16.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 347/43

Tužba podnesena 9. kolovoza 2017. – Abdulkarim protiv Vijeća

(Predmet T-559/17)

(2017/C 347/57)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Mouhamad Wael Abdulkarim (Dubai, Ujedinjeni Arapski Emirati) (zastupnici: J.-P. Buyle i L. Cloquet, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2017/917 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije u dijelu koji se na njega odnosi;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2017/907 od 29. svibnja 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji u dijelu koji se odnosi na njega;

—

naloži Vijeću snošenje svih troškova postupka, uključujući one tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogreški u ocjeni koju je počinio tuženik smatrajući da je tužitelj pridonio potpori sirijskog režima. Stoga, ističu se slijedeći argumenti protiv utvrđenja u pobijanim aktima:

—

M. W. Abdulkarim ne može se smatrati „utjecajnim poslovnim čovjekom”;

—

Nije vezan za režim, nije izvršavao nikakav utjecaj na njega i ne postoji opasnost da će izbjeći mjere ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji;

—

Ni njegovo prošlo sudjelovanje u okviru društva Alkarim For Trade and Industry L.L.C. ili drugih društava koja djeluju u sektoru nafte, industrijskih ulja, sredstva za podmazivanje i masti na Bliskom Istoku ne može imati za posljedicu to da ga se kvalificira „utjecajnim poslovnim čovjekom”;

—

Ne boravi i, stoga, ne obavlja aktivnosti u Siriji.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi općeg načela proporcionalnosti, time što mjere koje su donesene pobijanim aktima imaju takve učinke da se trebaju same po sebi smatrati neproporcionalnima.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na neproporcionalnoj povredi prava vlasništva i prava obavljanja profesionalne djelatnosti, time što sporne mjere imaju za posljedicu to da sprječavaju tužitelja da mirno uživa svoju imovinu i koristi svoju slobodu gospodarskog djelovanja.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi ovlasti, time što su pobijani akti doneseni s ciljem koji je različit od onih zadanih, odnosno isključenja tužitelja s tržišta kako bi se dala prednost drugim subjektima na tom tržištu, te je stoga počinjena povreda zlouporabe ovlasti.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja predviđene u članku 296. stavku 2. UFEU-a, time što je obrazloženje isključivo formalne naravi i nije bilo predmet promišljanja tuženika.