1

Društvo La Honorable Hermandad, SL, čiji je sljednik tužitelj, La Mafia Franchises, SL, 30. studenoga 2006. podnijelo je prijavu za registraciju žiga Europske unije Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.) [neslužbeni prijevod], kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena i sâma zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).

2

Žig za koji je podnesena prijava za registraciju sljedeći je figurativni žig:

3

Proizvodi i usluge za koje je podnesena prijava za registraciju pripadaju razredima 25., 35. i 43. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i za svaki od tih razreda odgovaraju sljedećem opisu:

4

Prijava za registraciju žiga objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 24/2007 od 11. lipnja 2007. Sporni žig registriran je 20. prosinca 2007. pod brojem 5510921.

5

Talijanska Republika je 23. srpnja 2015. EUIPO‑u podnijela zahtjev za proglašavanje spornog žiga ništavim za sve proizvode i usluge za koje je registriran.

6

Razlog za poništaj koji se navodi u potporu tom zahtjevu naveden je u članku 7. stavku 1. točki (f) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (f) Uredbe 2017/1001). Talijanska Republika je u bitnome smatrala da je sporni žig protivan javnom poretku i prihvaćenim moralnim načelima s obzirom na to da verbalni element „mafia” upućuje na zločinačko udruženje te da je njegova uporaba u navedenom žigu radi označavanja tužiteljeva lanca restorana, osim poticanja duboko negativnih osjećaja, dovela do „manipuliranja” pozitivnom slikom talijanske gastronomije i do banaliziranja negativnog značenja tog elementa.

7

Odjel za poništaje odlukom od 3. ožujka 2016. prihvatio je zahtjev za proglašavanje žiga ništavim.

8

Tužitelj je 29. travnja 2016. podnio žalbu protiv odluke Odjela za poništaje.

9

Odlukom od 27. listopada 2016. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) prvo žalbeno vijeće EUIPO‑a potvrdilo je da je sporni žig protivan javnom poretku i odbilo žalbu.

10

Žalbeno je vijeće najprije istaknulo da protivnost spornog žiga javnom poretku treba ocjenjivati s obzirom na percepciju relevantne javnosti smještene na području Europske unije ili na jednom dijelu tog područja jer je registraciju žiga Europske unije trebalo poništiti ako je razlog za poništenje postojao samo u dijelu Unije.

11

Žalbeno je vijeće zatim smatralo da, uzimajući u obzir njegovu veličinu i položaj u spornom žigu, verbalni element „la mafia” dominira tim žigom. Žalbeno je vijeće istaknulo da je mafija zločinačko udruženje protiv koje se talijanska vlada bori zakonodavstvom i posebnim mjerama primjene. Osim toga, žalbeno je vijeće podsjetilo da je borba protiv organiziranog kriminala također vrlo važan cilj institucija Unije. Žalbeno je vijeće još istaknulo da EUIPO, kao tijelo Unije, mora imati čvrsto stajalište u predmetima kojima se krše temeljna načela i vrijednosti europskog društva, tako da je njegova obveza da, zbog povrede javnog poretka, odbije registraciju svakog žiga Europske unije za koji bi se moglo smatrati da podupire ili doprinosi zločinačkom udruženju. Nakon razmatranja žalbeno je vijeće, kao prvo, smatralo da sporni žig na očit način promiče zločinačko udruženje poznato pod imenom mafija i da, kao drugo, svi verbalni elementi spornog žiga nose poruku druželjubivosti i banaliziranja verbalnog elementa „mafia” iskrivljujući time ozbiljne konotacije te riječi.

12

Napokon, žalbeno je vijeće potvrdilo da sporni žig ne treba biti pod EUIPO‑ovom zaštitom i da na taj zaključak ne utječe ni činjenica da se verbalni element „mafia” često koristio u književnosti i filmovima, ni činjenica da je EUIPO registrirao druge žigove Europske unije koji sadržavaju taj isti element.

13

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

14

EUIPO i Talijanska Republika od Općeg suda zahtijevaju da:

15

EUIPO osporava dopuštenost priloga A.7, A.8 i A.9 tužbi, kao i dopuštenost slika i poveznica u točkama 44., 46. i 54. navedene tužbe koje upućuju na internetske stranice. Naime, ti elementi nisu podneseni ni u jednoj fazi postupka pred EUIPO‑om.

16

U tom pogledu valja istaknuti da, uzimajući u obzir predmet tužbe predviđen člankom 65. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 72. Uredbe 2017/1001), uloga Općeg suda nije da u okviru takve tužbe ponovno ispituje činjenične okolnosti u svjetlu dokumenata koji su mu prvi put podneseni (vidjeti, u tom smislu, presude od 24. studenoga 2005., Sadas/OHIM – LTJ Diffusion (ARTHUR I FELICIE), T‑346/04, EU:T:2005:420, t. 19., i od 9. veljače 2017., International Gaming Projects/OHIM – adp Gauselmann (TRIPLE EVOLUTION), T‑82/16, neobjavljena, EU:T:2017:66, t. 16.).

17

U ovom predmetu i kao što je to na raspravi priznao tužitelj, elementi navedeni u točki 15. ove presude prvi su put podneseni u okviru tužbe pred Općim sudom. Stoga te elemente treba odbaciti kao nedopuštene a da pritom nije potrebno ispitivati njihovu dokaznu vrijednost.

18

U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 59. stavak 1. točka (a) Uredbe 2017/1001), u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (f) navedene uredbe.

19

Tim tužbenim razlogom tužitelj najprije ističe da se ni udruženje poznato pod imenom mafija ni njegovi članovi ne nalaze na popisu osoba i terorističkih skupina priloženom Zajedničkom stajalištu Vijeća 2001/931/ZVSP od 27. prosinca 2001. o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma (SL 2001., L 344, str. 93.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 1., str. 11.), na koje se pozivaju EUIPO‑ove Smjernice za ispitivanje radi tumačenja zabrane registracije žigova Europske unije koji su protivni javnom poretku iz članka 7. stavka 1. točke (f) Uredbe br. 207/2009.

20

Zatim, tužitelj ističe da, prema EUIPO‑ovoj i sudskoj praksi, žig Europske unije mora biti analiziran u cjelini. Međutim, pozivanje na verbalni element „mafia” koji sporni žig sadržava nije dovoljno za donošenje zaključka da prosječni potrošač smatra da se njime promiče ili podupire zločinačko udruženje. Naprotiv, drugi elementi od kojih se taj žig sastoji prije upućuju na to da ga se doživljava kao neki oblik parodije ili referenca na filmove iz trilogije Kum.

21

Štoviše, tužitelj ističe da proizvodi i usluge koje označava sporni žig nisu usluge „komuniciranja”, odnosno usluge kojima je svrha prenošenje poruke drugima. Stoga sporni žig nije bio registriran s ciljem vrijeđanja, šokiranja ili napadanja. Šira javnost naprotiv razumije da je sporni žig registriran za označavanje lanca restorana, čiji koncept ne upućuje na zločinačko udruženje, nego na filmove iz trilogije Kum, a osobito na obiteljske vrijednosti i vrijednosti poslovnog udruživanja koje ti filmovi ističu.

22

Napokon, tužitelj ističe da je velik broj žigova Europske unije i talijanskih žigova koji sadržavaju pojam „mafia” uredno registriran i da oni proizvode svoje učinke. Tužitelj radi dokazivanja te činjenice osobito ističe dvije odluke žalbenog vijeća EUIPO‑a, koje prema njegovu mišljenju predstavljaju analogiju s ovim predmetom, odnosno odluku od 13. siječnja 2012. u predmetu R 1224/2011‑4 koja se odnosi na prijavu žiga Europske unije MAFIA II i odluku od 7. svibnja 2015. u predmetu R 2822/2014‑5 koja se odnosi na prijavu žiga Europske unije CONTRA‑BANDO.

23

EUIPO i Talijanska Republika osporavaju svaki od tih argumenata.

24

Najprije, treba podsjetiti da se, prema članku 7. stavku 1. točki (f) Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 52. stavkom 1. točkom (a) iste uredbe, žigove koji su protivni javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima proglašava ništavima.

25

Opći interes koji stoji iza tog apsolutnog razloga za odbijanje je da se izbjegne registracija znakova kojima se ugrožava javni poredak ili prihvaćena moralna načela prilikom njihove uporabe na području Unije (presude od 20. rujna 2011., Couture Tech/OHIM (Prikaz sovjetskog grba), T‑232/10, EU:T:2011:498, t. 29., i od 26. rujna 2014., Brainlab/OHIM (Curve), T‑266/13, neobjavljena, EU:T:2014:836, t. 13.). Registracija žiga kao žiga Europske unije suočava se s tim apsolutnim razlogom za odbijanje ako je on, među ostalim, duboko uvredljiv (vidjeti, u tom smislu, presudu od 5. listopada 2011., PAKI Logistics/OHIM (PAKI), T‑526/09, neobjavljena, EU:T:2011:564, t. 12.).

26

Ocjena postojanja razloga za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (f) Uredbe br. 207/2009 ne može se temeljiti na percepciji dijela relevantne javnosti koju ništa ne šokira, ni uostalom na percepciji dijela javnosti koju se može lako uvrijediti, nego se mora provesti na temelju kriterija razumne osobe koja ima prosječan prag osjetljivosti i tolerancije (vidjeti, u tom smislu, presude od 5. listopada 2011., PAKI, T‑526/09, neobjavljena, EU:T:2011:564, t. 12.; od 9. ožujka 2012., Cortés del Valle López/OHIM (¡Que buenu ye! HIJOPUTA), T‑417/10, neobjavljena, EU:T:2012:120, t. 21., i od 14. studenoga 2013., Efag Trade Mark Company/OHIM (FICKEN LIQUORS), T‑54/13, neobjavljena, EU:T:2013:593, t. 21.).

27

Osim toga, radi ispitivanja razloga za odbijanje predviđenog člankom 7. stavkom 1. točkom (f) Uredbe br. 207/2009, relevantnu se javnost ne može ograničiti na javnost na koju se neposredno odnose proizvodi i usluge za koje je podnesena prijava za registraciju. Naime, valja uzeti u obzir da znakovi na koje se odnosi taj razlog za odbijanje šokiraju ne samo javnost kojoj su upućeni proizvodi i usluge koje znak označava, nego također i druge osobe koje slučajno mogu biti suočene s tim znakom u svojem svakodnevnom životu a da se pritom ti proizvodi i usluge na njih ne odnose (vidjeti presude od 14. studenoga 2013., Efag Trade Mark Company/OHIM (FICKEN), T‑52/13, neobjavljena, EU:T:2013:596, t. 19. i navedenu sudsku praksu, i od 26. rujna 2014., Curve, T‑266/13, neobjavljena, EU:T:2014:836, t. 19. i navedenu sudsku praksu).

28

Također treba podsjetiti da je relevantna javnost na području Unije prema definiciji smještena na području neke države članice te da znakovi koje bi se moglo smatrati protivnima javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima nisu isti u svim državama članicama, osobito iz jezičnih, povijesnih, socijalnih ili kulturnih razloga (vidjeti, u tom smislu, presudu od 20. rujna 2011., Prikaz sovjetskog grba, T‑232/10, EU:T:2011:498, t. 31. do 33.).

29

Iz toga slijedi da za primjenu apsolutnog razloga za odbijanje, predviđenog člankom 7. stavkom 1. točkom (f) Uredbe br. 207/2009, treba uzeti u obzir kako okolnosti koje su zajedničke svim državama članicama Unije tako i posebne okolnosti u pojedinačnim državama članicama koje bi mogle utjecati na percepciju relevantne javnosti smještene na području tih država (presuda od 20. rujna 2011., Prikaz sovjetskog grba, T‑232/10, EU:T:2011:498, t. 34.).

30

U ovom predmetu, kao prvo, treba istaknuti, kao što je to učinilo žalbeno vijeće u točki 24. pobijane odluke, da je sporni žig složeni znak koji se sastoji od crne podloge u obliku četverokuta, u unutrašnjosti kojega se nalaze verbalni elementi „la mafia” i „se sienta a la mesa” u bijeloj boji, uz prikaz crvene ruže u pozadini.

31

Verbalni element „la mafia” se, kako zbog prostora koji zauzima tako i zbog njegova središnjeg položaja u spornom žigu, razlikuje od drugih elemenata. Stoga drugi verbalni element „se sienta a la mesa” ima sekundarni položaj s obzirom na to da je smješten ispod verbalnog elementa „la mafia” i ispisan je znatno manjim slovima. Isto vrijedi za crvenu ružu koja se pojavljuje u pozadini verbalnog elementa „la mafia”.

32

Stoga je žalbeno vijeće u točki 25. pobijane odluke navelo da je verbalni element „la mafia” dominantan u spornom žigu a da pritom nije počinilo pogrešku.

33

Kao drugo, najprije treba odbaciti tužiteljev argument koji se temelji na činjenici da se mafija ne pojavljuje među terorističkim skupinama navedenima u Zajedničkom stajalištu 2001/931, na koje se pozivaju EUIPO‑ove Smjernice za ispitivanje (dio B, odjeljak 4.).

34

Naime, iz članka 1. Zajedničkog stajališta 2001/931 proizlazi da su na popisu iz njegova priloga navedene samo osobe, skupine i subjekti uključeni u teroristička djela. Cilj tog popisa nije nabrajanje osoba, skupina i subjekata uključenih u druge vrste kažnjivih djelatnosti, pozivanje na koje bi u žigu za koji je podnesena prijava također moglo opravdati primjenu apsolutnog razloga za odbijanje registracije predviđenog člankom 7. stavkom 1. točkom (f) Uredbe br. 207/2009. Osim toga, iz samog teksta odlomka EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje koji se poziva na Zajedničko stajalište 2001/931 proizlazi da je EUIPO pažnju posvetio isticanju neiscrpnosti primjera koje navedene smjernice daju glede apsolutnog razloga za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (f) Uredbe br. 207/2009.

35

Zatim, važno je istaknuti da se verbalni element „la mafia” diljem svijeta shvaća kao da se odnosi na zločinačko udruženje koje svoje korijene ima u Italiji i čije su se djelatnosti proširile i na druge države osim Talijanske Republike, osobito one unutar Unije. Osim toga opće je poznato, kao što je to i utvrdilo žalbeno vijeće u točki 26. pobijane odluke, da se to zločinačko udruženje služi zastrašivanjem, fizičkim nasiljem i ubojstvima kako bi provodilo svoje djelatnosti, koje među ostalim uključuju nezakonitu trgovinu drogom, nezakonitu trgovinu oružjem, pranje novca i korupciju.

36

Opći sud smatra da takve kažnjive djelatnosti narušavaju same vrijednosti na kojima se Unija temelji, osobito vrijednosti poštovanja ljudskog dostojanstva i slobode, koje su predviđene člankom 2. UEU‑a i člancima 2., 3. i 6. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Te su vrijednosti nedjeljive i čine duhovnu i moralnu baštinu Unije. Osim toga, organizirani kriminal i djelatnosti navedene u točki 35. ove presude čine osobito ozbiljna kaznena djela koja imaju prekograničnu dimenziju i za koja je u članku 83. UFEU‑a predviđena intervencija zakonodavca Unije. Stoga, kao što to ističu EUIPO i Talijanska Republika, ne samo da je talijanska vlada uložila velike napore i sredstva u borbu protiv mafije, nego su ona također uložena i na razini Unije s obzirom na to da je organizirani kriminal ozbiljna prijetnja za sigurnost cijele Unije.

37

Napokon, verbalni element „la mafia” ima duboko negativnu konotaciju u Italiji zbog teških povreda sigurnosti te države članice koje je to počinilo to zločinačko udruženje. Važnost borbe protiv mafije u Italiji ogleda se u represivnim odredbama koje su na snazi u toj državi članici i na koje se pozivaju EUIPO i Talijanska Republika, a koje se posebno odnose na pripadnost i potporu tom udruženju. Važnost borbe protiv mafije u Italiji usto je potvrđena prisutnošću nekoliko javnih tijela na području te države koja se posebno bave misijom otkrivanja i suzbijanja nezakonitih djelatnosti mafije kao i privatnih organizacija koje pomažu žrtvama tog udruženja.

38

Stoga je žalbeno vijeće pravilno smatralo da verbalni element „la mafia” spornog žiga relevantnu javnost na očit način asocira na ime zločinačkog udruženja koje je odgovorno za posebno teške povrede javnog poretka.

39

Kao treće, tužitelj u bitnome ističe da relevantna javnost ne opaža u spornom žigu nikakvu pozitivnu valorizaciju kriminalne djelatnosti mafije s obzirom na to da je potonja uprizorena i u književnoj i u filmskoj fikciji. Dodaje da registracija spornog žiga nema za cilj šokirati ili uvrijediti jer proizvodi i usluge koje žig označava nisu namijenjeni slanju poruke drugima, nego samo evociranju filmske trilogije Kum. Ističe da je koncept tih restorana tematski i da je povezan s tom serijom filmova te da je sporni žig stekao ugled u Španjolskoj.

40

U tom pogledu najprije treba istaknuti da se neki znak, kada je on posebno šokantan ili uvredljiv, mora smatrati protivnim javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima, neovisno o tome koji su to proizvodi ili usluge za koje je registriran (vidjeti, u tom smislu, presudu od 5. listopada 2011., PAKI, T‑526/09, neobjavljena, EU:T:2011:564, t. 15.). Osim toga, iz zajedničkog čitanja različitih podstavaka članka 7. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. Uredbe br. 2017/1001) proizlazi da se oni odnose na obilježja svojstvena spornom žigu, a ne na okolnosti koje se odnose na ponašanje osobe koja je podnositelj prijave za registraciju žiga (presude od 9. travnja 2003., Durferrit/OHIM – Kolene (NU–TRIDE), T‑224/01 EU:T:2003:107, t. 76., i od 13. rujna 2005., Sportwetten/OHIM – Intertops Sportwetten (INTERTOPS), T‑140/02, EU:T:2005:312, t. 28.).

41

Stoga, s jedne strane, činjenica da registracija spornog žiga nije imala za cilj šokirati ili uvrijediti, nego samo aludirati na filmsku trilogiju Kum, ne utječe na negativnu percepciju relevantne javnosti o tom žigu. Usto, nijedan se element spornog žiga ne poziva izravno tu seriju filmova.

42

S druge strane, reputacija koju je sporni žig stekao i koncept tužiteljevih tematskih restorana, povezanih s filmskom trilogijom Kum, nisu obilježja svojstvena spornom žigu te dakle također nisu relevantni za ocjenu toga je li sporni žig protivan javnom poretku.

43

Nadalje, česta je pojava da književna i filmska fikcija korištenjem i prikazivanjem tema koje obrađuju šokiraju i vrijeđaju javnost ili jedan njezin dio (vidjeti, u tom smislu, presudu od 14. studenoga 2013., FICKEN LIQUORS, T‑54/13, neobjavljena, EU:T:2013:593, t. 33.). Postojanje brojnih knjiga i filmova koji obrađuju temu mafije ni na koji način ne može promijeniti percepciju nedjela koje je počinilo to udruženje.

44

Napokon, kako to u bitnome ističe EUIPO u svojem odgovoru na tužbu, crvenu ružu koja je prisutna u spornom žigu velik dio relevantne javnosti mogao bi smatrati simbolom ljubavi ili harmonije, u suprotnosti s nasiljem koje karakterizira djelatnosti mafije.

45

Taj je kontrast naglašen rečenicom „se sienta a la mesa” u spornom žigu. Naime, ta rečenica u španjolskom znači „sjeda za stol” te se u velikom dijelu javnosti koji razumije taj jezik može smatrati kao da poziva na zajednički obrok. Stoga povezivanje mafije s idejom o druželjubivosti i opuštanju uz zajednički obrok doprinosi banaliziranju nezakonitih djelatnosti tog zločinačkog udruženja.

46

Prema tome, kao što to ističu EUIPO i Talijanska Republika, povezivanje verbalnog elementa „la mafia” s drugim elementima spornog žiga takve je naravi da daje općenito pozitivnu sliku djelatnosti mafije te na taj način banalizira percepciju kažnjivih djelatnosti tog udruženja.

47

Iz prethodno navedenoga slijedi da sporni žig, kada ga se promatra u cjelini, upućuje na zločinačko udruženje, daje općenito pozitivnu sliku o tom udruženju i, jednako tako, banalizira teške povrede temeljnih vrijednosti Unije navedenih u točki 36. ove presude koje je počinilo navedeno udruženje. Sporni je žig stoga takve prirode da šokira ili vrijeđa ne samo žrtve tog zločinačkog udruženja i njihove obitelji, nego također i svaku osobu koja se, na području Unije, susretne s navedenim žigom i ima prosječan prag osjetljivosti i tolerancije.

48

Žalbeno vijeće nije dakle pogriješilo kad je zaključilo da je sporni žig protivan javnom poretku, u smislu članka 7. stavka 1. točke (f) Uredbe br. 207/2009 te je prema tome potvrdilo da je taj žig trebalo proglasiti ništavim u skladu s člankom 52. stavkom 1. točkom (a) navedene uredbe.

49

Taj zaključak nije doveden u pitanje tužiteljevim pozivanjem na nekoliko žigova Europske unije koji sadržavaju verbalni element „mafia” kao i na odluke MAFIA II i CONTRA‑BANDO s ciljem dokazivanja da sporni žig nije protivan javnom poretku. Naime, treba podsjetiti da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se odluke o registraciji znaka kao žiga Europske unije koje žalbena vijeća EUIPO‑a trebaju donijeti u skladu s Uredbom br. 207/2009 donose na temelju ograničene nadležnosti, a ne diskrecijske ovlasti. Stoga se zakonitost navedenih odluka treba ocjenjivati samo na temelju te uredbe, a ne na temelju ranije prakse odlučivanja navedenih vijeća (presude od 26. travnja 2007., Alcon/OHIM, C‑412/05 P, EU:C:2007:252, t. 65.; od 24. studenoga 2005., ARTHUR ET FELICIE, T‑346/04, EU:T:2005:420, t. 71., i od 6. travnja 2017., Nanu‑Nana Joachim Hoepp/EUIPO – Fink (NANA FINK), T‑39/16, EU:T:2017:263, t. 84.). Iz toga slijedi da ni EUIPO‑ove odluke na koje se poziva tužitelj ni EUIPO‑ove registracije žigova različitih od spornog žiga koji sadržavaju verbalni element „mafia” nisu takve naravi da mogu dovesti u pitanje pobijanu odluku.

50

Isto vrijedi kad je riječ o okolnosti, koju ističe tužitelj, da je više žigova koji sadržavaju verbalni element „mafia” registrirano u Italiji. Naime, sustav žigova Europske unije autonoman je sustav koji se sastoji od skupa pravila i koji provodi sebi specifične ciljeve, a primjenjuje se neovisno o ikojem nacionalnom sustavu. Posljedično, prikladnost znaka za registraciju kao žiga Europske unije treba ocijeniti samo na temelju relevantnih propisa. EUIPO i, ovisno o slučaju, sud Unije ne vezuju, iako ih oni mogu uzeti u obzir, odluke donesene na razini država članica, i to iako su te odluke donesene na temelju nacionalnog zakonodavstva usklađenog na razini Unije (vidjeti, u tom smislu, presude od 14. studenoga 2013., FICKEN LIQUORS, T‑54/13, neobjavljena, EU:T:2013:593, t. 46.; od 15. srpnja 2015., Australian Gold/OHIM – Effect Management & Holding (HOT), T‑611/13, EU:T:2015:492, t. 60. i navedenu sudsku praksu, i od 27. lipnja 2017., Jiménez Gasalla/EUIPO (B2B SOLUTIONS), T‑685/16, neobjavljena, EU:T:2017:438, t. 41. i navedenu sudsku praksu). Iz toga proizlazi da ni EUIPO ni sud Unije nisu vezani nacionalnim odlukama o registraciji kao što su one na koje se poziva tužitelj, tako da ih ne treba analizirati (vidjeti, u tom smislu, presude od 12. veljače 2015., Compagnie des montres Longines, Francillon/OHIM – Cheng (B), T‑505/12, EU:T:2015:95, t. 86. i navedenu sudsku praksu, i od 27. lipnja 2017., B2B SOLUTIONS, T‑685/16, neobjavljena, EU:T:2017:438, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

51

Iz toga slijedi da tužbu treba odbiti kao neosnovanu a da se pritom ne treba očitovati o, s jedne strane, zapreci vođenja postupka u odnosu na cijelu tužbu, koju je istaknula Talijanska Republika, i, s druge strane, o zapreci vođenja postupka u odnosu na drugi dio zahtjeva kojim se traži proglašavanje spornog žiga valjanim, koju je istaknuo EUIPO.

52

Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova, u skladu sa zahtjevima EUIPO‑a i Talijanske Republike.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (deveto vijeće),

proglašava i presuđuje: