Predmet T-455/17

Naser Bateni

protiv

Vijeća Europske unije

Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 7. srpnja 2021.

„Izvanugovorna odgovornost – Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Popis osoba i subjekata na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora – Nadležnost Općeg suda – Zastara – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima”

  1. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Nadležnost suda Unije – Tužba za naknadu štete – Tužba za naknadu štete uzrokovane pogrešnim uvrštenjem na popis osoba koje su predmet mjera ograničavanja i provedbom navedenih mjera – Uključenost

    (čl. 340. UFEU-a; odluke Vijeća 2011/783 i 2013/661; uredbe Vijeća br. 1245/2011, br. 267/2012 i br. 1154/2013)

    (t. 48.-51.)

  2. Tužba za naknadu štete – Rok zastare – Dan od kojega rok počinje teći – Odgovornost zbog pojedinačnog akta – Neimovinska šteta – Datum nastanka štetnih učinaka akta

    (Statut Suda, čl. 46. i čl. 53. 1. st.; uredbe Vijeća br. 1245/2011, br. 267/2012 i br. 1154/2013)

    (t. 61.-63., 69.-71.)

  3. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Dovoljno ozbiljna povreda prava Unije – Diskrecijski prostor institucije prilikom donošenja akta – Ocjena nezakonitosti akta ili postupanja institucije – Nužnost uzimanja u obzir kontekstualnih i vremenskih elemenata – Postojanje dovoljno ozbiljne povrede prava Unije – Nepostojanje

    (čl. 340. 2. st. UFEU-a; uredbe Vijeća br. 1245/2011, br. 267/2012 i br. 1154/2013)

    (t. 83., 86., 87., 89.-93., 114., 115., 119.-121., 123., 124., 128. i 129.)

  4. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata ili tijela za koje je Vijeće utvrdilo da sudjeluju u širenju nuklearnog oružja – Obveza proširenja te mjere na subjekte koji su u vlasništvu ili pod nadzorom takvog subjekta – Pojam subjekta u vlasništvu ili pod kontrolom – Sposobnost subjekata ili tijela za koje je Vijeće utvrdilo da sudjeluju u širenju nuklearnog oružja da utječu na izbor subjekta u vlasništvu ili pod kontrolom – Uvrštenje takvih osoba ili subjekata na popise radi izbjegavanja zaobilaženja mjera ograničavanja – Uključenost

    (uredbe Vijeća br. 1245/2011, br. 267/2012 i br. 1154/2013)

    (t. 94.)

  5. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Dovoljno ozbiljna povreda prava Unije – Zahtjev da institucije očito i ozbiljno ne poštuju granice svoje diskrecijske ovlasti – Mjere zamrzavanja financijskih sredstava – Ocjena zakonitosti postupanja institucija – Dokaz – Javni izvori informacija – Dovoljno ozbiljna povreda materijalnih pretpostavki uvrštenja na popise – Nepostojanje

    (čl. 21. UEU-a; uredbe Vijeća br. 1245/2011, br. 267/2012 i br. 1154/2013)

    (t. 97.-107., 110.-113., 125.-127. i 130.)

  6. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Potpora iranskim nuklearnim aktivnostima koje predstavljaju rizik širenja nuklearnog oružja – Pojam – Osobe i subjekti koji pružaju usluge osiguranja ili druge bitne usluge brodarskim poduzećima Islamske Republike Irana ili subjektima u njihovu vlasništvu, koji su pod njihovom kontrolom ili koji djeluju u njihovo ime – Doseg

    (Odluka Vijeća 2010/413, kako je izmijenja Odlukom 2013/497, čl. 20. st. 1. t. (b); Uredba Vijeća br. 267/2012, kako je izmijenjena Uredbom br. 971/2013, čl. 23. st. 2. t. (e) i Uredba br. 1154/2013)

    (t. 116., 117.)

  7. Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima – Ostvarivanje prava na tužbu koje je dovelo do poništavajuće presude – Djelotvorna sudska zaštita – Povreda – Nepostojanje

    (čl. 340. 2. st. UFEU-a)

    (t. 131., 132.)

Kratak prikaz

Nakon što je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda donijelo više rezolucija koje su se odnosile na program širenja nuklearnog oružja Islamske Republike Irana ( 1 ) i kojima se, među ostalim, od država članica zahtijevalo da zbog njegovih pomorskih aktivnosti zamrznu imovinu društva Islamic Republic of Iran Shipping Lines (u daljnjem tekstu: IRISL) i fizičkih ili pravnih osoba koje bi mogle biti povezane s njim, Vijeće Europske unije donijelo je mjere ograničavanja protiv IRISL-a, protiv društva HTTS Hanseatic Trade Trust & Shipping (u daljnjem tekstu: HTTS) ( 2 ), društva njemačkog prava koje obavlja djelatnosti brodskog agenta i tehničkog upravljanja brodovima, i protiv Nasera Batenija ( 3 ). Vijeće je zatim u više navrata produljilo te mjere.

HTTS je 25. listopada 2010. iznova uvršten na popis osoba i subjekata na koje se odnose te mjere jer se nalazio pod kontrolom IRISL-a ili je djelovao za njegov račun ( 4 ) te također 23. siječnja 2012. jer je bio registriran u Njemačkoj na istoj adresi kao i IRISL Europe GmbH i jer je Naser Bateni, njegov direktor, prije bio zaposlenik IRISL-a ( 5 ). Što se tiče potonjeg, on je bio uvršten na predmetni popis 1. prosinca 2011. jer je bio bivši Legal Director IRISL-a i direktor HTTS-a, koji je Unija sankcionirala. Nakon što je Vijeće donijelo kriterije uvrštenja koji su se izravno odnosili na „osob[e] i subjek[te] koji pružaju usluge osiguranja ili druge bitne usluge […] IRISL-u ili subjektima pod [njegovom] kontrolom ili koji djeluju u [njegovo] ime […]” ( 6 ), Naser Bateni zadržan je na popisu jer je djelovao za račun IRISL-a, bio njegov direktor do 2008., a zatim glavni direktor društva IRISL Europe i jer je bio direktor HTTS-a koji je kao glavni zastupnik pružao bitne usluge drugim dvama brodarskim poduzećima SAPID-u i HSDL-u, koja su oba bila određena kao subjekti koji djeluju za račun IRISL-a ( 7 ).

HTTS i Naser Bateni (u daljnjem tekstu: tužitelji) te društvo IRISL pred Općim su sudom pobijali većinu uzastopnih mjera koje je protiv njih donijelo Vijeće te su ishodili njihovo poništenje ( 8 ). U tom kontekstu tužitelji su na temelju članaka 268. i 340.UFEU-a primjenjivih u području izvanugovorne odgovornosti Unije zahtijevali naknadu štete koja im je navodno uzrokovana njihovim uvrštenjima na sporne popise. Oni su, među ostalim, tvrdili da njihova uvrštenja na predmetne popise čine dovoljno ozbiljne povrede pravnih pravila kojima se dodjeljuju prava pojedincima ( 9 ).

U tim dvama predmetima Opći sud odbija tužbe tužiteljâ za naknadu štete i osobito podsjeća na to da utvrđenje nezakonitosti pravnog akta Unije nije kao takvo dovoljno da se zbog toga automatski zaključi da je došlo do njezine izvanugovorne odgovornosti koja se temelji na nezakonitosti postupanja jedne od njezinih institucija.

Ocjena Općeg suda

U oba predmeta Opći sud ispituje može li se na temelju elemenata koje su podnijeli tužitelji dokazati da predmetna uvrštenja čine dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima, kao što to zahtijeva sudska praksa u području izvanugovorne odgovornosti Unije.

S tim u vezi Opći sud podsjeća na to da se u navedenim predmetima svi kriteriji koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima odnose na datum donošenja odluke predmetne institucije ili na datum njezina postupanja. On također podsjeća na to da očitu pogrešku u ocjeni kao razlog naveden u potporu tužbi za poništenje treba razlikovati od očitog i ozbiljnog nepoštovanja granica nametnutih navedenoj diskrecijskoj ovlasti radi utvrđenja takve povrede u okviru tužbe za naknadu štete.

Opći sud ističe da je Vijeće raspolagalo mnogobrojnim elementima koji su činili indicije poveznica između IRISL-a, HTTS-a i Nasera Batenija.

Opći sud među ostalim ističe da je pojam društva „koje je u vlasništvu ili pod kontrolom drugog subjekta” davao Vijeću određenu marginu prosudbe i da je ono podnijelo elemente za koje je smatralo da mogu dokazati prirodu poveznica između HTTS-a, IRISL-a i Nasera Batanija. U predmetu T-455/17 Opći sud također utvrđuje da su tužiteljeva uvrštenja bila utemeljena kako na osobnoj poveznici između njega i IRISL-a tako i na činjenici da je on imao ulogu u upravljanju unutar društva koje je navodno bilo u vlasništvu IRISL-a ili pod njegovom kontrolom, među ostalim HTTS-a, koje je pružalo bitne usluge drugim društvima koja su navodno bila u vlasništvu IRISL-a ili pod njegovom kontrolom. S tim u vezi Opći sud zaključuje da, sve i da je Vijeće prilikom spornih uvrštenja počinilo pogrešku u ocjeni oslonivši se na navedene okolnosti, ne može se smatrati da je ta pogreška bila očita i neispričiva i da je uobičajeno oprezna i brižna uprava ne bi počinila u istovjetnim okolnostima.

Naposljetku, Opći je sud odbacio prigovore tužiteljâ u skladu s kojima su njihova uvrštenja, koja su se također temeljila na sudjelovanju društava grupe IRISL, među kojima SAPID-a i HDSL-a, u širenju nuklearnog oružja, bila pogrešna zbog poništenja mjera ograničavanja protiv IRISL-a od 16. rujna 2013. ( 10 ). Opći sud osobito podsjeća na to da zakonitost pobijanih akata treba ocijeniti s obzirom na činjenične i pravne elemente koji su postojali na datum kad je akt donesen i naglašava da postojanje triju IRISL-ovih povreda embarga koja su nametnuli Ujedinjeni narodi nije dovedeno u pitanje te da je IRISL-ova umiješanost u tri incidenta oko prijevoza vojnog materijala povećavala sumnju da je to društvo također bilo uključeno i u incidente oko prijevoza materijala povezanog sa širenjem nuklearnog oružja tako da Vijeće nije počinilo povredu materijalnih pretpostavki uvrštenja koja je mogla dovesti do izvanugovorne odgovornosti Unije.

Slijedom toga, Opći sud je u cijelosti odbio obje tužbe za naknadu štete.

( 1 ) Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1737 (2006), 1747 (2007), 1803 (2008) i 1929 (2010)

( 2 ) Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP od 26. srpnja 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (SL 2010., L 195, str. 39.) i Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 668/2010 od 26. srpnja 2010. o provedbi članka 7. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 423/2007 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2010., L 195, str. 25.)

( 3 ) Odluka Vijeća 2011/783/ZVSP od 1. prosinca 2011. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP (SL 2011., L 319, str. 71.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 11., str. 104.) i Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 1245/2011 od 1. prosinca 2011. o provedbi Uredbe br. 961/2010 (SL 2011., L 319, str. 11.)

( 4 ) Uredba Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007 (SL 2010., L 281, str. 1.)

( 5 ) Odluka Vijeća 2012/35/ZVSP od 23. siječnja 2012. o izmjeni Odluke 2010/413 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2012., L 19, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 12., str. 170.). i Provedbena Uredba Vijeća (EU) br. 54/2012 od 23. siječnja 2012. o provedbi Uredbe (EU) br. 961/2010 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2012., L 19, str. 1.)

( 6 ) Članak 20. stavak 1. točka (b) Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP od 26. srpnja 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (SL 2010., L 195, str. 39.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 220. i ispravak SL 2019., L 303, str. 46.), kako je izmijenjena Odlukom 2013/497/ZVSP i članak 23. stavak 2. točka (e) Uredbe Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe br. 961/2010 (SL 2012., L 88, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194. i ispravci SL 2014., L 93, str. 85. i SL 2019., L 297, str. 8.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 971/2013

( 7 ) Odluka Vijeća 2013/661/ZVSP o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2013., L 306, str. 18.) i Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 1154/2013 od 15. studenoga 2013. o provedbi Uredbe br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2013., L 306, str. 3.)

( 8 ) Vidjeti presudu od 7. prosinca 2011., HTTS/Vijeće (T-562/10, EU:T:2011:716); presudu od 12. lipnja 2013., HTTS/Vijeće (T-128/12 i T-182/12, EU:T:2013:312); presuda od 6. rujna 2013., Bateni/Vijeće (T-42/12 i T-181/12, EU:T:2013:409); presudu od 16 rujna 2013, Islamic Republic of Iran Shipping Lines i dr./Vijeće (T-489/10, EU:T:2013:453) i presudu od 18. rujna 2015., HTTS i Bateni/Vijeće (T-45/14, EU:T:2015:650).

( 9 ) U predmetu HTTS/Vijeće (T-692/15 EU:T:2017:890), Opći sud je najprije presudom od 13. prosinca 2017. odbio zahtjev za naknadu štete HTTS-a. Zatim je tu presudio Sud ukinuo 10. rujna 2019.u predmetu HTTS/Vijeće (C-123/18 P EU:C:2018:694) te je predmet vraćen Općem sudu.

( 10 ) Presuda od 16. rujna 2013., Islamic Republic of Iran Shipping Lines i dr./Vijeće (T-489/10, EU:T:2013:453)