Presuda Suda (drugo vijeće) od 13. studenoga 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos Respublikos Konstitucinis Teismas - Litva) – Lietuvos Respublikos Seimo narių grupė

(predmet C-2/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednička poljoprivredna politika - Zajednička organizacija tržišta - Mlijeko i mliječni proizvodi - Uredba (EU) br. 1308/2013 - Članak 148. stavak 4. - Ugovor o isporuci sirovog mlijeka - Slobodno pregovaranje o cijenama - Suzbijanje nepoštenih poslovnih praksi - Zabrana plaćanja različitih cijena proizvođačima sirovog mlijeka iz skupine grupirane s obzirom na dnevno prodanu količinu i zabrana neopravdanog snižavanja cijena)

(2020/C 10/05)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos Respublikos Konstitucinis Teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Lietuvos Respublikos Seimo narių grupė

uz sudjelovanje: Lietuvos Respublikos Seimas

Izreka

Članak 148. stavak 4. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2017/2393 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017., treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis poput onoga iz članka 3. stavka 3. točke 1. Lietuvos Respublikos Ūkio subjektų, perkančių-parduodančių žalią pieną ir prekiaujančių pieno gaminiais, nesąžiningų veiksmų draudimo įstatymasa Nr. XII-1907 (Zakon br. XII-1907 Republike Litve o zabrani nepoštenih praksi gospodarskih subjekata prilikom kupnje i prodaje sirovog mlijeka i stavljanja mliječnih proizvoda na tržište od 25. lipnja 2015., kako je izmijenjen Zakonom od 22. prosinca 2015.), koji, radi suzbijanja nepoštenih poslovnih praksi, kupcima sirovog mlijeka zabranjuje da plaćaju različitu kupovnu cijenu prodavateljima za koje treba smatrati da pripadaju istoj skupini s obzirom na dnevnu količinu prodanog mlijeka, koje ima istovjetni sastav i kvalitetu te se na isti način isporučuje, u mjeri u kojoj je navedeni propis prikladan za osiguranje ostvarenja postavljenog cilja i ne prekoračuje ono što je nužno za njegovo postizanje, provjera čega je na sudu koji je uputio zahtjev.

Članak 148. stavak 4. Uredbe br. 1308/2013, kako je izmijenjena Uredbom 2017/2393, treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis poput onoga iz članka 3. stavka 3. točke 3. i članka 5. Zakona br. XII-1907 Republike Litve o zabrani nepoštenih praksi gospodarskih subjekata prilikom kupnje i prodaje sirovog mlijeka i stavljanja mliječnih proizvoda na tržište od 25. lipnja 2015., kako je izmijenjen Zakonom od 22. prosinca 2015., koji, radi suzbijanja nepoštenih poslovnih praksi, kupcu sirovog mlijeka zabranjuje da neopravdano snizi cijenu koju je dogovorio s proizvođačem i koji svako sniženje cijene veće od 3 % uvjetuje odobrenjem nadležnog nacionalnog tijela.

(1) SL C 104, 19. 3. 2018.