24.7.2017 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 239/60 |
Tužba podnesena 30. svibnja 2017. – Japan Airlines protiv Komisije
(Predmet T-340/17)
(2017/C 239/73)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Japan Airlines Co. Ltd (Tokio, Japan) (zastupnici: J.-F. Bellis i K. Van Hove, odvjetnici, i R. Burton, Solicitor)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
— |
poništi, u cijelosti, u pogledu tužitelja, Komisijinu Odluku C (2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – zračni teretni prijevoz); |
— |
podredno, primjenom svoje neograničene nadležnosti smanji visinu novčane kazne određene tužiteljima; i |
— |
naloži Komisiji snošenje troškova. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedanaest tužbenih razloga.
1. |
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija krši načelo ne bis in idem i članak 266. UFEU-a utvrđenjem da je tužitelj odgovoran za određene aspekte povrede za koje ga je oslobodila od odgovornosti u Odluci iz 2010. i, u svakom slučaju, krši primjenjivi zastarni rok određivanjem novčane kazne tužitelju za te aspekte, te ne pokazuje nikakav legitimni interes za formalno utvrđenje povrede u odnosu na te aspekte. |
2. |
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija ponovnim donošenjem pobijane odluke krši načelo nediskriminacije jer je tužitelj u nepovoljnijem položaju od drugih adresata Odluke iz 2010. u odnosu na koje je ona postala konačna i obvezujuća. |
3. |
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila članke 101. UFEU-a i članak 53. EGP-a i opseg nadležnosti, kao i tužiteljeva prava obrane utvrdivši da je tužitelj odgovoran za povredu na rutama unutar EGP-a i onima između EU-a i Švicarske u razdoblju kad Komisija nije bila ovlaštena za izvršenje članka 101. UFEU-a i članka 53. EGP-a u odnosu na zračne prijevoznike koji su pružali usluge samo na rutama između EGP-a i trećih zemalja, te je tužiteljevo ponašanje na navedenim rutama u skladu s tim bilo zakonito. |
4. |
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekršila članak 101. UFEU-a i članak 53. EGP-a utvrdivši da je tužitelj sudjelovao u jedinstvenoj i trajnoj povredi koja je uključivala rute ne kojima tužitelj nije pružao usluge jer nije za to imao potrebna prava. |
5. |
Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekršila članak 101. UFEU-a i članak 53. EGP-a jer se proglasila nadležnom za dolazne usluge zračnog prijevoza tereta na rutama između EGP-a i trećih zemalja, a takve se usluge pružaju klijentima koji se nalaze izvan EGP-a. |
6. |
Šesti tužbeni zahtjev koji se temelji na tome da je Komisija prekršila tužiteljeva prava obrane i načelo nediskriminacije i proporcionalnosti primijenivši različite dokazne standarde na različite prijevoznike. |
7. |
Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekršila Smjernice o utvrđivanju novčanih kazni (1) i načelo proporcionalnosti uključivši u relevantnu vrijednost prodaje korištenu kao osnovu za izračun novčane kazne, prihode izvedene iz elemenata cijene za usluge zračnog prijevoza tereta koji nisu povezani s povredom iz pobijane odluke. |
8. |
Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekršila Smjernice o utvrđivanju novčanih kazni iz 2006. i načelo legitimnih očekivanja uključivši u relevantnu vrijednost prodaje korištenu kao osnovu za izračun novčane kazne prihode izvedene iz elemenata cijene za usluge zračnog prijevoza tereta na dolaznim rutama između država EGP-a i trećih zemalja. |
9. |
Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekršila načelo proporcionalnosti ograničivši na 15 % smanjenje novčane kazne odobreno tužitelju na temelju regulatornog okvira. |
10. |
Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekršila načela nediskriminacije i proporcionalnosti, kao i tužiteljeva prava obrane kad tužitelju nije odobrila 10 % smanjenja novčane kazne zbog ograničenog sudjelovanja u povredi, a odobrila je takvo smanjenje drugim adresatima pobijane odluke i Odluke iz 2010. koji su u objektivno sličnom položaju kao i tužitelj. |
11. |
Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da bi se Opći sud trebao temeljiti na neograničenoj nadležnosti i znatno smanjiti novčanu kaznu. |
(1) Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 (SL C 210, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 58.)