1.

Od 2014. traje postupak stvaranja zaštićene oznake podrijetla kojom bi se upotreba oznake Halloumi za sir pridržala ciparskim proizvođačima, no Komisija ga do sada nije zaključila ( 2 ). Istovremeno Cipar i druga tijela nastoje spriječiti da određeni poduzetnici upotrebljavaju oznaku Halloumi na temelju žigovnog prava ( 3 ).

2.

U ovom je slučaju Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi (Zaklada za zaštitu tradicionalnog ciparskog sira pod nazivom Halloumi; u daljnjem tekstu: Foundation) zaštitio oznaku HALLOUMI kao zajednički žig Europske unije za sir. Sada na temelju tog žiga on pokušava spriječiti bugarskog poduzetnika da također za sir stekne figurativni žig koji sadržava riječ BBQLOUMI. Prema navodima Foundationa, daljnji su postupci na temelju zajedničkog žiga u tijeku pred Uredom Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i Općim sudom te je u prvom slučaju Sud već donio pravomoćnu odluku protiv Foundationa ( 4 ).

3.

Do sada su napori Foundationa u ovom postupku bili bezuspješni jer EUIPO i Opći sud polaze od toga da oznaka HALLOUMI ima tek slabi razlikovni karakter jer opisuje navedeni sir. Stoga unatoč određenoj sličnosti ne treba prilikom uporabe riječi BBQLOUMI postojati bojazan da mjerodavna javnost uspostavlja vezu s proizvođačima ujedinjenima u okviru Foundationa.

4.

Foundation zastupa pak stajalište da zajedničkom žigu pripada povećana zaštita koju Opći sud nije dovoljno uzeo u obzir.

5.

Uvodna izjava 8. Uredbe o žigu ( 5 ) odnosi se na funkciju žiga kao oznake podrijetla:

„Zaštita koju pruža žig Zajednice, čija je svrha osobito jamčiti funkciju žiga kao oznake podrijetla, trebala bi biti apsolutna u slučaju istovjetnosti žiga i znaka, te proizvoda ili usluga. Zaštita se primjenjuje i u slučajevima sličnosti između žiga i znaka, te proizvoda ili usluga. Trebalo bi dati tumačenje pojma sličnosti u odnosu na vjerojatnost zabune. Vjerojatnost zabune koja ovisi o brojnim elementima i to osobito o prepoznatljivosti žiga na tržištu, o dovođenju u vezu s upotrijebljenim ili registriranim znakom, o stupnju sličnosti između žiga i znaka, te između obilježenih proizvoda ili usluga, trebala bi biti posebna okolnost za takvu zaštitu.”

6.

Članak 4. Uredbe o žigu sadržava temeljne zahtjeve glede žiga:

„Žig Zajednice može se sastojati od bilo kojeg znaka koji se može grafički prikazati, posebno riječi, uključujući osobna imena, crteže, slova, brojke, oblike proizvoda ili njihova pakiranja, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugog poduzetnika.”

7.

Člankom 7. stavkom 1. točkama (c) i (d) Uredbe o žigu zabranjena je registracija opisnih žigova:

„Neće se registrirati sljedeće:

(e) […]”

8.

Razlog za prigovor po osnovi vjerojatnosti dovođenja u zabludu proizlazi iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu glede relativnih razloga za odbijanje.

„1.   Na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati:

9.

Članak 65. stavak 3. Uredbe o žigu sadržava ovlasti sudova Unije u odnosu na tužbe prema Uredbi o žigu:

„Sud je nadležan za poništavanje ili izmjenu osporavane odluke.”

10.

Člankom 66. Uredbe o žigu dopuštena je prijava zajedničkih žigova:

„1.   Zajednički žig Zajednice je žig Zajednice koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruge koja je nositelj tog žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika. Udruge proizvođača, pružatelja usluga ili trgovaca koje, sukladno zakonu koji se na njih primjenjuje, u svoje ime mogu ostvarivati prava i preuzimati obveze svake vrste, sklapati ugovore ili poduzimati druge pravne radnje, tužiti i biti tužene, kao i pravne osobe na koje se primjenjuje javno pravo, mogu podnositi prijave zajedničkih žigova Zajednice.

2.   Odstupajući od odredaba članka 7. stavka 1. točke (c), znakovi ili oznake koji u trgovini mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga mogu se zaštititi kao zajednički žigovi Zajednice u smislu stavka 1. Zajednički žig ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu tih znakova ili oznaka, pod uvjetom da ih rabi u skladu s ustaljenom i poštenom praksom u industrijskoj i trgovačkoj djelatnosti; posebno se na takav žig ne može pozvati protiv treće strane koja ima pravo rabiti zemljopisni naziv.

3.   Odredbe ove Uredbe primjenjuju se na zajedničke žigove Zajednice, osim ako je člancima 67. do 74. drukčije predviđeno.”

11.

Članak 67. Uredbe o žigu predviđa donošenje propisa koji uređuju uporabu žiga:

„1.   Podnositelj prijave za registraciju zajedničkog žiga Zajednice mora u propisanom roku dostaviti propise kojima se uređuje uporaba zajedničkog žiga.

2.   Propisi kojima se uređuje uporaba zajedničkog žiga moraju sadržavati popis osoba ovlaštenih za uporabu takva žiga, uvjete članstva u udruzi i, ako postoje, uvjete za uporabu žiga, uključujući kazne. Propisima kojima se uređuje uporaba žiga iz članka 66. stavka 2. mora se dopustiti svakoj osobi čiji proizvodi ili usluge potječu iz određenog zemljopisnog područja da postane članicom udruge koja je nositelj žiga.”

12.

Dana 9. srpnja 2014. društvo M. J. Dairies EOOD zatražilo je od EUIPO‑a registraciju figurativnog žiga u boji koji je prikazan u nastavku ( 6 ):

13.

Proizvodi i usluge za koje je registracija zatražena, spadaju u razrede 29., 30. i 43. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen, te obuhvaćaju određene prehrambene proizvode uključujući sir kao i određene usluge posluživanja hrane i pića.

14.

Foundation je nositelj zajedničkog verbalnog žiga HALLOUMI koji je 14. srpnja 2000. EUIPO registrirao pod brojem 1082965 za proizvode iz razreda 29. s opisom „sir” ( 7 ). On je 12. studenoga 2014. podnio prigovor protiv prijave i pri tome se oslonio osobito na vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu.

15.

Odjel za prigovore odbio je prigovor i žalba podnesena protiv toga također je bila bezuspješna. Pobijanom presudom od 25. rujna 2018., Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi/EUIPO – M. J. Dairies (BBQLOUMI) (T‑328/17, neobjavljena, EU:T:2018:594) Opći je sud u konačnici odbio i tužbu protiv odluke žalbenog vijeća.

16.

Te se odluke zasnivaju u bitnome na stajalištu da žig HALLOUMI odgovara oznaci poznatog ciparskog sira, tako da ima samo slabi razlikovni karakter. S obzirom na razlike u odnosu na žig za koji je podnesena prijava, tijela EUIPO‑a i Opći sud stoga nisu utvrdili postojanje vjerojatnosti zablude.

17.

Sada Sud mora odlučiti o žalbi koju je Foundation podnio 5. prosinca 2018.

18.

Foundation od Općeg suda zahtijeva da,

19.

EUIPO i društvo M. J. Dairies EOOD od Suda zahtijevaju da

20.

Stranke su sudjelovale u pisanom postupku i na raspravi koja je održana 12. rujna 2019.

21.

Foundation zasniva žalbu na četirima razlozima koji su djelomično međusobno povezani. Prva dva žalbena razloga tiču se pitanja, mora li se zajedničkim žigovima pripisati poseban razlikovni karakter (o tome u odjeljku B). Trećim žalbenim razlogom Foundation predbacuje Općem sudu da je prilikom ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu između tih dvaju žigova primijenio pogrešan kriterij (o tome u odjeljku A). Konačno, četvrtim žalbenim razlogom prigovara Općem sudu da predmet nije vratio žalbenom vijeću na ponovno odlučivanje, unatoč tomu što je prilikom ocjene njegova žiga utvrdio pogrešku žalbenog vijeća (o tome u odjeljku C).

22.

Sud bi mogao odlučiti samo o trećem žalbenom razlogu jer je u izvornoj engleskoj verziji, dakle na jeziku postupka, točka 71. pobijane presude bila zahvaćena pogreškom koja se tiče prava.

23.

U njoj je Opći sud utvrdio da kod relevantne javnosti ne može postojati vjerojatnost dovođenja u zabludu, iako su proizvodi obuhvaćeni predmetnim žigom, uz iznimku usluga obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava, djelomično istovjetni i djelomično slični u određenoj mjeri. Naime, postojanje figurativne, fonetske i pojmovne sličnosti kod ranijeg opisnog žiga sa slabim razlikovnim karakterom nije dostatno da stvori predmnjevu o vjerojatnosti dovođenja u zabludu ( 8 ).

24.

Ovo je utvrđenje već samo po sebi nerazumljivo jer se prilikom ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu ne radi o tome, može li se ista predmnijevati. Umjesto toga postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu kod javnosti treba prema ustaljenoj sudskoj praksi ocjenjivati sveobuhvatno uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike konkretnog slučaja ( 9 ). Dakle, treba odlučiti postoji li konkretno vjerojatnost.

25.

Sud je također već odlučio da se registriranom opisnom žigu mora priznati određeni stupanj razlikovnog karaktera i stoga između njega i kasnijeg žiga može postojati vjerojatnost dovođenja u zabludu ( 10 ). Inače i Opći sud dopušta u točki 49. pobijane presude da teoretski može postojati vjerojatnost dovođenja u zabludu s obzirom na oba žiga.

26.

Prema izvornoj engleskoj verziji točke 71. pobijane presude Opći sud ipak nije konkretno ocijenio, postoji li vjerojatnost dovođenja u zabludu, nego je prihvatio pravilo prema kojem postojanje figurativne, fonetske i pojmovne sličnosti kod ranijeg opisnog žiga sa slabim razlikovnim karakterom nije dostatno za vjerojatnost dovođenja u zabludu.

27.

Stoga je točka 71. pobijane presude u izvornoj verziji na jeziku postupka zahvaćena pogreškom koja se tiče prava i koja u načelu mora dovesti do njezina ukidanja. Budući da Sud ne može vlastitom ocjenom nadomjestiti ocjenu relevantnih aspekata, koju je Opći sud propustio dati, predmet bi, osim toga, trebalo vratiti Općem sudu na ponovno suđenje.

28.

No, kao što i EUIPO primjećuje, Opći je sud pobijanu presudu u stvari donio na temelju njezine verzije na francuskom jeziku koji je interni radni jezik Suda. U točki 71. te verzije Opći je sud utvrdio, među ostalim, da postojeći elementi nisu bili dovoljni da se izvede zaključak o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Slijedom toga, Opći je sud doista ocijenio konkretan slučaj te je samo prijevod njegove presude na jeziku postupka zahvaćen pogreškom.

29.

Iako EUIPO i društvo M. J. Dairies predlažu da se, s obzirom na sveopći kontekst, engleska verzija točke 71. pobijane presude protumači kao i francuska verzija, smatram da je to u svakom slučaju isključeno u pogledu ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Zasigurno je preporučljivo da se u slučaju dvojbe o tvrdnjama Suda u određenim jezičnim verzijama njegovih presuda provjeri francuska verzija, no pravila o jeziku postupka bila bi dovedena ad absurdum ako bi se jednoznačne tvrdnje na tom jeziku mogle izmijeniti u određenom smislu contra iudicium ( 11 ) pukim tumačenjem s obzirom na francuski jezik. Takve bi izmjene prije trebalo učiniti na temelju ispravka prema članku 164. Poslovnika Općeg suda.

30.

Nasuprot stajalištu Foundationa, ispravak te pogreške u prijevodu u svakom slučaju ne sprečava rok od dva tjedna od dana objave presude, koji je utvrđen u članku 164. stavku 2. Poslovnika Općeg suda. Naime, društvo M. J. Dairies točno naglašava da se taj rok odnosi samo na zahtjeve stranaka za ispravak, ali ne na ispravak po službenog dužnosti ( 12 ).

31.

Ispravak prema članku 164. stavku 1. Poslovnika Općeg suda moguć je kod pogrešaka u pisanju ili računanju te očitih netočnosti. To pogreške u prijevodu ( 13 ) isključuje kao očite netočnosti.

32.

Važniji je, doduše, prigovor da ispravkom Opći sud žalbu barem djelomično lišava osnove. Isto tako bi ukidanje pobijane presude zbog očite pogreške u prijevodu samo još više produljilo postupak i uzrokovalo dodatne troškove, ako ju je Opći sud već ispravio. Naime, nakon vraćanja predmeta na ponovno suđenje Opći sud bi tužbu u konačnici ponovno odbio s istim, ali ovaj put ispravno prevedenim obrazloženjem.

33.

Dodatno valja primijetiti da ispravak ne smije ugroziti sudsku zaštitu stranaka. Zbog toga bi s ispravkom načelno trebao početi teći novi rok za podnošenje žalbe i to samo protiv ispravljenih dijelova presude. Alternativno bi Sud mogao strankama u ovom postupku odobriti rok za izmjenu njihove argumentacije.

34.

Budući da je Opći sud svojom presudom od 17. rujna 2019., Foundation for the Protection of the Traditional Cheese of Cyprus named Halloumi/EUIPO – M. J. Dairies (BBQLOUMI) (T 328/17, nicht veröffentlicht, EU:T:2019:662), ispravio pogrešku u prijevodu, treći žalbeni razlog u svojem sadašnjem obliku postaje slijedom toga bespredmetan.

35.

Stoga ću se osvrnuti na druge žalbene razloge.

36.

S prva dva žalbena razloga Foundation prvenstveno osporava točku 41. pobijane presude te, pored toga, i točku 71., iako Foundation zapravo zahtijeva da se Uredba o žigu, a osobito pravila o vjerojatnosti dovođenja u zabludu primijene na kolektivne žigove na drukčiji način nego na pojedinačne žigove. Pri tome argumentacija Foundationa sadržava tri razine argumenata: Kao prvo, Foundation tvrdi da Opći sud od njega zahtijeva dokaz da njegov registrirani zajednički žig ima razlikovni karakter. Kao drugo, on zastupa stajalište da se registriranom zajedničkom žigu mora nužno priznati povećani razlikovni karakter, čak i ako je on opisne naravi. Kao treće, tvrdi da se u svakom slučaju razlikovni karakter geografskih zajedničkih žigova prema članku 66. stavku 2. Uredbe o žigu, to jest zajedničkih žigova sa znakovima ili oznakama koji u trgovini mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga, ne može ocijeniti pomoću općih kriterija.

37.

No, prije svega valja ove argumente posložiti u kontekstu razloga za odbijanje u vidu vjerojatnosti dovođenja u zabludu, na koji se Foundation poziva.

38.

Argumenti Foundationa odnose se na vjerojatnost dovođenja u zabludu za koju tvrdi da postoji između njegova vlastitog žiga i žiga koji je predmet spora.

39.

Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe o žigu – koji se, u nedostatku suprotne odredbe iz njezinih članaka 67. do 74., primjenjuje na zajedničke žigove na temelju članka 66. stavka 3. – određuje da se, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig ( 14 ).

40.

U svrhu primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu, vjerojatnost dovođenja u zabludu istodobno pretpostavlja istovjetnost ili sličnost žiga za koji je zatražena registracija s ranijim žigom i istovjetnost ili sličnost proizvoda ili usluga obuhvaćenih prijavom za registraciju žiga i onih za koje je registriran raniji žig te se pritom radi o kumulativnim uvjetima ( 15 ).

41.

Sveobuhvatna ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnosti žigova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga. Slijedom toga, nizak stupanj sličnosti između obilježenih proizvoda ili usluga može se nadoknaditi visokim stupnjem sličnosti između žigova i obratno. Međuovisnost tih čimbenika dolazi, naime, do izražaja u uvodnoj izjavi 8. Uredbe o žigu, prema kojoj bi tumačenje pojma sličnosti trebalo dati u odnosu na vjerojatnost zabune, čija pak ocjena ovisi osobito o prepoznatljivosti žiga na tržištu, o stupnju sličnosti između žiga i znaka, te između obilježenih proizvoda ili usluga ( 16 ).

42.

Osim toga, prema sudskoj praksi o pojedinačnim žigovima vjerojatnost dovođenja u zabludu je tim veća što raniji žig ima jači razlikovni karakter ( 17 ). Stoga žigovi koji imaju povećan razlikovni karakter bilo sami po sebi bilo zbog prepoznatljivosti na tržištu uživaju širu zaštitu od žigova sa slabijim razlikovnim karakterom ( 18 ). U kojoj se mjeri ova razmatranja mogu primijeniti na zemljopisne zajedničke žigove, mora se, doduše, razmotriti u nastavku (o tome u odjeljku 4.).

43.

Pojam razlikovnog kriterija označava, u kontekstu pojedinačnih žigova, prikladnost da se proizvod ili uslugu, za koje je zatražena registracija, označava kao da potječu od određenog poduzetnika i time razlikuje taj proizvod od proizvoda drugih poduzetnika ( 19 ).

44.

Prema članku 66. stavku 1. Uredbe o žigu, zajedničkim se žigom trebaju, s druge strane, proizvodi ili usluge članova udruge koja je nositelj tog žiga razlikovati od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika. Temeljna je funkcija takvog zajedničkog žiga jamčiti zajedničko komercijalno podrijetlo proizvoda i usluga ( 20 ).

45.

Foundation osobito osporava točku 41. pobijane presude. Prema njoj je na nositelju zajedničkog žiga da dokaže razinu razlikovnog karaktera jer se u postupku povodom prigovora namjerava osloniti na njega.

46.

Foundation djelomično shvaća Opći sud očito na način da je potrebno dokazati već i postojanje razlikovnog karaktera registriranog zajedničkog žiga.

47.

Utvrđenje Općeg suda čini se u stvari utoliko dvojbenim što niti odluka Tulliallan Burlington/EUIPO ( 21 ), koju je Opći sud izravno naveo kao dokaz, niti presuda Anheuser‑Busch/Budějovický Budvar ( 22 ), na koju je neizravno uputio, ne sadržavaju tvrdnju o teretu dokazivanja za razlikovni karakter registriranog zajedničkog žiga.

48.

S druge strane, članak 76. Uredbe o žigu, koji je Opći sud također naveo, jest relevantan jer je, prema njegovu stavku 1. drugoj rečenici, u postupcima koji se odnose na relativne razloge za odbijanje registracije, Ured ograničen na argumente te zahtjeve što su ih podnijele stranke. No, kao niti prema objema spomenutim presudama, prema toj odredbi nije potrebno posebno dokazivati razlikovni karakter registriranih zajedničkih žigova.

49.

Jasnija je presuda Formula One Licensing/OHIM ( 23 ) koju je Opći sud „analogno” primijenio, a što je Foundation zatražio u svojoj tužbi ( 24 ). Ovu presudu shvaćam na način da registrirani žig nužno ima minimalni razlikovni karakter, sve dok ne bude brisan ( 25 ). To se ne mora posebno dokazivati.

50.

Ništa drugo ne proizlazi iz točke 41. pobijane presude jer prema njoj treba dokazati samo razinu („level”, „niveau”) razlikovnog karaktera, dok Opći sud priznaje minimalni razlikovni karakter („a certain degree”, „un certain degré”), što je još jednom potvrđeno u točki 47. To je potvrđeno točkom 71. pobijane presude koju Foundation također osporava i u kojoj Opći sud doduše navodi da zajednički žig HALLOUMI ima samo slabi razlikovni karakter, no istovremeno time također naglašava postojeći minimalni razlikovni karakter.

51.

Budući da Foundation navodi da je Opći sud zahtijevao da se dokaže da registrirani zajednički žig uopće ima razlikovni karakter, proizlazi da se on oslanja na netočno shvaćanje pobijane presude. Stoga tu argumentaciju valja odbiti.

52.

Zapravo Foundationu nije bitno to, je li njegovu zajedničkom žigu priznat minimalni razlikovni karakter, nego općenito zahtijeva povećani razlikovni karakter zajedničkih žigova. Time bi se istovremeno riješila nužnost za posebnim dokazivanjem.

53.

No, ovaj zahtjev valja odbiti.

54.

Budući da prema članku 66. stavku 1. Uredbe o žigu zajednički žig treba zajamčiti zajedničko komercijalno podrijetlo, sukladno članku 4., koji se prema članku 66. stavku 3. primjenjuje na zajedničke žigove, žig Europske unije može se sastojati samo od znakova koji su prikladni za razlikovanje tog podrijetla proizvoda ili usluga na kojima su istaknuti ti znakovi ( 26 ). Registracija zajedničkog žiga pretpostavlja, slijedom toga, postojanje njegova razlikovnog karaktera, upravo kao i registracija drugih žigova.

55.

S druge strane, ne postoji uporište za zaključak da zajedničkom žigu nužno pripada, već i na temelju njegove registracije, poseban razlikovni karakter ( 27 ). Prije će biti da zajednički žigovi mogu baš kao i svi drugi žigovi imati veći ili manji razlikovni karakter. Kao što EUIPO zorno prikazuje pomoću primjera, razina razlikovnog karaktera pri tome ovisi, s jedne strane, o odabranom znaku te, s druge strane, o stjecanju dodatnog razlikovnog karaktera putem uporabe znaka. Stoga se razlikovni karakter zajedničkih žigova mora, u načelu, ocjenjivati pomoću općih pravila.

56.

Slijedom toga, prva su dva žalbena razloga neosnovana i jer Foundation baš zahtijeva povećani razlikovni karakter registriranih zajedničkih žigova.

57.

Teže je odgovoriti na pitanje, može li se razlikovni karakter zemljopisnih zajedničkih žigova iz članka 66. stavka 2. Uredbe o žigu ocijeniti pomoću općih kriterija.

58.

Članak 66. stavak 2. Uredbe o žigu dopušta da se, odstupajući od odredaba članka 7. stavka 1. točke (c), znakovi ili oznake koji u trgovini mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga zaštite kao zajednički žigovi. Članak 7. stavak 1. točka (c) ne dopušta, među ostalim, registraciju žigova koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluge.

59.

Zajednički žig DARJEELING ( 28 ), koji je predmet do sad najvažnije presude o zajedničkim žigovima, dobar je primjer za primjenu članka 66. stavka 1. Uredbe o žigu jer je on ime grada i okruga u Indiji. Istovremeno je on naziv za vrlo poznati crni čaj koji se tamo uzgaja.

60.

Tvrdnja Foundationa može se shvatiti na način da se barem razlikovni karakter zemljopisnih zajedničkih žigova ne može ocijeniti pomoću općih kriterija, nego da im automatski mora pripasti povećani razlikovni karakter.

61.

Dvojbena je već i dopuštenost ove argumentacije Foundationa.

62.

Naime, argumenti Foundationa o članku 66. stavku 2. Uredbe o žigu u najboljem slučaju neizravno naznačuju moguće pravne pogreške u pobijanoj presudi, pri čemu, međutim, precizno ne navode u skladu sa zahtjevima iz članka 169. stavka 2. Poslovnika Suda, koja bi utvrđenja Općeg suda mogla biti zahvaćena pogreškama.

63.

Konkretno, u svojoj argumentaciji Foundation ne razlikuje jasno zajednički žig općenito od zemljopisnog zajedničkog žiga.

64.

Čak je i tvrdnja Foundationa o mogućoj povredi članka 66. stavka 2. Uredbe o žigu proturječna: s jedne strane tvrdi da ta odredba nije razlog zašto njegov prigovor mora uspjeti ( 29 ), dok je s druge strane ta odredba ipak relevantna ( 30 ). Takav je nedostatak koherencije nespojiv sa zahtjevima glede žalbe iz članka 168. stavka 1. točke (d) Poslovnika Suda i također dovodi do nedopuštenosti argumentacije ( 31 ).

65.

Slijedom navedenog, argumentacija Foundationa o razlikovnom karakteru zemljopisnih zajedničkih žigova je nedopuštena.

66.

Čak i ako bi argumentacija Foundationa o pravnim posljedicama povezanima sa zemljopisnim žigom bila dopuštena, ona se u preostalom dijelu također ne bila mogla prihvatiti.

67.

Naime, EUIPO točno navodi da je dvojbeno, je li žig HALLOUMI uopće žig u smislu članka 66. stavka 2. Uredbe o žigu i da Opći sud nije iznio utvrđenja u tom pogledu.

68.

Foundation ne osporava da takvih utvrđenja nema.

69.

I za razliku od naziva DARJEELING, HALLOUMI ne označava, naime, nikakvo konkretno mjesto, nego se povezuje s mjestom, to jest Ciprom – barem u dosadašnjoj sudskoj praksi Općeg suda ( 32 ). I glede toga bi mogle postojati dvojbe jer je sir te vrste, kako se čini, često pod istim ili sličnim oznakama, izgleda proširen i u drugim zemljama regije.

70.

Stoga se ne može poći od toga da je HALLOUMI žig u smislu članka 66. stavka 2. Uredbe o žigu te moguća utvrđenja o pravnim učincima te odredbe ne bi mogla više utjecati na ishod spora.

71.

Za slučaj da se Sud ipak želi u meritumu baviti člankom 66. stavkom 2. Uredbe o žigu, prvo valja utvrditi da je ta odredba strano tijelo u žigovnom pravu. Zabrana opisnih žigova na temelju članka 7. stavka 1. točaka (c) i (d) očito je opravdana glede nužnosti raspoloživosti tih pojmova ( 33 ). Ostali sudionici na tržištu moraju imati pravo rabiti te opise i za svoje proizvode ili usluge. No, istovremeno javnost ne shvaća opisne žigove nužno kao upućivanje na komercijalno podrijetlo, nego kao opis proizvoda ( 34 ).

72.

Ovo prema članku 7. stavku 1. točki (c) Uredbe o žigu vrijedi i za zemljopisne oznake. Javnost ih može, naime, percipirati kao oznaku zemljopisnog podrijetla ili čak kao opis proizvoda koji je povezan s određenim mjestom, umjesto kao oznaku (zajedničkog) komercijalnog podrijetla.

73.

Na raspravi je EUIPO stoga točno naveo da davanje prednosti prema članku 66. stavku 2. Uredbe o žigu proizvodi sličan učinak kao i registracija opisnog žiga prema već spomenutoj presudi Formula One Licensing/OHIM ( 35 ). Takvom se žigu odobrava nužni minimalni razlikovni karakter kako bi se opravdala njegova registracija, ali ne nužno i povećani razlikovni karakter.

74.

Opći sud nije ništa drugo utvrdio kada je u točki 71. pobijane presude žigu HALLOUMI pripisao samo minimalni razlikovni karakter i time otklonio vjerojatnost dovođenja u zabludu.

75.

Naime, u točkama 50. do 53. i 70. pobijane presude on je izričito utvrdio da se žig HALLOUMI ne percipira kao oznaka (pojedinačnog ili zajedničkog) komercijalnog podrijetla, nego kao oznaka specijaliteta od sira ( 36 ). Opisu određenog proizvoda ne daje se, međutim, prednost na temelju članka 66. stavka 2. Uredbe o žigu, čak i ako ga javnost možda poveže s određenim zemljopisnim podrijetlom. Ocjena percepcije žiga je, uostalom, činjenične naravi te je stoga Sud ne ispituje u žalbenom postupku ( 37 ).

76.

Ovim se zaključkom objašnjava stajalište Foundationa da bi izričito dopuštanje zemljopisnih zajedničkih žigova bilo lišeno svojeg korisnog učinka ako bi se takvim zajedničkim žigovima priznao samo slabi razlikovni karakter radi ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

77.

Cilj u vidu jačanja žiga HALLOUMI kojem Foundation teži, ne može se ipak postići time da se zemljopisnim zajedničkim žigovima automatski prizna jači razlikovni karakter. Naime, taj bi razlikovni karakter ostao fiktivan: javnost time još uvijek ne bi zemljopisnu oznaku percipirala kao oznaku zajedničkog komercijalnog podrijetla.

78.

Zemljopisnom zajedničkom žigu bi se morala pak pripisati potpuno drukčija funkcija, primjerice na način da se takvim žigovima isključivo jamči određeno zemljopisno podrijetlo dotičnih proizvoda ili usluga.

79.

No, to bi se moralo izričito urediti jer se prema članku 66. stavku 3. Uredbe o žigu primjenjuju (opće) odredbe Uredbe, osim ako je člancima 67. do 74. drukčije predviđeno.

80.

Stoga je Opći sud presudom o zemljopisnom zajedničkom žigu DARJEELING potvrdio primjenu općih načela na zemljopisne zajedničke žigove. Naglasio je da kao što to izravno proizlazi iz formulacije članka 66. stavka 2. Uredbe o žigu zajednički žigovi koji se sastoje od znakova ili oznaka koje u trgovini mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga čine zajedničke žigove u smislu stavka 1. istog članka. Ipak, u skladu s navedenim stavkom 1., zajednički žig Europske unije samo je znak koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruge koja je nositelj tog žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika ( 38 ).

81.

Temeljna je funkcija žiga jamčiti potrošačima podrijetlo proizvoda, tako da omogućava identifikaciju proizvoda ili usluga označenih žigom na način kao da potječu od jednog određenog poduzetnika i, prema tome, razlikovanje tog proizvoda ili usluge od proizvoda ili usluge drugih poduzetnika ( 39 ).

82.

Stajalište da je temeljna funkcija zemljopisnog zajedničkog žiga iz članka 66. stavka 2. Uredbe o žigu označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga pod tim žigom, a ne njihova komercijalnog podrijetla, ne poštuje tu temeljnu funkciju ( 40 ).

83.

Stoga i razlikovni karakter zemljopisnog zajedničkog žiga treba ocijeniti prema tome, u kojoj mjeri on označava zajedničko komercijalno podrijetlo odnosnog proizvoda ili usluge.

84.

Kao što je već navedeno, prema činjeničnim utvrđenjima Općeg suda žig HALLOUMI u najboljem slučaju ima tek slab učinak takvog označivanja. Slijedom toga, razmatranja Općeg suda o razlikovnom karakteru žiga HALLOUMI i o vjerojatnosti dovođenja u zabludu, a osobito točke 41. i 71. pobijane presude, u kojima je Opći sud pripisao žigu HALLOUMI samo minimalni razlikovni karakter, koji nije dovoljan da opravda vjerojatnost dovođenja u zabludu glede žiga koji je predmet spora, nisu zahvaćeni pogreškom koja se tiče prava.

85.

Tom se zaključku ne protivi niti to da on znatno ograničava koristan učinak članka 66. stavka 2. Uredbe o žigu i zaštitu zemljopisnih zajedničkih žigova. Naime, nositeljima zemljopisnog žiga preostaje minimalna zaštita koja im dopušta da spriječe registraciju istovjetnih žigova za iste proizvode. Istovremeno oni mogu utjecati na percepciju žiga ako ga koriste na način na koji on stječe razlikovni karakter ( 41 ).

86.

Za širu zaštitu niti ne postoji, u konačnici, potreba jer pravila za zaštićene oznake izvornosti i zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ( 42 ) mogu pružiti dostatnu zaštitu neovisnu o žigovima. Naspram zemljopisnog zajedničkog žiga ova pravila imaju tu dodatnu prednost da zaštićene oznake izvornosti i zaštite oznake zemljopisnog podrijetla prema članku 12. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1151/2012 može koristiti svaki gospodarski subjekt koji stavlja na tržište proizvod proizveden u skladu s odgovarajućom specifikacijom. Članstvo u udruzi, kako je predviđeno člankom 67. stavkom 2. Uredbe o žigu, nije za to nužno. Nadalje, EUIPO s pravom naglašava da bi bilo proturječno ako bi udruge proizvođača mogle na temelju žigovnog prava steći istovrijednu ili čak jaču zaštitu za zemljopisne oznake, nego u sustavu zaštićenih oznaka podrijetla.

87.

Stoga prva dva žalbena razloga treba u cijelosti odbiti.

88.

Četvrtim žalbenim razlogom Foundation prigovara da se Opći sud stavio na mjesto žalbenog vijeća, umjesto da mu predmet vrati na ponovno odlučivanje.

89.

U točkama 63. i 64. pobijane presude Opći sud kritizira utvrđenje žalbenog vijeća da su oba znaka fonetski različita. Osim toga, u točkama 64. do 68. pobijane presude Opći sud protivi se utvrđenju žalbenog vijeća da su znakovi konceptualno različiti. Umjesto toga postoji mala fonetska i konceptualna sličnost.

90.

Zaključno, u točki 71. pobijane presude Opći sud, uzimajući u obzir ova utvrđenja, sam sveukupno ocjenjuje vjerojatnost dovođenja u zabludu i dolazi do zaključka da takva vjerojatnost ne postoji.

91.

Četvrti se žalbeni razlog svodi na to da je barem ta sveukupna ocjena pridržana žalbenom vijeću.

92.

Međutim, ovo je stajalište pogrešno jer prema članku 65. stavku 3. Uredbe o žigu Opći sud nije ograničen na poništavanje odluke žalbenog vijeća, nego je može i izmijeniti.

93.

Ovlast Općeg suda za izmjenu odluka istom ne daje, doduše, ovlast da svojom ocjenom zamijeni ocjenu žalbenog vijeća, kao ni mogućnost da ocijeni ono o čemu se žalbeno vijeće još nije izjasnilo. Međutim, izvršavanje ovlasti za izmjenu treba biti ograničeno na situacije u kojima Opći sud može donijeti, nakon izvršene ocjene žalbenog vijeća, na temelju već utvrđenih činjeničnih i pravnih elemenata, odluku koju je žalbeno vijeće trebalo donijeti ( 43 ).

94.

U pobijanoj presudi Opći sud nije ništa drugo napravio doli ispravio ocjenu žalbenog vijeća o fonetskoj i konceptualnoj sličnosti te je u konačnici, uzimajući u obzir te izmijenjene ocjene, dao novu sveukupnu ocjenu koja je dovela do istog zaključka kao i ocjena žalbenog vijeća.

95.

Četvrti žalbeni razlog stoga treba odbiti.

96.

U skladu s člankom 184. stavkom 2. Poslovnika, Sud odlučuje o troškovima kad je žalba osnovana i Sud sam konačno odluči o sporu. U skladu s člankom 138. stavkom 1., koji se na temelju članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

97.

Budući da Foundation nije uspio u postupku, načelno mu se mora naložiti snošenje troškova.

98.

No, bilo bi neproporcionalno naložiti Foundationu snošenje troškova koji su nastali u vezi s trećim žalbenim razlogom, jer je tom žalbenom razlogu povoda dala pogreška u prijevodu Suda Europske unije. Stoga bi sve stranke trebale prvenstveno snositi vlastite troškove. Potom one mogu provjeriti, hoće li u tom pogledu zatražiti naknadu štete od Suda Europske unije.

99.

Stoga predlažem Sudu da odluči kako slijedi: