22.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 22/26

1.

Treba li članak 4. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, koji se nalazi u Prilogu Direktivi 1999/70 (1), tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji ne propisuje nikakvu naknadu štete zbog prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova kako bi se zamijenilo privremeno nenazočnog radnika koji ima pravo zadržavanja radnog mjesta, ako do takvog prestanka dolazi zbog vraćanja zamijenjenog radnika na radno mjesto, ali takvu naknadu s druge strane propisuje kada do prestanka ugovora o radu dolazi zbog drugih zakonom određenih razloga?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje niječan, ulazi li u područje primjene članka 5. Okvirnog sporazuma mjera kao što je ona koju propisuje španjolski zakonodavac, kojom se naknada određuje na iznos u vrijednosti plaće za 12 dana rada po svakoj godini rada, a koja se radniku isplaćuje po isteku njegova ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova čak i kad je pravni temelj privremenog zaposlenja samo jedan ugovor?

3.

Ako je odgovor na drugo pitanje potvrdan, protivi li se članku 5. Okvirnog sporazuma zakonska odredba koja radnicima koji su sklopili ugovore na određeno vrijeme priznaje pravo na naknadu štete u iznosu vrijednosti plaće za 12 dana rada po svakoj godini rada zbog prestanka ugovora o radu, ali tu naknadu ne priznaje radnicima koji su sklopili ugovore na određeno vrijeme radi privremenog obavljanja poslova kako bi se zamijenilo privremeno nenazočnog radnika koji ima pravo zadržavanja radnog mjesta?