1

Svojom tužbom Europska komisija zahtijeva od Suda da utvrdi da je Helenska Republika povrijedila svoje obveze koje proizlaze:

2

Uvodne izjave 16., 17. i 20. Direktive 92/83 formulirane su ovako:

„budući da je moguće dopustiti državama članicama primjenu sniženih stopa ili oslobađanje od trošarina za određene proizvode regionalne ili tradicionalne prirode;

budući da, u slučajevima kad je državama članicama dozvoljeno primjenjivati snižene stope, te snižene stope ne smiju prouzročiti narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu;

[…]

budući da je, međutim, moguće dopustiti državama članicama mogućnost da primjenjuju oslobođenja u vezi s krajnjim korištenjem na svom državnom području”.

3

Članak 19. te direktive predviđa:

„1.   Države članice primjenjuju trošarine za etilni alkohol u skladu s ovom Direktivom.

2.   Države članice određuju svoje stope [trošarina] u skladu s Direktivom 92/84/EEZ.”

4

U članku 20. Direktive 92/83 navodi se:

„Za potrebe ove Direktive pojam ‚etilni alkohol’ obuhvaća:

[…]”

5

U članku 21. te direktive određuje se:

„Trošarina na etilni alkohol utvrđuje se na hektolitar čistog alkohola kod temperature od 20 °C i izračunava se u odnosu na broj hektolitara čistoga alkohola. [Podložno] odredbama članka 22., države članice naplaćuju istu stopu trošarine na sve proizvode koji su podložni trošarinama na etilni alkohol.”

6

U članku 22. te direktive navodi se:

„1.   Države članice mogu primjenjivati snižene stope trošarina na etilni alkohol koji proizvode male destilerije uz sljedeća ograničenja:

2.   Za potrebe sniženih stopa, pojam ‚manja destilerija’ znači destileriju koja je pravno i ekonomski neovisna o nekoj drugoj destileriji i koja ne proizvodi prema licenciji.

[…]

4.   Države članice mogu predvidjeti odredbe prema kojima se alkohol koji proizvode mali proizvođači pušta na slobodno tržište čim se pribavi (pod uvjetom da sami proizvođači ne obavljaju poslovanje unutar Zajednice), bez postupka skladištenja u trošarinskom skladištu, i da ga se na kraju tereti po jedinstvenoj stopi trošarine.

[…]”

7

U članku 23. iste direktive navodi se:

„Sljedeće države članice mogu primjenjivati sniženu stopu, koja može biti ispod najniže stope, ali ne smije biti više od 50 % ispod [standardne] nacionalne stope trošarine za etilni alkohol, za sljedeće proizvode:

[…]

8

Uredba br. 1576/89 stavljena je izvan snage i zamijenjena Uredbom (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o definiranju, opisivanju, prezentiranju, označivanju i zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića i stavljanju izvan snage Uredbe br. 1576/89 (SL 2008., L 39, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 62., str. 171.).

9

Članak 4. Uredbe br. 110/2008 predviđa:

„Jaka alkoholna pića razvrstavaju se u kategorije u skladu s definicijama utvrđenima u Prilogu II.”

10

Sukladno Prilogu II. toj uredbi:

„[…]

[…]

11

Prema članku 15. stavku 2. navedene uredbe, oznake zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića registrirane su u Prilogu III. toj uredbi. Točke 6. i 29. tog priloga sastavljene su ovako:

12

Članak 3. stavak 1. prvi podstavak Direktive 92/84 određuje:

„Od 1. siječnja 1993. najniža stopa trošarina na alkohol […] utvrđuje se na 550 [eura] po hektolitru čistog alkohola.”

13

U članku 4. stavku 3. točki (b) Zakona 3845/2010 (FEK A’65/6.5.2010) određuje se:

„Na etilni alkohol namijenjen proizvodnji ouza ili sadržan u tsipouru i tsikoudiji primjenjuje se trošarina na etilni alkohol po stopi koja je pedeset posto (50 %) niža u odnosu na važeću standardnu stopu. Ta snižena stopa utvrđuje se na tisuću dvjesto dvadeset pet (1225) eura po hektolitru bezvodnog etilnog alkohola.”

14

Članak 82. Zakona 2960/2001 (FEK A’265/22.11.2001), kako je izmijenjen Zakonom 2969/2001 (FEK A’281/18.12.2001), naslovljen „Oporezivanje tsipoura ili tsikoudije‚povremenih’ destilerija prve kategorije”, formuliran je ovako:

„1.   Na tsipouro i tsikoudiju koje iz rakije od grožđane komine i drugih dopuštenih tvari proizvode male (povremene) destilerije, sukladno članku 7. stavku E Zakona 2969/2001, primjenjuje se paušalni porez od pedeset devet euro centa (0,59) po kilogramu gotovog proizvoda.

2.   Uplata poreza obavlja se prilikom izdavanja dozvole za destilaciju, na temelju izjave korisnika o količini komine ili drugih dopuštenih tvari koje namjerava koristiti i količini tsipoura ili tsikoudije koje će proizvesti.

3.   Spomenuti proizvod pušta se u potrošnju bez vremenskog ili prostornog ograničenja izdavanjem zakonom propisane porezne dokumentacije.”

15

Članak 7. stavak E točke 1., 3. i 8. Zakona 2969/2001 određuje:

[…]

[…]

16

Komisija je pokrenula postupak povodom prijave vezane za stope trošarina koje se prema grčkom zakonodavstvu primjenjuju na alkoholna pića pod nazivom tsipouro i tsikoudia. Nakon što je ispitala tu prijavu, Komisija je 28. listopada 2011. Helenskoj Republici uputila pismo opomene u kojem je navela da je ta država povrijedila obveze koje ima na temelju, s jedne strane, direktiva 92/83 i 92/84 te, s druge strane, članka 110. UFEU‑a.

17

Helenska Republika odgovorila je dopisom od 11. travnja 2012. obavještavajući Komisiju, među ostalim, da namjerava provesti izmjene nacionalnog zakonodavstva o malim destilerijama.

18

Budući da nisu dostavljene informacije o najavljenim zakonodavnim izmjenama, koje su bile zatražene u dopisu od 20. lipnja 2012. upućenom Helenskoj Republici, Komisija je 27. rujna 2013. poslala dodatno pismo opomene, na koje je Helenska Republika odgovorila 11. travnja 2014.

19

Budući da nije bila zadovoljna odgovorom Helenske Republike, Komisija je 25. rujna 2015. toj državi članici uputila obrazloženo mišljenje u kojem je ostala kod prigovora iznesenih u pismu opomene i dodatnom pismu opomene. Ona je tu državu članicu pozvala da poduzme potrebne mjere kako bi postupila po obrazloženom mišljenju u roku od dva mjeseca od njegova primitka.

20

U odgovoru od 21. siječnja 2016. Helenska Republika navela je da namjerava provesti izmjene postojećeg nacionalnog zakonodavstva, s jedne strane, proširivanjem stope trošarine za tsipouro i tsikoudiju, koja je 50 % niža u odnosu na standardnu nacionalnu stopu, na druge rakije od grožđane komine iz drugih država članica, i, s druge strane, u pogledu proizvodnje tsipoura i tsikoudije u malim destilerijama, primjenom te stope trošarine snižene za 50 %, uz ograničenje proizvodnje na 120 kilograma godišnje po proizvođaču i namjenu isključivo za privatnu potrošnju, dok je bilo kakvo stavljanje u prodaju zabranjeno.

21

Dana 11. veljače 2016. Komisija je obavijestila Helensku Republiku da tim zakonodavnim prijedlogom ona ne ispunjava obveze koje ima na temelju, s jedne strane, direktiva 92/83 i 92/84 te, s druge strane, članka 110. UFEU‑a.

22

Budući da od Helenske Republike nije dobila nikakve dodatne informacije, Komisija je podnijela predmetnu tužbu.

23

U prilog osnovanosti svoje tužbe Komisija iznosi dva prigovora, koji se tiču povrede, s jedne strane, članaka 19. i 21. Direktive 92/83 u vezi s člankom 23. stavkom 2. te direktive i člankom 110. UFEU‑a te, s druge strane, članaka 19. i 21. Direktive 92/83 u vezi s člankom 22. stavkom 1. te direktive, člankom 3. stavkom 1. Direktive 92/84 kao i člankom 110. UFEU‑a.

24

Prvi Komisijin prigovor sastavljen je od dvaju dijelova.

25

U prvom dijelu prigovora Komisija tvrdi da grčko zakonodavstvo o trošarinama koje se primjenjuje na tsipouro i tsikoudiju koje proizvode destilerijska poduzeća, tzv. „sistematizirane destilerije”, nije u skladu s člancima 19. i 21. u vezi s člankom 23. stavkom 2. Direktive 92/83.

26

Komisija s tim u vezi tvrdi da je prema člancima 19. i 21. Direktive 92/83 Helenska Republika dužna na tsipouro i tsikoudiju primjenjivati standardnu stopu trošarine, a ne onu koja je 50 % niža od te stope. Bilo kakva iznimka od tog načela može biti prihvatljiva samo ako je izričito dopuštena pravom Unije. Međutim, članak 23. te direktive predviđa iznimke samo za dva proizvoda, među kojima nisu tsipouro i tsikoudia.

27

Tvrdi da je široko tumačenje odredbe članka 23. Direktive 92/83, koja predstavlja iznimku, isključeno. Naime, sukladno Uredbi br. 1576/89, zamijenjenoj Uredbom br. 110/2008, tsipouro i tsikoudia spadaju u posve drugu kategoriju jakih alkoholnih pića od one u koju spada ouzo, koji je uređen člankom 23. stavkom 2. Direktive 92/83. Tvrdi da, ako je Helenska Republika uvjerena da bi s obzirom na sličnost predmetnih proizvoda tsipouro i tsikoudia trebali biti uključeni u iznimku koju predstavlja članak 23. te direktive po istoj osnovi kao i ouzo, ona bi trebala poduzeti za to predviđene korake na zakonodavnoj razini.

28

Komisija nadalje u tom kontekstu ističe da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, namjera zakonodavca Unije nije bila da državama članicama dopusti da slobodno uvode sustave izuzeća od pravila predviđenih Direktivom 92/83 (presuda od 10. travnja 2014., Komisija/Mađarska, C‑115/13, neobjavljena, EU:C:2014:253, t. 35.).

29

U drugom dijelu prvog prigovora Komisija prigovara Helenskoj Republici da nije poštovala obveze koje ima kako na temelju članka 110. prvog stavka tako i članka 110. drugog stavka UFEU‑a.

30

Što se tiče članka 110. prvog stavka UFEU‑a, koji predviđa da „[n]ijedna država članica ne uvodi neposredno ili posredno […] poreze […] na proizvode drugih država članica u većoj mjeri od onih koji su neposredno ili posredno uvedeni na slične domaće proizvode”, Komisija tvrdi da pojam sličnosti treba široko tumačiti.

31

Komisija s tim u vezi navodi da u cilju ocjene sličnosti dvaju proizvoda treba prije svega ispitati njihove objektivne značajke. Međutim, značajkama nabrojenima u točki 6. Priloga II. Uredbi br. 110/2008, koje se odnose na rakije od grožđane komine ili komovicu, odgovaraju i tsipouro i tsikoudia. Ta su dva proizvoda stoga slična barem svim uvoznim jakim alkoholnim pićima koja spadaju u kategoriju „rakija od grožđane komine ili komovica” u smislu Uredbe br. 110/2008.

32

Komisija u tom kontekstu navodi da se, prema njezinu mišljenju, način na koji se piće konzumira ne može smatrati kriterijem za razlikovanje dvaju pića, s obzirom na to da su navike potrošača promjenjive i da stoga nemaju svojstvo nepromjenjivog kriterija.

33

Što se tiče članka 110. drugog stavka UFEU‑a, prema kojem „nijedna država članica ne uvodi nacionalne poreze na proizvode drugih država članica koji su takve naravi da omogućuju posrednu zaštitu drugih proizvoda”, Komisija smatra da ta odredba zabranjuje bilo kakav oblik neizravnog poreznog protekcionizma u slučaju uvoznih proizvoda koji se, bez obzira na to što nisu slični domaćim proizvodima, ipak s nekima od njih nalaze u konkurentskom odnosu, makar i djelomičnom, neizravnom ili potencijalnom.

34

Komisija s tim u vezi naglašava da se tsipouro i tsikoudia mogu naći u konkurentskom odnosu s jakim alkoholnim pićima kao što su viski, džin ili votka.

35

Konačno, Komisija ističe da se, prema njezinu mišljenju, prodaja jakih alkoholnih pića uvezenih u Grčku od 2010. smanjila u odnosu na prodaju jakih alkoholnih pića domaće proizvodnje, a ta činjenica dokazuje da grčki propisi o trošarinama o kojima je riječ u predmetnoj tužbi imaju zaštitni učinak.

36

Helenska Republika, kao prvo – kad je riječ o Komisijinoj tvrdnji da grčki propisi o trošarinama koji se primjenjuju na tsipouro i tsikoudiju koje proizvode destilerijska poduzeća, tzv. „sistematizirane destilerije”, nisu u skladu s člancima 19. i 21. Direktive 92/83 u vezi s člankom 23. stavkom 2. te direktive – priznaje da prema Uredbi br. 110/2008 ouzo te tsipouro i tsikoudia spadaju u različite kategorije alkoholnih pića, to jest ouzo u kategoriju „destilirani anis”, a tsipouro i tsikoudia u kategoriju „rakija od grožđane komine ili komovica”.

37

Helenska Republika smatra, međutim, da ta činjenica ne znači nužno da navedena jaka alkoholna pića imaju različite značajke i svojstva. Dakle, primjena iste stope trošarine snižene za 50 % na tsipouro i tsikoudiju te na ouzo mogla bi imati temelj u članku 23. stavku 2. Direktive 92/83, unatoč činjenici da tu odredbu treba usko tumačiti.

38

Obrazlažući svoj pristup, Helenska Republika tvrdi da tumačenje članka 23. stavka 2. Direktive 92/83 treba provesti u kontekstu zahtjeva iz viših pravnih normi, u ovom slučaju onih utvrđenih u članku 110. UFEU‑a. Cilj te odredbe primarnog prava jest zabrana bilo kakve porezne diskriminacije.

39

Odbacujući Komisijin argument da je cilj članka 110. UFEU‑a zaštita proizvoda iz drugih država članica, dok je proizvod na koji se Helenska Republika poziva u svojoj analizi članka 23. stavka 2. Direktive 92/83 ouzo domaće proizvodnje, ta država članica odbija i Komisijin prigovor da nije ispunila svoje obveze iz članka 110. UFEU‑a.

40

Helenska Republika tako tvrdi, kao drugo, da se spornim grčkim zakonodavstvom o trošarinama ne krši članak 110. prvi stavak UFEU‑a, koji državama članicama zabranjuje da proizvode drugih država članica oporezuju u većoj mjeri nego slične domaće proizvode. Ta država članica smatra, naime, da se tsipouro i tsikoudia, neovisno o tome jesu li aromatizirani, razlikuju od drugih uvoznih jakih alkoholnih pića, primjerice, ne samo od viskija, džina ili votke već i od grappe ili zivanije te, općenito govoreći, od jakih alkoholnih pića koja spadaju u kategoriju rakije od grožđane komine.

41

Helenska Republika u tom kontekstu ističe da su uvjeti iz točke 6. Priloga II. Uredbi br. 110/2008, koje mora ispunjavati rakija od grožđane komine, formulirani vrlo općenito i ne opisuju osnovne kvalitativne značajke proizvoda. Dakle, ne se uzima u obzir, primjerice, korištena sirovina (grožđana komina) kao ni korištena metoda destilacije, a i jedno i drugo ima presudan utjecaj na organoleptička svojstva dobivene rakije.

42

Treće, u kontekstu članka 110. drugog stavka UFEU‑a, koji državama članicama zabranjuje da na proizvode drugih država članica uvode nacionalne poreze koji su takve naravi da omogućuju posrednu zaštitu drugih proizvoda, Helenska Republika također osporava postojanje konkurentskog odnosa između, s jedne strane, tsipoura i tsikoudije te, s druge strane, drugih jakih alkoholnih pića kao što su viski, džin ili votka kao i onih koja spadaju u kategoriju rakije od grožđane komine.

43

U tom kontekstu, Helenska Republika konačno odbija Komisijine navode o smanjenoj potrošnji uvoznih jakih alkoholnih pića. U tom smislu ističe da je godine 2010. do 2012. obilježilo razdoblje krize i da se one stoga ne mogu uzeti u obzir radi donošenja sigurnih i pouzdanih zaključaka u pogledu potrošnje različitih kategorija jakih alkoholnih pića. Stoga smatra da nije dokazan protekcionistički karakter grčkog poreznog zakonodavstva u korist tsipoura i tsikoudije, na koji se poziva Komisija.

44

Uvodno treba istaknuti da, kada je neko pitanje potpuno usklađeno na razini Unije, nacionalne mjere koje se odnose na to pitanje moraju se ocjenjivati u kontekstu odredbi te mjere za potpuno usklađivanje, a ne odredbi UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presude od 14. ožujka 2013., Komisija/Francuska, C‑216/11, EU:C:2013:162, t. 27. i navedenu sudsku praksu i od 10. travnja 2014., Komisija/Mađarska, C‑115/13, neobjavljenu, EU:C:2014:253, t. 38.).

45

U tom smislu treba reći da su Direktivom 92/83 potpuno usklađene strukture trošarina na alkohol i alkoholna pića na razini Unije. Tako, prema člancima 19. i 21. navedene direktive, države članice određuju, sukladno Direktivi 92/84, načelno istu stopu trošarine za sve proizvode na koje se primjenjuje trošarina na etilni alkohol, a iznimke koje državama članicama dopuštaju da tu stopu pod određenim uvjetima odrede na razini nižoj od minimalne jasno se navode u člancima 22. i 23. Direktive 92/83 (vidjeti u tom smislu presudu od 10. travnja 2014., Komisija/Mađarska, C‑115/13, neobjavljenu, EU:C:2014:253, t. 38. i 39.).

46

U ocjeni prigovora koje je iznijela Komisija Sud se stoga mora ograničiti samo na tumačenje direktiva 92/83 i 92/84.

47

U konkretnom slučaju u spornom se nacionalnom zakonodavstvu na tsipouro i tsikoudiju koje proizvode destilerijska poduzeća, tzv. „sistematizirane destilerije”, primjenjuje stopa trošarine koja je 50 % niža u odnosu na standardnu nacionalnu stopu, dok se na alkoholna pića uvezena iz drugih država članica primjenjuje standardna stopa trošarine.

48

Kada je riječ o iznimci, koja proizlazi iz članaka 19. i 21. Direktive 92/83, od načela primjene iste stope trošarine na sve proizvode koji podliježu trošarini na etilni alkohol predviđenoj člankom 23. navedene direktive, ta se derogatorna odredba nedvojbeno odnosi, kada je riječ o Helenskoj Republici, isključivo na „žestok[o] pić[e] s okusom anisa”, dakle na ouzo.

49

Kao derogatornu odredbu kojom se uspostavlja sustav izuzeća od općeg načela o određivanju stopa trošarina, članak 23. stavak 2. te direktive treba usko tumačiti.

50

Međutim, kada je riječ o posebnim oslobođenjima ili snižavanjima stopa trošarina predviđenima Direktivom 92/83 za određene kategorije pića, Sud je već zaključio da, imajući u vidu ciljeve te direktive i tekst uvodne izjave 17., u kojoj se spominje zabrana narušavanja tržišnog natjecanja u okviru unutarnjeg tržišta, namjera zakonodavca Unije nije bila da državama članicama dopusti da slobodno uvode sustave izuzeća od pravila predviđenih Direktivom 92/83 (presuda od 10. travnja 2014., Komisija/Mađarska, C‑115/13, neobjavljena, EU:C:2014:253, t. 35.).

51

Iako iz navedenog proizlazi da članke 19. i 21. u vezi s člankom 23. stavkom 2. Direktive 92/83 treba tumačiti na način da tsipouro i tsikoudia – s obzirom na to da u trenutačnom stadiju zakonodavstva Unije nisu među proizvodima uređenima sustavom izuzeća iz članka 23. stavka 2. te direktive – podliježu istoj stopi trošarine kao svi proizvodi od etilnog alkohola obuhvaćeni područjem primjene te direktive, ipak treba provjeriti je li to tumačenje demantirano ocjenom navedenih odredbi u kontekstu članka 110. UFEU‑a. Helenska Republika, naime, ističe da bi prema tom pristupu članak 23. stavak 2. Direktive 92/83 trebalo tumačiti široko, uključivanjem tsipoura i tsikoudije u njegovo područje primjene.

52

U tom smislu valja podsjetiti na to da je prema ustaljenoj sudskoj praksi cilj članka 110. UFEU‑a osigurati slobodno kretanje robe između država članica u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Prema tome, svrha je tog članka uklanjanje bilo kakvog oblika protekcionizma koji može proizići iz primjene diskriminatornog nacionalnog oporezivanja na proizvode podrijetlom iz drugih država članica (vidjeti u tom smislu presudu od 7. travnja 2011., Tatu, C‑402/09, EU:C:2011:219, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

53

U tom kontekstu Sud je zaključio da je cilj članka 110. prvog stavka UFEU‑a osigurati potpunu neutralnost nacionalnih poreza u pogledu tržišnog natjecanja između proizvoda koji se već nalaze na nacionalnom tržištu i uvoznih proizvoda (vidjeti u tom smislu presudu od 7. travnja 2011., Tatu, C‑402/09, EU:C:2011:219, t. 35. i navedenu sudsku praksu).

54

Dakle, iz formulacije članka 110. UFEU‑a jasno proizlazi da se načelo porezne neutralnosti, na koje se poziva Helenska Republika, odnosi samo na jednako postupanje prema domaćim i uvezenim proizvodima. Međutim, proizvodi na koje se Helenska Republika poziva u kontekstu članka 23. stavka 2. Direktive 92/83, u konkretnom slučaju ouzo te tsipouro i tsikoudia, proizvodi su domaće proizvodnje.

55

Valja, međutim, podsjetiti na to da, iako je Sud priznao da načelo porezne neutralnosti može, u različitom kontekstu, odražavati načelo jednakosti postupanja (vidjeti u tom smislu presudu od 10. studenoga 2011., The Rank Group, C‑259/10 i C‑260/10, EU:C:2011:719, t. 61. i navedenu sudsku praksu), naglasio je da načelo porezne neutralnosti samo po sebi ne omogućuje širenje područja primjene izuzeća. Naime, to načelo nije pravilo primarnog prava, već načelo tumačenja koje treba primijeniti istodobno s načelom uskog tumačenja izuzeća (vidjeti u tom smislu presudu od 19. srpnja 2012., Deutsche Bank, C‑44/11, EU:C:2012:484, t. 45.).

56

Međutim, kao što je to utvrđeno u točki 48. ove presude, članak 23. stavak 2. Direktive 92/83 odredba je derogativne naravi koja je jasna i precizna.

57

Treba stoga odbaciti pristup Helenske Republike koji ide za tumačenjem te odredbe, u kontekstu članka 110. UFEU‑a, koje je široko, uključivanjem tsipoura i tsikoudije.

58

U tim okolnostima prvi prigovor valja prihvatiti.

59

Drugi Komisijin prigovor sastoji se od dvaju dijelova.

60

U prvom dijelu prigovora Komisija tvrdi da grčko zakonodavstvo o trošarinama koje se primjenjuje na tsipouro i tsikoudiju koje proizvode tzv. „povremene” male destilerije nije u skladu s člancima 19. i 21. Direktive 92/83 u vezi s člankom 22. stavkom 1. te direktive i člankom 3. stavkom 1. Direktive 92/84.

61

U tom smislu Komisija podsjeća na to da je, prema člancima 19. i 21. Direktive 92/83, Helenska Republika načelno dužna primjenjivati istu stopu trošarine, utvrđenu u skladu s Direktivom 92/84, na sve proizvode koji podliježu trošarini na etilni alkohol. Tvrdi da države članice mogu samo iznimno i u granicama definiranima u članku 22. te direktive primjenjivati niže stope trošarina na taj alkohol u slučaju kad ga proizvode male destilerije.

62

Komisija ističe, s jedne strane, da se prema grčkom zakonodavstvu o spornim trošarinama tsipouro i tsikoudia koje proizvode male destilerije oporezuju 0,59 eura po kilogramu, što odgovara iznosu od 59 eura po hektolitru. Navodi, međutim, da je to oporezivanje znatno ispod sniženja od 50 %, dopuštenog na temelju članka 22. stavka 1. Direktive 92/83, u odnosu na minimalnu standardnu nacionalnu stopu trošarine, koja sukladno članku 3. stavku 1. Direktive 92/84 iznosi 550 eura po hektolitru čistog alkohola.

63

S druge strane, Komisija smatra da to grčko zakonodavstvo za tzv. „povremene” male destilerije ne predviđa gornje granice proizvodnje unutar granica utvrđenih člankom 22. stavkom 1. Direktive 92/83, odnosno u konkretnom slučaju proizvodnju manje od deset hektolitara čistog alkohola godišnje.

64

U drugom dijelu drugog prigovora Komisija prigovara Helenskoj Republici da – kad je riječ o njezinim propisima o trošarinama na tsipouro i tsikoudiju koje proizvode tzv. „povremene” male destilerije – nije poštovala obveze koje proizlaze iz članka 110. stavka 1. UFEU‑a kao ni one predviđene u članku 110. stavku 2. UFEU‑a. Komisija u tom pogledu upućuje na argumentaciju izloženu u točkama 29. do 35. ove presude.

65

Helenska Republika napominje da tzv. „povremene” male destilerije tsipoura i tsikoudije djeluju u specifičnom nacionalnom okviru koji uzima u obzir dugogodišnju tradiciju. Tvrdi da se prodaja tsipoura i tsikourije, koji se proizvode u vrlo jednostavnim uređajima, obavlja samo nepakirano, između pojedinaca, i nikada nije predmet transakcija unutar Zajednice.

66

Što se tiče poreza, koji se primjenjuje jednokratno i u paušalnom iznosu, kako je to predviđeno člankom 22. stavkom 4. Direktive 92/83, on je simbolične naravi jer mu je cilj ponajprije nadzor pridržavanja vrlo strogog okvira u kojem tzv. „povremene” male destilerije moraju djelovati.

67

U tom kontekstu Helenska Republika dalje se poziva na zapisnik Vijeća „Ecofin” od 19. listopada 1992., prema kojem države članice koje tradicionalno oslobađaju od poreza proizvodnju malih količina alkohola namijenjenog privatnoj potrošnji mogu nastaviti primjenjivati ta oslobođenja.

68

Kao što je to istaknuto u točki 45. ove presude, struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića usklađena je na razini Unije, poglavito u pogledu uvjeta pod kojima države članice mogu određivati stopu trošarine na nižoj razini od minimalne. Prema tome, drugi prigovor valja ispitati samo u kontekstu odredbi direktiva 92/83 i 92/84, koje su predmet njegova prvog dijela.

69

Komisija tvrdi da grčko zakonodavstvo o trošarinama predviđa da se tsipouro i tsikoudia koje proizvode tzv. „povremene” male destilerije oporezuju 59 eura po hektolitru, što je znatno ispod sniženja od 50 %, dopuštenog na temelju članka 22. stavka 1. Direktive 92/83, u odnosu na minimalnu standardnu nacionalnu stopu trošarine, koja sukladno članku 3. stavku 1. Direktive 92/84 iznosi 550 eura po hektolitru čistog alkohola.

70

Vezano uz tu argumentaciju, valja prije svega podsjetiti na to da je nesporno da grčki propisi o trošarinama ne poštuju minimalne stope trošarina na etilni alkohol, predviđene člancima 19. i 21. Direktive 92/83 u vezi s člankom 3. Direktive 92/84, kada je riječ o tsipouru i tsikoudiji koje proizvode tzv. „povremene” male destilerije.

71

Nadalje, treba istaknuti da, naravno, Direktiva 92/83 predviđa posebna oslobođenja odnosno smanjenja stopa trošarina za određene kategorije pića ili određene države članice. Međutim, imajući u vidu ciljeve te direktive kao i formulaciju njezine uvodne izjave 17., u kojoj se podsjeća na to da eventualne snižene stope ne smiju dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja u okviru unutarnjeg tržišta, valja zaključiti da namjera zakonodavca Unije nije bila da se državama članicama dopusti da slobodno uvode sustave izuzeća od pravila predviđenih Direktivom 92/83.

72

Tako, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, u pogledu učinaka oslobođenja malih količina etilnog alkohola na unutarnjem tržištu, kada je neko pitanje usklađeno na razini Unije, nacionalne mjere koje se odnose na to pitanje moraju se ocjenjivati u kontekstu odredbi te mjere za usklađivanje (vidjeti u tom smislu presudu od 10. travnja 2014., Komisija/Mađarska, C‑115/13, neobjavljenu, EU:C:2014:253, t. 38. i navedenu sudsku praksu).

73

U tom kontekstu, direktivama 92/83 i 92/84 određuju se minimalne stope trošarina na etilni alkohol, pri čemu njihova primjena nije uvjetovana učinkom koji bi proizvodnja i privatna potrošnja tog alkohola mogla imati na tržištu. Stoga je bez ikakve osnove argumentacija Helenske Republike da prodaja tsipoura i tsikoudije između pojedinaca nije nikada predmet transakcija unutar Zajednice.

74

Konačno, kada je riječ o argumentaciji Helenske Republike da tzv. „povremene” male destilerije tsipoura i tsikoudije djeluju u specifičnom nacionalnom okviru koji uzima u obzir dugogodišnju tradiciju, treba naglasiti da, iako se u uvodnoj izjavi 16. Direktive 92/83 određuje da države članice imaju pravo primjenjivati snižene stope trošarina ili oslobođenja za određene regionalne ili tradicionalne proizvode, to ipak ne znači da domaća tradicija može sama po sebi osloboditi države članice njihovih obveza na temelju prava Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 10. travnja 2014., Komisija/Mađarska, C‑115/13, neobjavljenu, EU:C:2014:253, t. 44. i navedenu sudsku praksu).

75

Radi davanja potpunog odgovora, treba naglasiti da izjava iz zapisnika Vijeća „Ecofin” ne može dovesti u pitanje analizu provedenu u točkama 71. do 74. ove presude. Naime, iz ustaljene sudske prakse slijedi da se izjave formulirane u pripremnoj fazi koja je dovela do donošenja direktive ne mogu koristiti za njezino tumačenje ako njihov sadržaj nije uopće izražen u tekstu dotične odredbe te stoga nemaju nikakav pravni značaj (presuda od 10. travnja 2014., Komisija/Mađarska, C‑115/13, neobjavljena, EU:C:2014:253, t. 36. i navedena sudska praksa).

76

Iz navedenog slijedi da je donošenjem i primjenom zakonodavstva koje predviđa da, pod uvjetima koje definira, proizvodnja tsipoura i tsikoudije koju obavljaju tzv. „povremene” male destilerije podliježe stopi trošarine od 59 eura po hektolitru Helenska Republika prekršila obveze koje ima na temelju članaka 19. i 21. Direktive 92/83 u vezi s člankom 22. stavkom 1. te direktive i člankom 3. stavkom 1. Direktive 92/84.

77

Iz navedenih elemenata slijedi da drugi prigovor treba prihvatiti.

78

Slijedom svih navedenih razmatranja, valja zaključiti da je Helenska Republika povrijedila svoje obveze koje proizlaze:

79

Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se Helenskoj Republici naloži snošenje troškova i da potonja nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje troškova.

Slijedom navedenog, Sud (sedmo vijeće) proglašava i presuđuje: