Predmet C-192/18

Europska komisija

protiv

Republike Poljske

Presuda Suda (veliko vijeće) od 5. studenoga 2009.

„Povreda obveze države članice – Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a – Vladavina prava – Učinkovita pravna zaštita u područjima obuhvaćenima pravom Unije – Načela nesmjenjivosti i neovisnosti sudaca – Snižavanje dobne granice za odlazak u mirovinu sudaca poljskih redovnih sudova – Mogućnost da se nastavi s obnašanjem sudačke dužnosti nakon dosezanja novoutvrđene dobne granice dobivanjem odobrenja ministra pravosuđa – Članak 157. UFEU-a – Direktiva 2006/54/EZ – Članak 5. točka (a) i članak 9. stavak 1. točka (f) – Zabrana diskriminacije na temelju spola u području plaće, zapošljavanja i rada – Uvođenje različite dobne granice za odlazak u mirovinu žena i muškaraca koji obnašaju sudačke dužnosti na poljskim redovnim sudovima i na Sądu Najwyższyjem (Vrhovni sud, Poljska) te dužnosti državnih odvjetnika u poljskom državnom odvjetništvu”

  1. Tužba zbog povrede obveze – Ispitivanje osnovanosti koje provodi Sud – Situacija koju treba uzeti u obzir – Situacija u trenutku isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju

    (čl. 258. UFEU-a)

    (t. 38.)

  2. Socijalna politika – Radnici i radnice – Jednakost plaće – Primici od rada – Pojam – Mirovine sudaca i državnih odvjetnika koje im se isplaćuju na temelju radnog odnosa – Uključenost

    (čl. 157. UFEU-a)

    (t. 52.-60.)

  3. Socijalna politika – Radnici i radnice – Pristup zaposlenju i uvjeti rada – Jednako postupanje – Direktiva 2006/54 – Područje primjene –Mirovine sudaca i državnih odvjetnika koje im se isplaćuju na temelju radnog odnosa – Uključenost

    (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2006/54, uvodna izjava 14. i čl. 5., 7. st. 2. i čl. 9.))

    (t. 64.-66.)

  4. Socijalna politika – Radnici i radnice – Jednakost plaće – Pristup zaposlenju i uvjeti rada – Jednako postupanje – Direktiva 2006/54 – Različite dobne granice za odlazak u mirovinu žena i muškaraca koji obnašaju sudačke dužnosti na poljskim redovnim sudovima, na Vrhovnom sudu te dužnosti državnih odvjetnika u poljskom državnom odvjetništvu – Izravna diskriminacija na temelju spola – Opravdanje – Nepostojanje

    (čl. 157. UFEU-a; Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2006/54, čl. 3., 5. točka (a), čl. 9. st. 1. točka (f)))

    (t. 70., 71., 73., 75., 77., t. 1. izreke)

  5. Države članice – Obveze – Uspostava pravnih lijekova potrebnih za osiguranje djelotvorne sudske zaštite – Doseg

    (čl. 2. i 19. UEU-a; Povelje Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)

    (t. 91.-96.)

  6. Pravo Europske unije – Načela – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Načelo neovisnosti sudaca – Doseg

    (čl. 2. i 19. st. 1. drugi podstavak UEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. drugi podstavak)

    (t. 98., 99., 101.-108.)

  7. Države članice – Obveze – Uspostava pravnih lijekova potrebnih za osiguranje djelotvorne sudske zaštite – Poštovanje načela nesmjenjivosti i neovisnosti sudaca – Nacionalni propis kojim se ministru pravosuđa daje ovlast da odobri ili ne odobri produljenje obnašanja dužnosti sudaca redovnih sudova nakon dosezanja snižene dobne granice za odlazak u mirovinu – Povreda

    (čl. 2. i 19. UEU-a)

    (t. 111.-113., 115.-117., 119.-123., 129., t. 2. izreke)

Kratak prikaz

Poljska pravila koja se odnose na dobnu granicu za odlazak u mirovinu sudaca i državnih odvjetnika, donesena u srpnju 2017., protive se pravu Unije

U presudi Komisija/Poljska (Neovisnost redovnih sudova) (C-192/18), objavljenoj 5. studenoga 2019., Sud, okupljen u velikom vijeću, prihvatio je tužbu zbog povrede obveze koju je podnijela Komisija protiv Republike Poljske i utvrdio da je ta država članica povrijedila obveze koje ima na temelju prava Unije, s jedne strane, uspostavivši različitu dobnu granicu za odlazak u mirovinu žena i muškaraca koji obnašaju dužnosti poljskih sudaca ili državnih odvjetnika i, s druge strane, snizivši dobnu granicu za odlazak u mirovinu sudova redovnih sudova, pri čemu je ministru pravosuđa povjerila ovlast produljenja razdoblja aktivne službe tih sudaca.

Poljski zakon od 12. srpnja 2017. snizio je dobnu granicu za odlazak u mirovinu sudaca redovnih sudova i državnih odvjetnika te dobnu granicu za odlazak u prijevremenu mirovinu sudaca Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud) na 60 godina za žene i 65 godina za muškarce, iako su te dobne granice prethodno za oba spola bile određene na 67 godina. Nadalje, tim je zakonom ministru pravosuđa dodijeljena ovlast produljenja razdoblja aktivne službe sudaca redovnih sudova nakon dosezanja novoutvrđenih dobnih granica za odlazak u mirovinu, koje se razlikuju s obzirom na spol. Smatrajući da se ta pravila protive pravu Unije ( 1 ), Komisija je Sudu podnijela tužbu zbog povrede.

Kao prvo, Sud je donio odluku o razlikama uvedenima tim zakonom u pogledu dobnih granica za odlazak u mirovinu koje se primjenjuju na žene i muškarce koji obnašaju dužnosti sudaca i državnih odvjetnika. On je u tom pogledu naveo da se na mirovine na koje imaju pravo navedeni suci i državni odvjetnici primjenjuje članak 157. UFEU-a, na temelju kojeg svaka država članica osigurava primjenu načela o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad. Predmetni mirovinski sustavi također ulaze u područje primjene odredbi Direktive 2006/54 posvećenih jednakosti postupanja u sustavima strukovnog socijalnog osiguranja. Sud je potom presudio da su tim istim zakonom uvedeni izravno diskriminirajući uvjeti koji se temelje na spolu, osobito u pogledu trenutka u kojem zainteresirane osobe doista mogu pristupiti prednostima predviđenima navedenim mirovinskim sustavima. Naposljetku, Sud je odbio argument Republike Poljske prema kojem tako predviđene razlike između muškaraca i žena koji obnašaju dužnosti sudaca i državnih odvjetnika u pogledu dobne granice za odlazak u mirovinu čine mjeru pozitivne diskriminacije. Naime, te razlike ne mogu ublažiti nepovoljan položaj u kojem se nalaze karijere službenica u javnom sektoru pružanjem pomoći tim ženama u njihovu radnom okruženju i rješavanjem problema s kojima se one mogu susresti u svojoj karijeri. Sud je stoga zaključio da se predmetnim propisom krši članak 157. UFEU-a i Direktiva 2006/54.

Sud je, kao drugo, razmotrio mjeru koja se sastoji u dodjeli ovlasti ministru pravosuđa da odobri ili ne odobri produljenje obnašanja dužnosti sudaca redovnih sudova nakon dosezanja novoutvrđene snižene dobne granice za odlazak u mirovinu. Imajući u vidu, osobito, presudu od 24. lipnja 2019., Komisija/Poljska (Neovisnost Vrhovnog suda) ( 2 ), Sud je najprije zauzeo stajalište o primjenjivosti i dosegu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a, koji obvezuje države članice da uspostave pravne lijekove za osiguranje učinkovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije. U tom pogledu Sud je naveo da poljski redovni sudovi mogu biti pozvani odlučivati o pitanjima u vezi s pravom Unije, tako da moraju ispuniti zahtjeve svojstvene takvoj zaštiti. Međutim, kako bi se osiguralo da oni mogu pružiti takvu zaštitu, ključno je očuvanje njihove neovisnosti.

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, ta neovisnost zahtijeva da predmetno tijelo izvršava svoje funkcije posve samostalno i nepristrano. U tom pogledu Sud je naveo da okolnost da tijelo poput ministra pravosuđa ima ovlast odobriti ili ne odobriti produljenje obnašanja sudačkih dužnosti nakon dosezanja uobičajene dobne granice za odlazak u mirovinu sama po sebi nije dovoljna za zaključak da postoji povreda načela neovisnosti. Ipak, Sud je utvrdio da u predmetnom slučaju materijalne pretpostavke i postupovna pravila koja prileže toj ovlasti odlučivanja mogu stvoriti legitimne sumnje u pogledu nemogućnosti utjecaja vanjskih čimbenika na dotične suce i njihove neutralnosti. Naime, s jedne strane, kriteriji na temelju kojih je ministar pozvan donijeti svoju odluku previše su nejasni i neprovjerljivi, a navedena odluka ne mora biti obrazložena te ne podliježe sudskom nadzoru. S druge strane, trajanje razdoblja tijekom kojeg suci mogu biti u iščekivanju odluke ministra obuhvaćeno je diskrecijom tog ministra.

Osim toga, u skladu s jednako ustaljenom sudskom praksom, ta prijeko potrebna sloboda sudaca u odnosu na bilo kakve vanjske utjecaje ili pritiske zahtijeva određena jamstva kojima se mogu zaštititi osobe koje su zadužene za suđenje, kao što je nesmjenjivost. Načelo nesmjenjivosti među ostalim nalaže da suci mogu ostati na dužnosti dok ne dosegnu dobnu granicu obveznog odlaska u mirovinu ili do isteka svojeg mandata, u slučaju da su imenovani na određeno vrijeme. Iako nema posve apsolutnu primjenu, od navedenog su načela moguća odstupanja samo zbog legitimnih i imperativnih razloga koji ih opravdavaju, uz poštovanje načela proporcionalnosti. Međutim, u predmetnom slučaju, kombinacijom mjere sniženja uobičajene dobne granice za odlazak u mirovinu sudaca redovnih sudova i mjere dodjele diskrecijske ovlasti ministru pravosuđa da odobri produljenje obnašanja dužnosti tih sudaca iznad novoutvrđene dobne granice, za deset godina za žene i pet godina za muškarce, krši se to načelo. Naime, ta kombinacija mjera može kod građana pobuditi legitimne sumnje u to da se novim sustavom zapravo namjeravalo omogućiti ministru pravosuđa da ukloni određeni dio sudaca u aktivnoj službi nakon što su dosegnuli novoutvrđenu uobičajenu dobnu granicu za odlazak u mirovinu, a da pri tome zadrži na dužnosti drugi dio tih sudaca. Osim toga, budući da ministrova odluka ne podliježe nikakvom roku te predmetni sudac ostaje na dužnosti sve dok takva odluka ne bude donesena, eventualna negativna odluka ministra može biti donesena nakon što je dotična osoba bila zadržana na dužnosti nakon dosegnute nove dobne granice za odlazak u mirovinu.

( 1 ) Članak 157. UFEU-a, članak 5. točka (a) i članak 9. stavak 1. točka (f) Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL 2006., L 204, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 246. i ispravci SL 2017., L 162, str. 56. te SL 2019., L 191, str. 45.), te članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

( 2 ) Presuda Suda od 24. lipnja 2019., Komisija/Poljska (Neovisnost Vrhovnog suda) (C-619/18, EU:C:2019:531).