Predmet T-280/17

(objava u ulomcima)

GE.CO. P. Generale Costruzioni e Progettazioni SpA

protiv

Europske komisije

„Javna nabava – Financijska uredba – Dvogodišnje isključenje iz postupaka javne nabave i postupaka dodjele subvencija koje se financiraju iz općeg proračuna Unije – Članak 108. Financijske uredbe – Prava obrane – Dokaz o primitku dostave”

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 7. prosinca 2018.

1. Pravo Europske unije – Načela – Prava obrane – Pravo na saslušanje – Doseg

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 1.)

2. Proračun Europske unije – Financijska uredba – Upravne sankcije koje može izreći Komisija – Isključivanje gospodarskog subjekta iz postupka sklapanja ugovora o javnoj nabavi – Komisijino obavještavanje o pravnoj kvalifikaciji spornih radnji i planiranoj sankciji – Obavještavanje porukom elektroničke pošte – Dokaz o primitku – Potvrda o pročitanoj poruci koju automatski stvara adresatov informatički sustav – Nedostatnost za dokazivanje primitka obavijesti

   (Uredba br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Uredbom 2015/1929,čl. 108. st. 8. t. (c))

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 42.-44.)

2.  Iz članka 108. stavka 8. točke (c) Uredbe br. 966/2012 o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, kako je izmijenjena Uredbom 2015/1929, proizlazi da povjerenstvo iz članka 108. prije donošenja preporuke daje gospodarskom subjektu i obaviještenim javnim naručiteljima mogućnost da podnesu primjedbe. Međutim, primjenjivom uredbom nije propisan način na koji povjerenstvo iz članka 108. mora obavijestiti gospodarski subjekt o pravnoj kvalifikaciji činjenica i predloženoj sankciji.

   U tom pogledu, dopis Komisije koji sadržava pravnu kvalifikaciju činjenica i sankciju koju predlaže povjerenstvo iz članka 108., uredno je dostavljen ako je priopćen svojem adresatu i ako je potonjem omogućeno da se s njom upozna. Dakle, Komisija je dužna zajamčiti djelotvornost prava na saslušanje te je, posljedično, dužna dokazati da je adresatu omogućila učinkovito iznošenje njegova stajališta o elementima na kojima namjerava temeljiti svoju odluku. U tim okolnostima, kad je taj dopis poslan porukom elektroničke pošte, Komisija ne može potvrdom o pročitanoj poruci valjano dokazati da je tužitelju bilo uredno omogućeno upoznavanje s tim dopisom odnosno da je on imao saznanja o postojanju takvog dopisa ili o njegovu slanju. Naime, potvrda o pročitanoj poruci je poruka elektroničke pošte koju adresatov informatički sustav automatski stvara i šalje, pri čemu adresat ručno ne intervenira i samim time nema nužno mogućnost saznati za postojanje navedene poruke elektroničke pošte.

   Osim toga, iako dostava preporučenim pismom s povratnicom nije jedini mogući način dostave upravnih odluka, ona je ipak osobito sigurno rješenje zbog posebnih jamstava koja ona pruža dotičnoj osobi i upravi, a to tim više kada je dotična osoba izvan institucija. Jedno je od tih jamstava, među ostalim, to da se adresatovim potpisom povratnice osigurava da taj adresat zna da mu je upućen dopis koji zahtijeva njegovu pažnju. Međutim, za razliku od poštanske povratnice, potvrda o čitanju ne nudi takvo jamstvo. Za razliku od adresatova potpisa povratnice odnosno sastavljanja i slanja potvrde o primitku poruke elektroničke pošte, potvrda o čitanju, s obzirom na to da je adresatov informatički sustav automatski stvara i šalje, ne omogućuje utvrđivanje izvan svake sumnje da je na dan slanja navedene potvrde adresat imao saznanje o dopisu odnosno da mu je omogućeno upoznavanje s njime.

   (t. 45.-47., 60.-62.)