoda”.

50

S obzirom na prethodno navedeno, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 3. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 528/2012 treba tumačiti na način da činjenica da se proizvod mora nanijeti na površine na koje ga je potrebno raspršiti tek nakon odstranjivanja ciljanih štetnih organizama koji se nalaze na toj površini ne utječe na kvalifikaciju prvonavedenog proizvoda kao „biocidnog proizvoda” u smislu te odredbe.

51

Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 3. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 528/2012 tumačiti na način da trajanje djelovanja proizvoda utječe na kvalifikaciju tog proizvoda kao „biocidnog proizvoda” u smislu te odredbe.

52

S tim u vezi iz ispitivanja provedenog u okviru drugog pitanja proizlazi da su samo elementi koji su dio pojmova „biocidni proizvod” i „aktivna tvar”, u smislu članka 3. stavka 1. točaka (a) i (c) Uredbe br. 528/2012, relevantni za kvalifikaciju proizvoda kao „biocidnog proizvoda”. Trajanje djelovanja proizvoda nije dio tih elemenata.

53

Stoga na treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 3. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 528/2012 valja tumačiti na način da trajanje djelovanja proizvoda ne utječe na kvalifikaciju tog proizvoda kao „biocidnog proizvoda” u smislu te odredbe.

54

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (deveto vijeće) odlučuje: