Presuda Suda (šesto vijeće) od 31. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal da Relação de Lisboa – Portugal) – Agostinho da Silva Martins protiv Dekra Claims Services Portugal SA

(Predmet C-149/18) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Pravo koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze - Uredba (EZ) br. 864/2007 (Rim II) - Članci 16. i 27. - Pravila neposredne primjene - Direktiva 2009/103/EZ - Automobilsko osiguranje od građanskopravne odgovornosti - Članak 28.))

(2019/C 112/08)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal da Relação de Lisboa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Agostinho da Silva Martins

Tuženik: Dekra Claims Services Portugal SA

Izreka

Članak 16. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) treba tumačiti na način da se nacionalna odredba poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, kojom se propisuje trogodišnji zastarni rok za tužbu za naknadu štete nastale štetnim događajem, ne može smatrati pravilom neposredne primjene u smislu tog članka, osim ako sud koji vodi postupak na temelju obrazložene analize izričaja, opće strukture, ciljeva i konteksta donošenja te odredbe utvrdi da je ona u nacionalnom pravnom poretku od takve važnosti da opravdava neprimjenu prava koje je na temelju članka 4. te uredbe utvrđeno kao primjenjivo.

Članak 27. Uredbe br. 864/2007 treba tumačiti na način da članak 28. Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti, kako je prenesen u nacionalno pravo, nije odredba prava Unije kojom se uređuje sukob zakona u području izvanugovornih obveza u smislu tog članka 27.

(1) SL C 161, 7. 5. 2018.