24.7.2017

Službeni list Europske unije

C 239/51

Tužba podnesena 29. svibnja 2017. – Martinair Holland protiv Komisije

(Predmet T-323/17)

(2017/C 239/65)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Martinair Holland NV (Haarlemmermeer, Nizozemska) (zastupnik: M. Smeets, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi u cijelosti Komisijinu Odluku C(2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – zračni teretni prijevoz) zbog povrede zabrane proizvoljnosti i načela jednakog postupanja (prvi tužbeni zahtjev); zbog nenadležnosti za zračni promet koji se odvija između zračnih luka izvan EGP-a i onih unutar njega (drugi tužbeni razlog) (u prvom redu) ili

—	poništi članak 1. stavak 2. točku (d) pobijane odluke u dijelu u kojemu se tim odredbama ustanovljava da je tužitelj počinio povredu koja se odnosi na zračni promet koji se odvija između zračnih luka izvan EGP-a i onih unutar njega (drugi tužbeni razlog, podredno); i

—

poništi članak 1., članak 1. stavak 1. točku (d), članak 1. stavak 2. točku (d) članak 1. stavak 3. točku (d) i članak 1. stavak 4. točku (d) pobijane odluke u dijelu u kojemu se njima ustanovljava da je jedinstvena i trajna povreda uključivala neplaćanje provizije za dodatke (treći tužbeni razlog); i

—	naloži Komisiji snošenje troškova tih postupaka ako Sud u cijelosti ili djelomično poništi pobijanu odluku.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zabrane proizvoljnosti i načela jednakog postupanja.

—	Tužitelj ističe da se pobijanom odlukom krši zabrana proizvoljnosti jer se iz njene izreke isključuju poduzetnici koji su, prema njenom obrazloženju, sudjelovali u istom ponašanju kao i adresati pobijane odluke.

—

Tužitelj nadalje ističe da se pobijanom odlukom krši načelo jednakog postupanja jer se njome sankcionira tužitelja za povredu i određuje mu se novčana kazna te postaje građanski odgovoran dok se iz njene izreke isključuju poduzetnici koji su, prema njenom obrazloženju, sudjelovali u istom ponašanju kao i adresati pobijane odluke.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti za zračni promet koji se odvija između zračnih luka izvan EGP-a i onih unutar njega.

—	Tužitelj ističe da se pobijana oduka pogrešno temelji na pretpostavci da je jedinstvena i trajna povreda koja se odnosi na zračni promet koji se odvija između zračnih luka izvan EGP-a i onih unutar njega počinjena u EGP-u.

—	Tužitelj nadalje ističe da se pobijana odluka pogrešno temelji na pretpostavci da je jedinstvena i trajna povreda koja se odnosi na zračni promet koji se odvija između zračnih luka izvan EGP-a i onih unutar njega imala bitni, trenutačni i predvidljivi učinak na tržišno natjecanje u EGP-u.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja i očitoj pogrešci u ocjeni prilikom utvrđenja da je neplaćanje provizije za dodatke posebni element povrede.

—	Tužitelj ističe da su dvije pretpostavke na kojima se temelji pobijana odluka u svrhu određivanja neplaćanje provizije za dodatke kao posebnog elementa povrede, proturječne u kontekstu dotične industrije.

—	Tužitelj nadalje ističe da se neplaćanje provizije za dodatke ne može razlikovati od praksi koje se odnose na dodatke za gorivo i sigurnost, te nije posebni element povrede.