5.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 42/3

1.

Dolazi li nužno do podsjećanja na zaštićenu oznaku izvornosti koja se propisuje člankom 13. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 510/2006 (1) prilikom korištenja oznaka koje su grafički, fonetski ili konceptualno slične zaštićenoj oznaci izvornosti ili do njega može doći upotrebom grafičkih znakova koji podsjećaju na oznaku izvornosti?

2.

Kada se radi o zaštićenoj oznaci izvornosti u određenom zemljopisnom području (članak 2. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 510/2006), i s obzirom na to da je riječ o istim ili sličnim proizvodima, može li se upotreba znakova koji podsjećaju na pokrajinu na koju se odnosi zaštićena oznaka izvornosti smatrati podsjećanjem na samu zaštićenu oznaku izvornosti u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 510/2006, što je nedopušteno čak i u slučaju da je onaj tko se koristi tim znakovima proizvođač sa sjedištem u pokrajini na koju se odnosi zaštićena oznaka izvornosti, ali čiji proizvodi ne nose takvu oznaku izvornosti jer ne ispunjavaju uvjete iz specifikacije proizvoda, koji nisu uvjeti o zemljopisnom podrijetlu?

3.

Treba li pojam prosječnog potrošača koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan, od čije percepcije nacionalni sud treba polaziti u svrhu utvrđivanja postoji li „podsjećanje” u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 510/2006, razumjeti kao da se odnosi na europskog potrošača ili samo na potrošača države članice u kojoj je proizveden proizvod koji dovodi do podsjećanja na zaštićenu zemljopisnu oznaku ili na potrošača države članice s kojom je ZOI zemljopisno povezan i u kojoj se proizvod najviše konzumira?