22.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 22/29

a)

su sposobnosti SIA-a (1) da koriste BCD-e (2) koji im se dostavljaju, bitne za zaštitu nacionalne sigurnosti Ujedinjene Kraljevine, uključujući područja borbe protiv terorizma, protuobavještajnih aktivnosti i suzbijanja širenja nuklearnog oružja;

b)

temeljno obilježje SIA-ine uporabe BCD-a jest otkrivanje prethodno nepoznatih prijetnji za nacionalnu sigurnost uporabom neciljanih masovnih tehnika koje se temelje na objedinjavanju BCD-a na jednom mjestu. Glavna korist jest brzo utvrđivanje i praćenje mete, kao i pružanje osnove za akciju u situaciji neposredne prijetnje;

c)

pružatelj elektroničke komunikacijske mreže nije naknadno obvezan zadržati BCD-e (dulje od razdoblja koje zahtijeva njegovo uobičajeno poslovanje), a koje zatim zadržava samo država (SIA);

d)

je nacionalni sud utvrdio (ovisno o određenim pitanjima o kojima još nije odlučeno) da su zaštitne mjere u vezi sa SIA-inom uporabom BCD-a dosljedne zahtjevima EKLJP-a (3); te

e)

je nacionalni sud utvrdio da bi nalaganje zahtjeva navedenih u točkama 119.-125. presude velikog vijeća u spojenim predmetima C-203/15 i C-698/15, Tele2 Sverige AB/Post-och telestyrelsen i Secretary of State for the Home Department/Watson i drugi (u daljnjem tekstu: zahtjevi Watson), ako je primjenjivo, onemogućilo SIA-ine mjere poduzete radi zaštite nacionalne sigurnosti i stoga dovelo u opasnost nacionalnu sigurnost Ujedinjene Kraljevine;

1.

Uzimajući u obzir članak 4. UEU-a i članak 1. stavak 3. Direktive 2002/58/EZ (4) (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), obuhvaća li opseg prava Unije i Direktive o privatnosti i elektroničkim komunikacijama zahtjev propisan smjernicom Secretary of Statea kojim se pružatelju elektroničke komunikacijske mreže nalaže da Security and Intelligence Agenciesima (SIA) pruža masovne komunikacijske podatke?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, primjenjuju li se na takvu smjernicu Secretary of Statea neki od zahtjeva Watson odnosno i neki drugi zahtjevi uz one koji su propisani EKLJP-om? Ako je tome tako, na koji se način i u kojoj mjeri ti zahtjevi primjenjuju, uzimajući u obzir bitnu SIA-inu potrebu da za zaštitu nacionalne sigurnosti koristi masovno prikupljanje i tehnike automatske obrade, te u kojoj mjeri propisivanje takvih zahtjeva može kritično onemogućiti takve sposobnosti, ako su one u drugim pogledima usklađene s EKLJP-om?