25.9.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 318/2

1.

Je li u smislu članka 29. stavka 2. druge rečenice Uredbe (EU) br. 604/2013 (1) podnositelj zahtjeva za azil pobjegao samo u slučaju ako ciljano i svjesno izbjegava nacionalna tijela nadležna za provedbu transfera kako bi omeo odnosno otežao transfer, ili je dovoljno da tijekom duljeg vremena više ne boravi u dodijeljenom stanu i tijelo nije obaviješteno o tome gdje se nalazi te se zbog toga ne može provesti planirani transfer?

Može li se predmetna osoba pozvati na pravilnu primjenu propisa i u postupku protiv odluke o transferu prigovoriti da je istekao rok od šest mjeseci za transfer jer nije pobjegla?

2.

Dolazi li do produljenja roka iz članka 29. stavka 1. podstavka 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 samo zbog toga što je država članica koja provodi transfer još prije isteka roka odgovornu državu članicu obavijestila o tome da je predmetna osoba pobjegla, te je istodobno navela konkretan rok, koji ne smije prelaziti 18 mjeseci, do kojega će se provesti transfer, ili je produljenje moguće samo na taj način da predmetne države članice sporazumno utvrde produljeni rok?

3.

Je li transfer podnositelja zahtjeva za azil u odgovornu državu članicu nedopušten, ako bi u slučaju priznanja međunarodne zaštite on u toj državi, s obzirom na očekivane životne uvjete, bio izložen ozbiljnom riziku od postupanja u smislu članka 4. Povelje o temeljnim pravima?

Je li ovo pitanje i dalje obuhvaćeno područjem primjene prava Unije?

Prema kojim mjerilima prava Unije se ocjenjuju životni uvjeti osoba kojima je priznata međunarodna zaštita?