6.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 374/19

1.

Je li u skladu s člankom 4. Direktive 2012/13/EU (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku (u daljnjem tekstu: Direktiva 2012/13/EU), člankom 8. stavkom 2. Direktive 2012/13/EU, pravom na slobodu i sigurnost iz članka 6. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), pravom na obranu iz članka 48. stavka 2. Povelje i pravom na pošteno suđenje iz članka 47. Povelje, činjenica da nacionalna tijela zadržanoj osobi za vrijeme zadržavanja ne daju u pisanom obliku sve (dakle u potpunosti) informacije iz članka 4. stavka 2. Direktive 2012/13/EU (posebno, pravo na pristup spisu predmeta), niti dopuštaju pobijanje propuštanja da se pruže takve informacije u smislu članka 8. stavka 2. Direktive 2012/13/EU. U slučaju negativnog odgovora na to pitanje, ima li takva povreda prava Europske unije utjecaja, u bilo kojem stadiju kaznenog postupka, na zakonitost oduzimanja osobne slobode putem zadržavanja i pritvora te zakonitost produljenja samog pritvora, imajući u vidu članak 6. Povelje i članak 5. stavak 1. točku (c) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda? U kontekstu odgovora na prethodna pitanja, ima li značaja činjenica da je zadržana osoba optužena za teško kazneno djelo za koje je nacionalnim propisom zapriječena kazna zatvora u trajanju do 15 godina?

2.

Je li u skladu s člankom 4. Okvirne odluke Vijeća 2004/757/PUP (2) od 25. listopada 2004. o utvrđivanju minimalnih odredaba vezanih za elemente kaznenih djela i sankcija u području nezakonite trgovine drogom, načelom lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji i članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, člancima 82. i 83. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, pravom na pošteno suđenje predviđenim člankom 47. Povelje, načelom proporcionalnosti kazni predviđenim u članku 49. stavku 3. Povelje, te načelima proporcionalnosti, jedinstvenosti, učinkovitosti i prednosti prava Unije, nacionalni propis kao što je članak 172. stavak 3. slovačkog Kaznenog zakona kojim se kažnjava nezakonito trgovanje drogama, na temelju kojeg sud smije izreći kaznu zatvora u trajanju kraćem od 15 godina, bez mogućnosti uzimanja u obzir načela određenosti kazni? U kontekstu odgovora na navedeno pitanje, ima li značaja činjenica da nezakonito trgovanje drogom nije počinjeno od strane zločinačke organizacije u smislu prava Europske unije? Ima li pojam zločinačke organizacije u smislu odredbi članka 1. Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP (3) od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala, samostalno značenje s obzirom na ustaljenu sudsku praksu Suda o uvjetima za ujednačenu primjenu prava Unije?