10.4.2017

Službeni list Europske unije

C 112/47

Tužba podnesena 17. veljače 2017. – JPMorgan Chase i drugi protiv Komisije

(Predmet T-106/17)

(2017/C 112/66)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: JPMorgan Chase & Co. (New York, New York, Sjedinjene Američke Države), JPMorgan Chase Bank, National Association (Columbus, Ohio, Sjedinjene Američke Države), J.P. Morgan Services LLP (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: D. Rose, QC, J. Boyd, M. Lester, D. Piccinin i D. Heaton, Barristers, i B. Tormey, N. French, N. Frey i D. Das, Solicitors)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Odluku Europske komisije C(2016) 8530 final, u predmetu AT.39914 – Kamatne izvedenice u eurima – (u daljnjem tekstu: odluka), od 7. prosinca 2016., u dijelu u kojem se primjenjuje na tužitelje;

—	podredno, smanji novčanu kaznu izrečenu tužiteljima;

—	naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na tome da Komisija nije uspjela dokazati da je cilj ponašanja tužiteljâ bio manipulirati dospijećima EURIBOR-a ili EONIA-om (referentne kamatne stope); dokazi upućuju na to da tužitelji nisu slijedili nikakav protutržišni cilj u smislu članka 101. stavka 1. UFEU-a i članka 53. stavka 1. Sporazuma o EGP-u (u daljnjem tekstu: članak 101.).

2.	Drugim tužbenim razlogom se nadalje ili podredno tvrdi da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdila da cilj navodnog manipuliranja dospijećima EURIBOR-a ili EONIA-om čini cilj sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 101.

3.	Trećim tužbenim razlogom navodi se da u pobijanoj odluci nije utvrđen nijedan drugi protutržišni cilj na teret tužiteljima osim manipuliranja dospijećima EURIBORA ili EONIA-om, a Komisija sada ne može tvrditi da takav cilj postoji ni utvrditi njegovo postojanje.

Četvrtim tužbenim razlogom podredno se navodi da Komisija nije uspjela utvrditi da su tužitelji sudjelovali u jedinstvenoj i trajnoj povredi. Posebice, ponašanje za koje je Komisija utvrdila da krši članak 101. nije imalo jedinstven cilj; podredno, tužitelji nisu bili svjesni protupravnog ponašanja drugih stranaka i nisu ga razumno mogli predvidjeti; i podredno, tužitelji svojim ponašanjem nisu namjeravali doprinijeti zajedničkom planu s protutržišnim ciljem.

Petim tužbenim razlogom navodi se da je Komisija postupala protivno temeljnim načelima prava EU-a, dobroj upravi, presumpciji nedužnosti i tužiteljevim pravima obrane, time što je prejudicirala odluku protiv njih zbog načina na koji je primijenila „hibridni” postupak nagodbe i zbog unaprijed osuđujućih izjava Komisijina povjerenika J. Almunie.

Šestim tužbenim razlogom se nadalje ili podredno tvrdi da je Komisija pogriješila u izračunu kazne izrečene tužiteljima na brojne načine i da je Sud treba smanjiti. Komisija je (a) trebala primijeniti viši olakotni, niži otegotni faktor i niži faktor „ulazne naknade” kako bi se odrazila marginalna i različita uloga tužitelja kako ju je utvrdila Komisija; (b) propustila primijeniti istu metodu za izračun vrijednosti prodaja za svaku stranku, tako da se prema tužiteljima nepovoljnije postupilo bez objektivnog opravdanja; (c) trebala primijeniti veće smanjenje u pogledu iznosa gotovinskih prihoda tužitelja kako bi se odrazila njihova relativna ekonomska snaga; (d) pri izračunu vrijednosti prodaje nije trebala uključiti prodaje s kamatnom stopom EONIA.