|
22.1.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 22/29 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. studenoga 2017. uputila Kúria (Mađarska) – Gyula Kiss protiv CIB Bank Zrt. i drugi
(Predmet C-621/17)
(2018/C 022/40)
Jezik postupka: mađarski
Sud koji je uputio zahtjev
Kúria
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Gyula Kiss
Tuženik: CIB Bank Zrt., Emil Kiss, Gyuláné Kiss
Prethodna pitanja
|
1. |
Treba li se zahtjev jasnog i razumljivog sastavljanja iz članka 4. stavka 2. i članka 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (u daljnjem tekstu: Direktiva (1)) tumačiti na način da, u okviru ugovora o zajmu sklopljenog s potrošačima, taj zahtjev ispunjava ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, a koja točno utvrđuje iznos troškova, provizija i drugih naknada (u daljnjem tekstu, zajednički: troškovi) na teret potrošača, njihovu metodu izračuna i trenutak kada ih je potrebno platiti, ali koja, međutim, ne navodi za koje se konkretne usluge plaćaju ti troškovi; ili se pak treba tumačiti na način da je i u ugovoru potrebno navesti koje su to određene usluge? U potonjem slučaju, je li dovoljno da se sadržaj pružene usluge može izvesti iz naziva troška? |
|
2. |
Treba li članak 3. stavak 1. Direktive tumačiti na način da ugovorna odredba koja je u predmetnom slučaju upotrijebljena u području troškova, pri čemu, na temelju ugovora, nije moguće nedvojbeno utvrditi koje se konkretne usluge pružaju u zamjenu za te troškove, uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora? |
(1) SL 1993., L 95, str.. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)