–

za Baltic Cable AB, M. Wärnsby, L. Hallberg i S. Andersson, advokater,

–

za Energimarknadsinspektionen, G. Morén, C. Vendel Nylander, R. Thuresson i E. Vidlund, u svojstvu agenata,

–

za španjolsku vladu, u početku A. Rubio González, zatim L. Aguilera Ruiz, u svojstvu agenata,

–

za finsku vladu, S. Hartikainen, u svojstvu agenta,

–

za Europski parlament, I. McDowell i A. Neergaard, u svojstvu agenata,

–

za Vijeće Europske unije, A. Lo Monaco, J. Kneale i A. Norberg, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, O. Beynet i K. Simonsson, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje i valjanost članka 16. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1228/2003 (SL 2009., L 211, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 4., str. 8.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Baltic Cable AB i Energimarknadsinspektionen (Inspektorat za tržište energije, Švedska) (u daljnjem tekstu: EI), u vezi s upotrebom prihoda, koji proizlaze iz dodjele kapaciteta prekograničnog visokonaponskog voda kojim se osigurava međusobno povezivanje švedskog i njemačkog prijenosnog sustava, koje ostvaruje Baltic Cable.

3

Uvodne izjave 44. i 59. Direktive 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL 2009., L 211, str. 55.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 4., str. 29.), glase:

[…]

4

Na temelju njezina članka 1., Direktivom 2009/72 se „uspostavljaju zajednička pravila za proizvodnju, prijenos, distribuciju i opskrbu električne energije, zajedno s odredbama o zaštiti potrošača, radi poboljšavanja i integriranja konkurentnih tržišta električne energije u [Uniji]”.

5

Člankom 2. Direktive 2009/72 predviđa se:

„Za potrebe ove Direktive:

[…]

[…]

[…]”

6

Na temelju članka 12. točaka (a) i (h) te direktive:

„Svaki operator prijenosnog sustava odgovoran je za:

[…]

7

Člankom 13. stavkom 4. Direktive 2009/72 predviđa se:

„Svaki neovisni operator sustava odgovoran je za dodjeljivanje i upravljanje pristupom treće strane, uključujući naplatu naknada za pristup, naknada za zagušenje i plaćanja na temelju mehanizma kompenzacije između operatora prijenosnog sustava u skladu s člankom 13. Uredbe […] br. 714/2009, kao i za pogon, održavanje i razvoj prijenosnog sustava te za osiguravanje dugoročne sposobnosti sustava da udovolji razumnoj potražnji kroz investicijsko planiranje. […]”

8

Člankom 37. te direktive u stavcima 3. i 9. određuje se:

„3.   Pored dužnosti koje su mu povjerene na temelju stavka 1. ovog članka, ako je neovisan operator sustava određen na temelju članka 13., regulatorno tijelo:

[…]

[…]

9.   Regulatorna tijela prate upravljanje zagušenjem nacionalnih elektroenergetskih sustava, uključujući spojene vodove, i provedbu pravila za upravljanje zagušenjem. U tu svrhu operatori prijenosnog sustava ili tržišni operatori dostavljaju nacionalnim regulatornim tijelima svoja pravila za upravljanje zagušenjem, uključujući dodjelu kapaciteta. Nacionalna regulatorna tijela mogu zahtijevati izmjene tih pravila.”

9

Uvodne izjave 21. i 24. Uredbe br. 714/2009 glase:

[…]

10

Na temelju članka 1. točke (a) te uredbe:

„Cilj je ove uredbe:

11

U članku 2. stavku 1. navedene uredbe određuje se:

„Za potrebe ove uredbe, primjenjuju se definicije iz članka 2. [Direktive 2009/72], s iznimkom definicije ‚spojnog voda’ koja se zamjenjuje sljedećom definicijom:

12

U članku 2. stavku 2. točki (c) Uredbe br. 714/2009 „zagušenje” je definirano kao „situacij[a] u kojoj interkonekcija koja povezuje nacionalne prijenosne mreže ne može zadovoljiti sav fizički protok koji je posljedica međunarodne trgovine koju zahtijevaju sudionici na tržištu, zbog nedostatka kapaciteta spojnih vodova i/ili dotičnih nacionalnih prijenosnih sustava”.

13

Na temelju članka 2. stavka 2. točke (g) te uredbe, „novi spojni vod” definiran je kao spojni vod koji nije dovršen do 4. kolovoza 2003.

14

U skladu s člankom 14. stavcima 1. i 4. Uredbe br. 714/2009:

„1.   Naknade koje naplaćuju operatori mreže za pristup mrežama moraju biti transparentne, uzimati u obzir potrebu za sigurnošću mreže i odražavati stvarne dotadašnje troškove u mjeri u kojoj se podudaraju s troškovima učinkovitog i strukturno usporedivog operatora mreže i primjenjivati se na nediskriminacijski način. Te naknade ne smiju ovisiti o udaljenosti.

[…]

4.   Određivanje naknada za pristup mreži u sklopu ovog članka ne dovodi u pitanje naknade za deklarirani izvoz i deklarirani uvoz koje proizlaze iz upravljanja zagušenjem iz članka 16.”

15

Člankom 16. te uredbe, naslovljenim „Opća načela upravljanja zagušenjem”, predviđeno je:

„1.   Pri rješavanju problema zagušenja mreže koriste se nediskriminirajuća rješenja utemeljena na tržištu koja daju učinkovite ekonomske signale uključenim sudionicima na tržištu i operatorima prijenosnih sustava. Poželjno je da se problemi zagušenja mreže riješe uporabom netransakcijskih metoda, tj. metoda koje ne uključuju odabir između ugovora pojedinačnih sudionika na tržištu.

2.   Postupci za ograničivanje transakcija koriste se samo u izvanrednim situacijama, kada operator prijenosnog sustava mora ekspeditivno djelovati, a ponovno slanje ili kompenzacija nisu mogući. Svaki takav postupak primjenjuje se bez diskriminacije.

Osim u slučajevima više sile, sudionicima na tržištu kojima je dodijeljen kapacitet kompenzira se svako ograničivanje.

3.   Najveći kapacitet interkonekcija i/ili prijenosnih mreža koje utječu na prekogranične tokove na raspolaganju je sudionicima na tržištu, uz poštovanje sigurnosnih standarda sigurnog rada mreže.

4.   Sudionici na tržištu pravodobno unaprijed obavješćuju operatore prijenosnih sustava prije relevantnog razdoblja rada namjeravaju li koristiti dodijeljeni kapacitet. Svaki dodijeljeni kapacitet koji se neće upotrijebiti ponovno se vraća na tržište, na otvoren i transparentan način i bez diskriminacije.

5.   Operatori prijenosnog sustava, koliko god je to tehnički moguće, udružuju sve zahtjeve za kapacitet protoka električne energije u suprotnom smjeru preko zagušenog interkonekcijskog voda kako bi iskoristili taj vod do njegova najvećeg kapaciteta. Vodeći u potpunosti računa o sigurnosti mreže, transakcije koje olakšavaju zagušenje nikada se ne odbijaju.

6.   Svi prihodi koji proizlaze od dodjele interkonekcije koriste se za sljedeće svrhe:

Ako se prihodi ne mogu učinkovito iskoristiti za potrebe navedene u prvom podstavku točkama (a) i/ili (b), mogu se iskoristiti, podložno odobrenju regulatornih tijela dotičnih država članica, do maksimalnog iznosa koji će odrediti ta regulatorna tijela, kao prihod mreže koji se uzima u obzir od strane regulatornih tijela pri odobravanju metodologije za izračunavanje tarifa mreže i/ili određivanju tarifa mreže.

Preostali se prihodi stavljaju na poseban interni račun, sve dok ih ne bude moguće upotrijebiti u svrhe iz prvog podstavka točaka (a) i/ili (b). Regulatorno tijelo obavješćuje Agenciju o odobrenju iz drugog podstavka.”

16

Na temelju članka 17. stavaka 1. i 3. Uredbe br. 714/2009:

„1.   Novi spojni vodovi jednosmjerne struje mogu se na zahtjev izuzeti, na ograničeno razdoblje, od odredaba članka 16. stavka 6. ove Uredbe te članaka 9. i 32. i članka 37. stavaka 6. i 10. Direktive [2009/72] pod sljedećim uvjetima:

[…]

3.   Stavak 1. također se primjenjuje na značajna povećanja kapaciteta u postojećim spojnim vodovima.”

17

U Prilogu I. Uredbi br. 714/2009, naslovljenom „Smjernice za upravljanje i dodjelu raspoloživog kapaciteta prijenosa među nacionalnim mrežama”, osobito je predviđeno:

„1.7. Operatori prijenosnih sustava […] ne smiju ograničiti kapacitet interkonekcije radi rješavanja zagušenja na svojem kontrolnom području, osim zbog gore navedenih razloga i razloga operativne sigurnosti. […]

[…]

2.1. Metode upravljanja zagušenjem tržišno su orijentirane kako bi omogućile učinkovitu prekograničnu trgovinu. U tu se svrhu kapacitet dodjeljuje putem eksplicitnih (kapacitet) ili implicitnih (kapacitet i energetika) dražbi. Obje metode mogu zajedno postojati na istoj interkonekciji. Za trgovinu više puta na dan može se koristiti neprekinuto trgovanje.

[…]

2.6. Operatori prijenosnih sustava utvrđuju odgovarajuću strukturu za dodjelu kapaciteta u različitim vremenskim okvirima. […]

[…]

3.1. Operatori prijenosnih sustava koordiniraju i provode dodjelu kapaciteta na interkonekciji pomoću zajedničkog postupka dodjele. […]

[…]

5.2. Operatori prijenosnih sustava objavljuju opći opis metode upravljanja zagušenjem koja se primjenjuje pod različitim okolnostima za što veće povećanje kapaciteta raspoloživih na tržištu i opću shemu za izračun kapaciteta interkonekcije u različitim vremenskim okvirima, na temelju električnih i fizičkih realnosti mreže. Takva shema podliježe ispitivanju regulatornih tijela dotičnih država članica.”

18

U skladu s točkom 6. tog priloga, naslovljenom „Uporaba prihoda od zagušenja”:

„[…]

6.3. Prihod od zagušenja dijeli se između uključenih operatora prijenosnih sustava u skladu s kriterijima koje su dogovorili uključeni operatori prijenosnih sustava i koje su ispitala odgovarajuća regulatorna tijela.

6.4. Operatori prijenosnih sustava unaprijed jasno ustanovljuju kako će koristiti svaki prihod od zagušenja koji mogu dobiti i izvješćuju o stvarnoj uporabi tog prihoda. Regulatorna tijela provjeravaju je li takva uporaba u skladu s ovom uredbom i tim smjernicama i je li ukupni iznos prihoda od zagušenja koji proizlazi iz dodjele interkonekcijskog kapaciteta namijenjen jednoj ili više od triju svrha navedenih u članku 16. stavku 6. ove uredbe.

[…]

6.6. Uporaba prihoda od zagušenja za ulaganje za održavanje ili povećanje interkonekcijskog kapaciteta po mogućnosti se dodjeljuje specifičnim unaprijed definiranim projektima koji doprinose smanjenju postojećeg povezanog zagušenja i koji se također mogu provesti unutar razumnog vremena, posebno u pogledu procesa odobrenja.”

19

Baltic Cable švedsko je društvo koje od 1994. posjeduje i upravlja visokonaponskim električnim vodom kojim se osigurava međusobno povezivanje švedskog i njemačkog elektroenergetskog sustava.

20

EI je odlukom od 9. lipnja 2016., na temelju članka 16. stavka 6. prvog podstavka Uredbe br. 714/2009, naložio Baltic Cableu da svoje prihode od zagušenja, to jest one koje je ostvario od dodjele kapaciteta navedenog spojnog voda u razdoblju od 1. srpnja 2013. do 30. lipnja 2014. i od 1. srpnja 2014. do 30. lipnja 2015., stavi na poseban interni račun, sve dok ih ne bude moguće upotrijebiti za jamčenje stvarne raspoloživosti dodijeljenog kapaciteta i/ili održavanje ili povećanje interkonekcijskih kapaciteta kroz ulaganja u mrežu, posebno u nove spojne vodove.

21

EI je odlukom od 2. studenoga 2017. odbio zahtjev Baltic Cablea, podnesen na temelju članka 16. stavka 6. drugog podstavka Uredbe br. 714/2009, da svoje prihode od zagušenja upotrijebi kao prihode koje regulatorna tijela moraju uzeti u obzir pri odobravanju metode za izračunavanje tarifa mreže i/ili određivanju tarifa mreže.

22

Baltic Cable je protiv tih dviju odluka podnio tužbu Förvaltningsrätten i Linköping (Upravni sud u Linköpingu, Švedska). On prije svega tvrdi da se članak 16. Uredbe br. 714/2009 odnosi isključivo na operatore prijenosnih sustava u smislu članka 2. stavka 4. Direktive 2009/72 (u daljnjem tekstu: OPS), a ne na poduzetnike koji, poput Baltic Cablea, upravljaju samo spojnim vodom.

23

Podredno, Baltic Cable tvrdi da članak 16. stavak 6. Uredbe br. 714/2009 treba tumačiti na način da poduzetnici koji upravljaju samo spojnim vodom mogu slobodno raspolagati svim prihodima od zagušenja koji proizlaze od interkonekcije u koju su uložili.

24

U svakom slučaju, tim poduzetnicima bi moralo biti dopušteno da svoje prihode od zagušenja upotrebljavaju u skladu s člankom 16. stavkom 6. drugim podstavkom Uredbe br. 714/2009.

25

Naposljetku, Baltic Cable ističe da su EI‑jeve odluke, navedene u točkama 20. i 21. ove presude, protivne pravu vlasništva s obzirom na to da njegovi prihodi od zagušenja čine otprilike 70 % njegovih prihoda. Navedenim odlukama također je povrijeđeno načelo proporcionalnosti jer se njima nerazmjerno ugrožava sposobnost Baltic Cablea da nastavi s obavljanjem svoje djelatnosti i na taj način narušuju ciljevi učinkovitog održavanja interkonekcijskih kapaciteta koji se nastoje ostvariti Uredbom br. 714/2009, iako postoje manje ograničavajuća sredstva za postizanje navedenih ciljeva upotrebom mogućnosti koje nudi članak 16. stavak 6. drugi podstavak te uredbe. Naposljetku, tim se odlukama povređuje načelo zaštite legitimnih očekivanja jer je EI, time što je prethodno odlučio o gornjoj granici prihoda Baltic Cablea, prihvatio način na koji je Baltic Cable namjeravao upotrijebiti svoje prihode od zagušenja.

26

EI tvrdi da se članak 16. stavak 6. Uredbe br. 714/2009 odnosi na sve osobe koje ostvaruju prihode od zagušenja i da, stoga, Baltic Cable podliježe toj odredbi kad je riječ o upotrebi njegovih prihoda od zagušenja.

27

Podredno, u slučaju da se članak 16. stavak 6. Uredbe br. 714/2009 primjenjuje isključivo na OPS‑ove, EI tvrdi da Baltic Cable treba smatrati OPS‑om.

28

Usto, on tvrdi da se na Baltic Cable, s obzirom na to da nema kupce koji plaćaju naknade za upotrebu mreže, ne mogu primijeniti izuzeća predviđena člankom 16. stavkom 6. drugim podstavkom Uredbe br. 714/2009, koja zapravo podrazumijevaju smanjenje navedenih naknada.

29

Iako priznaje da bi primjena članka 16. stavka 6. Uredbe br. 714/2009 na Baltic Cable za njega imala posljedice koje se mogu smatrati nerazmjernima, EI smatra da ga taj zaključak ne ovlašćuje na contra legem primjenu navedene odredbe.

30

Sud koji je uputio zahtjev smatra da, s obzirom na tekst članka 16. stavka 6. Uredbe br. 714/2009, njegovo područje primjene nije ograničeno samo na OPS‑ove, iako se suprotno tumačenje ne može a priori isključiti.

31

Nadalje, prema mišljenju tog suda, iz članka 16. stavka 6. prvog podstavka točaka (a) i (b) Uredbe br. 714/2009 jasno proizlazi da poduzetnik koji upravlja spojnim vodom ne smije upotrebljavati svoje prihode od zagušenja za ostvarivanje dobiti. S druge strane, ekstenzivno tumačenje te odredbe moglo bi dopustiti upotrebu tih prihoda u svrhu upravljanja i održavanja tog spojnog voda.

32

Međutim, sud koji je uputio zahtjev dvoji o tome omogućuje li članak 16. stavak 6. drugi podstavak Uredbe br. 714/2009 nacionalnom tijelu da poduzetniku kao što je Baltic Cable, koji nema kupce koji plaćaju naknade za upotrebu mreže koje se može smanjiti, dopusti da svoje prihode od zagušenja upotrebljava u svrhe različite od onih iz članka 16. stavka 6. prvog podstavka te uredbe.

33

Naposljetku, u slučaju da je članak 16. stavak 6. Uredbe br. 714/2009 primjenjiv na poduzetnika kao što je Baltic Cable, navedeni sud se pita o valjanosti te odredbe s obzirom na načelo proporcionalnosti.

34

Budući da je u tim okolnostima spor koji se pred njim vodi doveo do pitanja tumačenja i valjanosti prava Unije, Förvaltningsrätten i Linköping (Upravni sud u Linköpingu) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

35

Svojim prvim i drugim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 16. stavak 6. Uredbe br. 714/2009 tumačiti na način da se primjenjuje na poduzetnika koji upravlja samo prekograničnim spojnim vodom.

36

Člankom 16. stavkom 6. prvim podstavkom Uredbe br. 714/2009 predviđeno je da se prihodi od zagušenja upotrebljavaju za jamčenje stvarne raspoloživosti dodijeljenog kapaciteta i/ili održavanje ili povećanje interkonekcijskih kapaciteta kroz ulaganja u mrežu, posebno u nove spojne vodove.

37

Budući da se u toj odredbi ne navodi koje osobe podliježu takvoj obvezi, radi tumačenja navedene odredbe u obzir valja uzeti ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (vidjeti u tom smislu presudu od 7. lipnja 2005., VEMW i dr., C‑17/03, EU:C:2005:362, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

38

Kad je riječ o kontekstu u kojem se nalazi članak 16. stavak 6. Uredbe br. 714/2009, valja istaknuti da gotovo sve odredbe članka 16. te uredbe, uključujući njegov stavak 1., koji svojim općim sadržajem uvodi sve odredbe tog članka 16., izričito upućuju na OPS‑ove naglašavajući različite odgovornosti koje su oni dužni snositi u okviru upravljanja zagušenjem, pri čemu se potonji pojam, kao što to proizlazi iz članka 2. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 714/2009, odnosi samo na situacije u vezi sa spojnim vodom kako je definiran u stavku 1. članka 2. te uredbe.

39

Međutim, u tekstu članka 16. stavka 6. Uredbe br. 714/2009 nigdje se ne navodi da tu odredbu treba izuzeti iz opće strukture navedenog članka 16. Iz toga proizlazi da valja smatrati da se navedena odredba odnosi samo na OPS‑ove.

40

To tumačenje potkrijepljeno je Prilogom I. Uredbi br. 714/2009, naslovljenim „Smjernice o upravljanju i dodjeli raspoloživih prijenosnih interkonekcija između nacionalnih sustava”, čije se pak odredbe sustavno odnose na OPS‑ove. Konkretno, točkom 1.7. tog priloga se tako predviđa da OPS‑ovi ne smiju ograničiti kapacitet interkonekcije radi rješavanja zagušenja na svojem kontrolnom području, dok se u točki 5.2. tog priloga navodi da OPS‑ovi objavljuju opći opis metode upravljanja zagušenjem koja se primjenjuje pod različitim okolnostima za što veće povećanje kapaciteta raspoloživih na tržištu i opću shemu za izračun kapaciteta interkonekcije u različitim vremenskim okvirima. Iz točaka 1.7., 2.6. i 3.1. istog priloga također proizlazi da su OPS‑ovi odgovorni za dodjelu kapaciteta na interkonekcijama.

41

Iz toga slijedi, kao što to uostalom potvrđuju članak 12. točka (h), članak 13. stavak 4. i članak 37. stavak 3. točka (f) Direktive 2009/72, da prihode od zagušenja prikupljaju OPS‑ovi koji su tako dužni upotrebljavati ih u skladu s člankom 16. stavkom 6. Uredbe br. 714/2009.

42

U tim okolnostima valja ispitati obuhvaća li pojam OPS, u smislu Uredbe br. 714/2009, poduzetnike koji upravljaju samo spojnim vodom.

43

U tom pogledu, kad je riječ, najprije, o pojmu spojnog voda, on je člankom 2. stavkom 1. Uredbe br. 714/2009 definiran, među ostalim, kao „prijenosni vod” koji povezuje „nacionalne prijenosne sustave država članica“. Iz toga slijedi da se, kad je riječ o prijenosu električne energije, u Uredbi pravi razlika između spojnog voda i sustava, pri čemu prvonavedeni nije „sustav” nego prijenosni „vod”.

44

Nadalje, u skladu s člankom 2. stavkom 4. Direktive 2009/72, koji se na temelju članka 2. stavka 1. Uredbe br. 714/2009 primjenjuje za potrebe te uredbe, OPS je fizička ili pravna osoba odgovorna za upravljanje, održavanje i, ako je potrebno, razvoj prijenosnog sustava na danom području i, kada je to primjenjivo, njegovih međusobnih povezivanja s drugim sustavima te za osiguravanje dugoročne sposobnosti sustava da udovolji razumnoj potražnji za prijenosom električne energije.

45

Iz toga proizlazi da pojam OPS obuhvaća osobu koja je, među ostalim, odgovorna za upravljanje i održavanje ne samo prijenosnog sustava nego i, ovisno o slučaju, jednog ili više spojnih vodova.

46

Naposljetku, s obzirom na tekst članka 2. stavka 4. Direktive 2009/72, proizlazi da zakonodavac Unije nije izričito predvidio slučaj u kojem OPS upravlja isključivo „prijenosnim vodom”, pa stoga konkretno i spojnim vodom. Međutim, ništa ne upućuje na zaključak da je namjera zakonodavca Unije bila isključiti operatera koji upravlja i održava isključivo jedan ili više spojnih vodova iz pojma OPS u smislu te odredbe i Uredbe br. 714/2009.

47

Naime, najprije valja istaknuti da definicija OPS‑a, navedena u točki 44. ove presude, naglašava odgovornost dotične osobe u pogledu upravljanja, održavanja i, prema potrebi, razvoja infrastrukture koja omogućuje prijenos električne energije, a da pritom nije važno je li ona „sustav” ili „vod”.

48

Nadalje, člankom 17. Uredbe br. 714/2009, kojim se predviđa izuzeće od članka 16. stavka 6. te uredbe u korist novih spojnih vodova, u stavku 1. točki (c) propisuje se da, kako bi se na spojni vod primijenilo to izuzeće, on mora biti u vlasništvu fizičke ili pravne osobe koja je odvojena od OPS‑ova u čijim će se sustavima graditi taj spojni vod. Iz pripremnih akata Uredbe (EZ) br. 1228/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije (SL 2003., L 176, str. 1.), koja je stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom br. 714/2009, osobito iz obrazloženja izmijenjenog prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije [(COM(2002) 304 final)], proizlazi da se ta odredba odnosi na spojne vodove u pogledu kojih se ulagači ne mogu oslanjati na naknade za upotrebu sustava povezanih spojnim vodom.

49

Iz toga slijedi da je zakonodavac Unije nužno pošao od pretpostavke prema kojoj u područje primjene članka 16. stavka 6. Uredbe br. 714/2009 ulaze poduzetnici koji upravljaju samo spojnim vodom.

50

Naposljetku, djelatnost koja se sastoji samo od upravljanja i održavanja spojnog voda sudjeluje u prekograničnoj razmjeni električne energije i stoga može poboljšati tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu električne energije. Slijedom toga, isključenje takve djelatnosti iz pojma OPS bilo bi protivno cilju Uredbe br. 714/2009, kako je definiran u njezinu članku 1. točki (a).

51

Iz toga proizlazi da se pojam OPS, u smislu Uredbe br. 714/2009, odnosi na poduzetnike koji upravljaju samo prekograničnim spojnim vodom.

52

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo i drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 16. stavak 6. Uredbe br. 714/2009 treba tumačiti na način da se primjenjuje na poduzetnika koji upravlja samo prekograničnim spojnim vodom.

53

Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 16. stavak 6. Uredbe br. 714/2009 tumačiti na način da se, kada OPS upravlja samo prekograničnim spojnim vodom, troškovi njegova upravljanja i održavanja mogu smatrati ulaganjima u mrežu radi održavanja ili povećanja interkonekcijskih kapaciteta u smislu članka 16. stavka 6. prvog podstavka točke (b) te uredbe.

54

Najprije valja podsjetiti na to da je, kao što to proizlazi iz naslova članka 16. Uredbe br. 714/2009, odredbama tog članka utvrđen skup pravila u vezi s upravljanjem zagušenjem.

55

Pojam zagušenja je pak definiran u članku 2. stavku 2. točki (c) Uredbe br. 714/2009 kao situacija koja je posljedica nedostatka interkonekcijskih kapaciteta i/ili dotičnih prijenosnih sustava.

56

U tom kontekstu člankom 16. stavkom 6. Uredbe br. 714/2009 uređeni su „prihodi koji proizlaze od dodjele interkonekcije”.

57

Kao što to proizlazi iz članka 1. točke (a) Uredbe br. 714/2009, navedena dodjela interkonekcijskog kapaciteta predmet je usklađenih načela koja trebaju omogućiti utvrđivanje poštenih pravila za prekograničnu razmjenu električne energije te tako povećati konkurentnost na unutarnjem tržištu električne energije. Na temelju točke 2.1. Priloga I. toj uredbi, ta se dodjela vrši putem dražbi.

58

Iz zajedničkog tumačenja svih odredbi navedenih u točkama 54. do 57. ove presude proizlazi da što je manje raspoloživi predmetni interkonekcijski kapacitet dostatan s obzirom na potražnju, to prihodi iz članka 16. stavka 6. Uredbe br. 714/2009 mogu za dotični OPS biti veći. Prema tome, i kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 43. svojeg mišljenja, OPS‑ovi u načelu nemaju ekonomski poticaj za smanjenje zagušenjâ.

59

Međutim, kako bi se zagušenje smanjilo ili barem obuzdalo, člankom 16. stavkom 6. prvim podstavkom Uredbe br. 714/2009 nalaže se da se ti prihodi, u skladu s njegovom točkom (a), upotrebljavaju za jamčenje stvarne raspoloživosti dodijeljenog kapaciteta i/ili održavanje ili povećanje interkonekcijskih kapaciteta kroz ulaganja u mrežu, posebno u nove spojne vodove.

60

U ovom se slučaju sud koji je uputio zahtjev osobito pita o dosegu članka 16. stavka 6. prvog podstavka točke (b) Uredbe br. 714/2009.

61

Kao što to proizlazi iz teksta te odredbe, zakonodavac Unije istaknuo je potrebu da prihodi iz te odredbe, uključujući one namijenjene održavanju postojećih spojnih vodova, predstavljaju „ulaganje”, bez obzira na to je li riječ o ulaganju koje omogućuje povećanje interkonekcijskih kapaciteta ili o ulaganju koje omogućuje njihovo održavanje. U tom pogledu se točkom 6.6. Priloga I. Uredbi br. 714/2009 određuje da se prihodi od zagušenja, namijenjeni takvim ulaganjima, po mogućnosti dodjeljuju specifičnim unaprijed definiranim projektima koji doprinose smanjenju postojećeg povezanog zagušenja i koji se također mogu provesti unutar razumnog vremena, posebno u pogledu procesa odobrenja.

62

Stoga troškovi upravljanja i održavanja spojnog voda, s obzirom na to da ne predstavljaju takva ulaganja, ne mogu biti obuhvaćeni područjem primjene članka 16. stavka 6. prvog podstavka točke (b) Uredbe br. 714/2009.

63

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 16. stavak 6. prvi podstavak točku (b) Uredbe br. 714/2009 treba tumačiti na način da se, kada OPS upravlja samo prekograničnim spojnim vodom, njegovi troškovi upravljanja i održavanja tog spojnog voda ne mogu smatrati ulaganjima u mrežu radi održavanja ili povećanja interkonekcijskih kapaciteta u smislu te odredbe.

64

Svojim četvrtim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 16. stavak 6. drugi podstavak Uredbe br. 714/2009 tumačiti na način da, kada primjenjuje tu odredbu na OPS koji upravlja samo prekograničnim spojnim vodom, nacionalno regulatorno tijelo može ovlastiti takav OPS‑a da svoje prihode od zagušenja upotrijebi za ostvarivanje dobiti ili za upravljanje i održavanje navedenog spojnog voda.

65

U skladu s člankom 16. stavkom 6. drugim podstavkom Uredbe br. 714/2009, prihodi od zagušenja koji se ne mogu učinkovito iskoristiti za jamčenje stvarne raspoloživosti dodijeljenog kapaciteta i/ili održavanje ili povećanje interkonekcijskih kapaciteta kroz ulaganja u mrežu, posebno u nove spojne vodove, mogu se upotrijebiti, podložno odobrenju regulatornih tijela dotičnih država članica, do maksimalnog iznosa koji će odrediti ta regulatorna tijela, kao prihod mreže koji se uzima u obzir od strane regulatornih tijela pri odobravanju metodologije za izračunavanje tarifa mreže i/ili određivanju tarifa mreže.

66

U tom pogledu najprije valja istaknuti da, za razliku od OPS‑ova odgovornih samo za spojne vodove, OPS‑ovi koji istodobno upravljaju i spojnim vodom i prijenosnim sustavom imaju, kao što to proizlazi iz samog teksta članka 16. stavka 6. prvog podstavka točke (b) Uredbe br. 714/2009, mogućnost ulaganja ne samo u taj spojni vod i/ili nove spojne vodove, nego i u sam prijenosni sustav s obzirom na to da, kao što to implicira pojam zagušenja definiran u članku 2. stavku 2. točki (c) Uredbe br. 714/2009, problemi zagušenja mogu proizlaziti iz nedostatka kapaciteta tog sustava.

67

Nadalje, za razliku od OPS‑a koji upravlja samo spojnim vodom, OPS koji upravlja i prijenosnim sustavom ubire, u skladu s člankom 14. Uredbe br. 714/2009, naknade za pristup navedenoj mreži koje mu, kao što to proizlazi iz članka 17. stavka 1. točke (e) Uredbe br. 714/2009, omogućavaju da pokrije troškove upravljanja i održavanja spojnog voda koje mora snositi. Usto, te naknade OPS‑ovima koji ih ubiru mogu omogućiti da svoju djelatnost obavljaju za ostvarivanje dobiti.

68

Naposljetku, članak 16. stavak 6. drugi podstavak Uredbe br. 714/2009 pod određenim uvjetima dopušta OPS‑ovima da svoje prihode od zagušenja upotrebljavaju za smanjenje iznosa naknada za pristup mreži. Međutim, budući da ne upravljaju nijednim prijenosnim sustavom i da, stoga, ne ubiru takve naknade, OPS‑ovi koji upravljaju samo spojnim vodom ne mogu upotrebljavati svoje prihode od zagušenja u svrhe predviđene člankom 16. stavkom 6. drugim podstavkom Uredbe br. 714/2009.

69

Kako bi se izvele posljedice razlika izloženih u točkama 66. do 68. ove presude, valja, kao prvo, uzeti u obzir stavak 1. članka 16. Uredbe br. 714/2009, na temelju kojeg se, među ostalim, pri rješavanju problema zagušenja mreže upotrebljavaju „nediskriminirajuća rješenja”. Navedenom odredbom odražava se opće načelo nediskriminacije koje je sada priznato člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

70

Stoga stavak 6. članka 16. Uredbe br. 714/2009 treba tumačiti s obzirom na stavak 1. tog članka i navedeno načelo na način da se osigura da se, u okviru primjene navedenog stavka 6., prema OPS‑ovima koji upravljaju samo spojnim vodom ne postupa diskriminatorno u usporedbi s onima koji usto upravljaju i prijenosnim sustavom.

71

Kao drugo, valja primijetiti da članak 16. stavak 6. Uredbe br. 714/2009 treba tumačiti s obzirom na uvodnu izjavu 21. te uredbe, u skladu s kojom je dopušteno odstupiti od pravila o upotrebi prihoda od zagušenja ako posebna narav dotičnog spojnog voda to opravdava.

72

U tom pogledu člankom 17. Uredbe br. 714/2009 omogućava se izuzeće novih spojnih vodova od primjene članka 16. stavka 6. te uredbe, pri čemu se zahtijeva da u tu svrhu bude ispunjeno više posebnih uvjeta, među kojima je i onaj predviđen člankom 17. stavkom 1. točkom (c) navedene uredbe, koji se odnosi na to da dotični spojni vod mora biti u vlasništvu fizičke ili pravne osobe koja je odvojena od OPS‑ova u čijim će se sustavima graditi taj spojni vod.

73

Na taj je način zakonodavac Unije, kad je riječ o novim spojnim vodovima, želio ublažiti doseg obveza koje proizlaze iz članka 16. stavka 6. prvog podstavka točke (b) Uredbe br. 714/2009, osobito u slučaju kada spojnim vodom upravlja OPS različit od onih koji upravljaju sustavima koji su povezani tim spojnim vodom.

74

Usto, članak 17. stavak 3. Uredbe br. 714/2009, na temelju kojeg se stavak 1. tog članka primjenjuje na značajna povećanja kapaciteta u postojećim spojnim vodovima, podrazumijeva da je okolnost da je spojni vod u vlasništvu OPS‑a koji je različit od onih čiji su sustavi povezani tim spojnim vodom također relevantna za izuzeće od pravila predviđenih člankom 16. stavkom 6. te uredbe, koja se odnose na upotrebu tih prihoda od zagušenja koji proizlaze od postojećih spojnih vodova.

75

Kao treće, člankom 16. stavkom 1. Uredbe br. 714/2009 zahtijeva se da se pri rješavanju problema zagušenja upotrebljavaju rješenja „utemeljena na tržištu”.

76

S druge strane, člankom 12. točkom (a) Direktive 2009/72 predviđa se, među ostalim, da svaki OPS mora svoju djelatnost moći obavljati „na temelju ekonomski [prihvatljivih] uvjeta”.

77

Međutim, razlike, istaknute u točkama 66. do 68. ove presude, koje postoje između OPS‑a koji istodobno upravlja i prijenosnim sustavom i spojnim vodom i onog koji upravlja samo spojnim vodom, upravo su takve prirode da OPS‑ove koji su obuhvaćeni tom drugom kategorijom stavljaju u položaj u kojem se prihodi od zagušenja koje primaju ne mogu, kao što je to predviđeno člankom 16. stavkom 6. drugim podstavkom Uredbe br. 714/2009, učinkovito iskoristiti za potrebe navedene u prvom podstavku točkama (a) i/ili (b) tog istog stavka 6. s obzirom na to da bi upotreba svih navedenih prihoda za te potrebe imala za posljedicu sprečavanje navedenih OPS‑ova da svoju djelatnost obavljaju u ekonomski prihvatljivim uvjetima jer ne bi mogli pokriti troškove upravljanja i održavanja spojnog voda te ostvariti primjerenu dobit.

78

S obzirom na razmatranja iznesena u točkama 69. do 77. ove presude, nacionalna regulatorna tijela koja, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 24. Uredbe br. 714/2009, imaju važnu ulogu u doprinosu pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta električne energije moraju, kada primjenjuju članak 16. stavak 6. drugi podstavak te uredbe na OPS koji upravlja samo spojnim vodom, potonjem omogućiti da svoju djelatnost obavlja pod ekonomski prihvatljivim uvjetima, koji odgovaraju uvjetima na tržištu prijenosa električne energije, uključujući i to da ostvaruje primjerenu dobit, osobito kako bi se izbjegla njegova diskriminacija u odnosu na druge OPS‑ove. Ako je to potrebno u tu svrhu, na navedenom je tijelu da ovlasti navedeni OPS, odstupajući od onog što je predviđeno člankom 16. stavkom 6. prvim podstavkom Uredbe br. 714/2009, da dio prihoda od zagušenja koje prima upotrijebi kako bi pokrio troškove u vezi s upravljanjem i održavanjem spojnog voda i od svoje djelatnosti ostvario primjerenu dobit.

79

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na četvrto pitanje valja odgovoriti tako da članak 16. stavak 6. drugi podstavak Uredbe br. 714/2009 treba tumačiti na način da je, kada nacionalno regulatorno tijelo tu odredbu primjenjuje na OPS koji upravlja samo prekograničnim spojnim vodom, na navedenom tijelu da ovlasti navedeni OPS da dio prihoda od zagušenja upotrijebi za ostvarivanje dobiti kao i za upravljanje i održavanje spojnog voda kako bi se izbjegla njegova diskriminacija u odnosu na dotične druge OPS‑ove i kako bi se osiguralo da svoju djelatnost može obavljati u ekonomski prihvatljivim uvjetima, uključujući uz ostvarivanje primjerene dobiti.

80

Svojim petim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li, u uvjetima navedenima u tom pitanju i u slučaju da se članak 16. stavak 6. Uredbe br. 714/2009 primjenjuje na OPS‑a koji upravlja samo prekograničnim spojnim vodom, tu odredbu smatrati protivnom načelu proporcionalnosti ili bilo kojem drugom općem načelu prava Unije.

81

Iz teksta tog pitanja proizlazi da ga je sud koji je uputio zahtjev postavio samo za slučaj da odgovori na prethodna pitanja podrazumijevaju da takav OPS nema pravo upotrijebiti svoje prihode od zagušenja za pokrivanje svojih troškova upravljanja i održavanja i/ili za stjecanje dobiti.

82

Međutim, s obzirom na odgovore koje je Sud dao na prva četiri pitanja, na peto pitanje nije potrebno odgovoriti.

83

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje: