Predmet C-447/18

UB

protiv

Generálny riaditeľ Sociálnej poisťovne Bratislava

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Najvyšší súd Slovenskej republiky)

 Presuda Suda (treće vijeće) od 18. prosinca 2019.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna sigurnost – Koordinacija sustava socijalne sigurnosti – Uredba (EZ) br. 883/2004 – Članak 3. – Materijalno područje primjene – Davanje za slučaj starosti – Sloboda kretanja radnika u Europskoj uniji – Uredba (EU) br. 492/2011 – Članak 7. – Jednako postupanje prema domaćim radnicima i radnicima migrantima – Socijalne povlastice – Propis države članice kojim se ,dodatak za sportaše državnih reprezentacija' dodjeljuje samo državljanima te države”

1.        Socijalna sigurnost – Radnici migranti – Propis Unije – Materijalno područje primjene – Davanja za slučaj starosti – Pojam – Dodatak uspostavljen u korist određenih vrhunskih sportaša koji su predstavljali državu članicu ili njezine pravne prednike – Isključenost

(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 883/2004, čl. 3. st. 1.)

(t. 26.-33., 54., t. 1. izreke)

2.        Slobodno kretanje osoba – Radnici – Jednako postupanje – Socijalne povlastice – Pojam – Dodatak uspostavljen u korist određenih vrhunskih sportaša koji su predstavljali državu članicu ili njezine pravne prednike – Uključenost – Nacionalni propis kojim se dodjela navedenog dodatka uvjetuje posjedovanjem državljanstva navedene države članice – Nedopuštenost

(čl. 45. UFEU-a; Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 492/2011, čl.  7. st. 2.)

(t. 38.-41., 49., 52., 53., 54., t. 2. izreke)

3.        Pristupanje novih država članica – Slovačka Republika – Češka Republika  – Slobodno kretanje osoba – Radnici – Jednako postupanje – Češki državljanin koji je u Slovačkoj zaposlen od datuma koji prethodi pristupanju i koji nije promijenio svoje mjesto boravišta – Uključenost

(Akt o pristupanju iz 2003., čl. 24.; Uredba Vijeća br. 1612/68, čl. 7. st. 2.)

(t. 42.-44.)

Kratak prikaz

Propis države članice kojim se pravo na dodatak uspostavljen u korist određenih sportaša državnih reprezentacija ograničava na državljane te države članice čini prepreku slobodnom kretanju radnika

U presudi Generálny riaditeľ Sociálnej poisťovne Bratislava i dr. (C-447/18), donesenoj 18. prosinca 2019. , Sud je presudio da se članku 7. stavku 2. Uredbe br. 492/2011 o slobodnom kretanju radnika(1), koji predviđa da radnik koji je državljanin države članice uživa jednake socijalne povlastice na državnom području drugih država članica kao domaći radnici, protivi propis države članice kojim se pravo na dodatak koji se isplaćuje određenim vrhunskim sportašima koji su predstavljali tu državu članicu ili njezine pravne prednike na međunarodnim sportskim natjecanjima, podvrgava uvjetu da je podnositelj zahtjeva državljanin navedene države članice.

U predmetnom slučaju, češkom državljaninu (koji se odlučio za to državljanstvo prilikom raspada Savezne Republike Češke i Slovačke) koji ima boravište na državnom području koje danas pripada Slovačkoj i koji je osvojio zlatne i srebrne medalje na europskim i svjetskim prvenstvima u hokeju na ledu, kao član državne reprezentacije Socijalističke Republike Čehoslovačke, odbijeno je pravo na dodatak uspostavljen u korist određenih vrhunskih sportaša koji su predstavljali Slovačku jer nema slovačko državljanstvo. Prilikom pristupanja Slovačke Republike i Češke Republike Europskoj uniji, dotična osoba je osim toga bila zaposlena u osnovnoj školi te je tamo nastavila raditi i nakon pristupanja.

Sud je najprije utvrdio da je predmetni dodatak isključen iz područja primjene Uredbe br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(2). Naime, Sud smatra da taj dodatak nije obuhvaćen pojmom „davanje za slučaj starosti” u smislu članka 3. stavka 1. te uredbe koji utvrđuje grane socijalne sigurnosti na koje se primjenjuje Uredba br. 883/2004. Sud je u tom pogledu naveo da je bitna svrha dodatka nagraditi njegove primatelje za sportske uspjehe koje su postigli kao članovi reprezentacije svoje države, što objašnjava, s jedne strane, financiranje izravno od strane države, izvan sredstava državnog sustava socijalne sigurnosti, i to neovisno o doprinosima primatelja dodatka te, s druge strane, činjenicu da se on ne isplaćuje svim sportašima koji su sudjelovali na takvim natjecanjima, već samo vrlo ograničenom broju njih. Nadalje, Sud je dodao da isplata tog dodatka nije uvjetovana pravom korisnika na starosnu mirovinu, već samo zahtjevom koji on u tom smislu podnese.

Potom je Sud, nakon što je naveo da se predmetni radnik, iako nije promijenio svoje boravište, zbog pristupanja Uniji države čiji je državljanin i države na čijem području ima stalno boravište, našao u položaju radnika migranta, presudio da je dodatak o kojem je riječ u ovom predmetu obuhvaćen pojmom „socijalna povlastica” u smislu članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011. U tom okviru on je utvrdio da mogućnost da radnik migrant bude na jednakoj osnovi kao i radnici državljani države članice domaćina nagrađen za izvanredne sportske rezultate koje je postigao u reprezentaciji te države članice ili njezinih pravnih prednika, može doprinijeti integraciji tog radnika u navedenu državu članicu i stoga ostvarenju cilja slobode kretanja radnika. Sud je istaknuo da učinak dodatka iz glavnog postupka nije njegovim primateljima samo pružiti financijsku sigurnost čija je svrha, osobito, nadoknaditi izostanak punog sudjelovanja na tržištu rada tijekom godina posvećenih bavljenju vrhunskim sportom, već i prije svega osigurati im određeni društveni ugled zbog sportskih rezultata koje su postigli kao članovi takve reprezentacije.

Sud je posljedično tomu utvrdio da država članica koja takav dodatak dodjeljuje svojim domaćim radnicima ne može odbiti dodijeliti takav dodatak radnicima državljanima drugih država članica a da ne počini diskriminaciju temeljenu na državljanstvu.

1      Uredba (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (SL 2011., L 141, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 264.). Članak 7. stavak 2. te uredbe poseban je izraz pravila o jednakom postupanju, zajamčenog u članku 45. stavku 2. UFEU-a, u specifičnom području dodjele socijalnih povlastica.

2      Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL 2004., L 166, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.)