Predmet C-51/18

Europska komisija

protiv

Republike Austrije

„Povreda obveze države članice – Oporezivanje – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Članak 2. stavak 1. – Upravna praksa koja se sastoji od oporezivanja PDV-om naknade koja se duguje autoru izvornika umjetničkog djela na temelju prava slijeđenja”

Sažetak – Presuda Suda (osmo vijeće) od 19. prosinca 2018.

Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Oporezive transakcije – Isporuka robe i pružanje usluga uz naknadu – Upravna praksa koja se sastoji od oporezivanja PDV-om naknade koja se duguje autoru izvornika umjetničkog djela na temelju prava slijeđenja – Nedopuštenost

(Direktiva Vijeća 2006/112, čl. 2. st. 1.)

Država članica koja propiše da naknada koja se duguje autoru izvornika umjetničkog djela na temelju prava slijeđenja podliježe porezu na dodanu vrijednost krši obveze koje ima na temelju članka 2. stavka 1. Direktive 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost.

Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se usluge obavljaju uz naknadu u smislu Direktive o PDV-u jedino ako između, s jedne strane, dobavljača ili pružatelja usluge i, s druge strane, stjecatelja ili korisnika usluga postoji pravni odnos tijekom kojega se razmjenjuju uzajamne činidbe, pri čemu protučinidba koju dobiva dobavljač ili pružatelj čini stvarnu protuvrijednost robe ili usluge pružene stjecatelju ili korisniku.

Međutim, pravni odnos u okviru kojeg se ostvaruje preprodaja izvornika umjetničkog djela postoji samo između prodavatelja i kupca, a da pritom postojanje prava slijeđenja u korist autora tog djela nema utjecaja na taj odnos. Posljedično, na temelju činjenice da autor tog djela ima pravo slijeđenja, ni na koji se način ne može se smatrati da on, čak i neizravno, sudjeluje u transakciji preprodaje, osobito tako što dopušta tu transakciju.

Naime, kao prvo, stranke koje sudjeluju u transakciji preprodaje slobodno među sobom ugovaraju prodavateljevo ustupanje predmetnog djela, kao i cijenu koju treba platiti kupac, a da pritom ne moraju na ovaj ili onaj način tražiti dopuštenje autora tog djela ili se s njim savjetovati. Potonji ne raspolaže nijednim sredstvom koje bi mu omogućilo intervenciju u transakciju preprodaje, osobito ne u svrhu njezina sprečavanja u slučaju da joj se protivi.

Zatim, autor izvornika umjetničkog djela koje se preprodaje, na temelju članka 1. stavka 1. Direktive 2001/84, prima postotak od cijene dobivene preprodajom tog djela čije se plaćanje načelno nameće prodavatelju. Međutim, budući da je pravo slijeđenja kojim raspolaže taj autor, a koje podrazumijeva obvezu prodavatelja da potonjemu plati određeni iznos na temelju tog prava, rezultat volje zakonodavca Europske unije, valja smatrati da se ono ne primjenjuje u okviru bilo kakvog pravnog odnosa između autora i prodavatelja.

Napokon, u skladu s voljom zakonodavca Unije, izražene u uvodnoj izjavi 3. prvoj rečenici Direktive 2001/84, svrha prava slijeđenja jest osigurati autorima izvornika umjetničkih djela obuhvaćenih tom direktivom, odnosno djela grafičke i likovne umjetnosti, udio u gospodarskom uspjehu njihovih djela. Iz toga proizlazi da taj zakonodavac ni na koji način ne predviđa mogućnost da navedeni autori sudjeluju u transakcijama preprodaje njihovih djela, nego se ograničava na to da im prizna pravo sudjelovanja u gospodarskim rezultatima preprodaje jednom kad se oni ostvare.

(t. 44., 47.-50., 60. i t. 1. izreke)