–

za Patent- och registreringsverket, K. Isaksson, M. Nowicka i M. Ahlgren, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, K. Simonsson, É. Gippini Fournier, E. Ljung Rasmussen i G. Tolstoy, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2008., L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Patent- och registreringsverketa (Ured za intelektualno vlasništvo, Švedska, u daljnjem tekstu: PRV) i Matsa Hanssona, švedskog državljanina, u vezi s odbijanjem registracije verbalnog znaka „ROSLAGSÖL” kao nacionalnog žiga.

3

Uvodnim izjavama 4., 6., 8., 10. i 11. Direktive 2008/95 propisuje se:

[…]

[…]

[…]

4

U skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2008/95:

„1.   Neće se registrirati ili, ako su registrirani, mogu se proglasiti ništavim:

[…]

5

Članak 4. stavak 1. točka (b) te direktive propisuje:

„1.   Žig neće biti registriran ili, ako je registriran, može se proglasiti ništavim:

[…]

6

Članak 5. stavak 1. točka (b) navedene direktive glasi:

„1.   Registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz tog žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu koriste:

[…]

7

Članak 6. stavak 1. točka (b) iste direktive propisuje:

„1.   Žig ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu:

[…]

8

Direktiva 2008/95 stavljena je izvan snage s učinkom od 15. siječnja 2019. Direktivom (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2015., L 336, str. 1.), koja je stupila na snagu 12. siječnja 2016. Međutim, uzimajući u obzir datum zahtjeva za registraciju u glavnom postupku, ovaj zahtjev za prethodnu odluku treba razmotriti s obzirom na odredbe Direktive 2008/95.

9

Članak 37. stavak 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu [Europske unije] (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) zamijenio je članak 38. stavak 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.), koji je sadržavao istovjetni izričaj, a propisivao je:

„Kad žig sadržava element koji nema razlikovni karakter i kad bi njegovo uključivanje u žig moglo izazvati nejasnoće u odnosu na opseg zaštite žiga, [Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)] može zahtijevati, kao preduvjet za registraciju spomenutog žiga, da podnositelj prijave izjavi da se odriče bilo kakvog isključivog prava na takav element. Svako takvo odricanje od prava objavljuje se zajedno s prijavom ili s registracijom žiga [Europske unije], već prema slučaju.”

10

Uredba (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Uredbe br. 207/2009 i Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 o provedbi Uredbe br. 40/94, te o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2869/95 o pristojbama koje se plaćaju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (SL 2015., L 341, str. 21.) stavila je izvan snage navedeni članak 37. stavak 2. Uredbe br. 207/2009.

11

U skladu s člankom 6. poglavlja 1. varumärkslagena (2010:1877) (Zakon br. 1877 iz 2010. o žigovima, u daljnjem tekstu: Zakon iz 2010.), isključivo pravo na žig stječe se njegovom registracijom.

12

Članak 10. prvi stavak točka 2. navedenog poglavlja 1. Zakona iz 2010. propisuje da isključivo pravo na registriranom žigu znači da nitko osim nositelja žiga ne može, bez njegova odobrenja, u trgovini koristiti znak kada, zbog sličnosti s njegovim žigom i sličnosti proizvoda na koje se odnosi, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, uključujući opasnost da će uporaba znaka ostaviti dojam da su osoba koja koristi znak i nositelj žiga povezani.

13

Članak 5. poglavlja 2. Zakona iz 2010. pojašnjava da je jedna od općih pretpostavaka za registraciju utvrđena u tom poglavlju ta da žig mora imati razlikovni karakter u pogledu proizvoda ili usluga koje obuhvaća.

14

U skladu s člankom 8. prvim stavkom točkom 2. poglavlja 2. Zakona iz 2010. žig se neće registrirati ako je sličan ranijem žigu te se odnosi na iste ili slične proizvode ili usluge i postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, uključujući opasnost da će uporaba znaka ostaviti dojam da su subjekt koji koristi znak i nositelj registriranog žiga povezani.

15

Članak 12. prvi stavak poglavlja 2. Zakona iz 2010. propisuje da ako žig sadržava element koji se ne može sam za sebe registrirati i ako postoji očiti rizik da bi registracija žiga mogla dovesti do nedoumica o opsegu isključivog prava, takav se element odricanjem može izričito isključiti iz zaštite u trenutku registracije.

16

Drugi stavak navedenog članka 12. pojašnjava da ako taj element naknadno bude ispunjavao uvjete za registraciju, ta odredba omogućuje registraciju tog elementa ili žiga u cjelini u okviru novog zahtjeva za registraciju, bez takvog odricanja.

17

Tijekom 2007. švedsko društvo Norrtelje Brenneri Aktiebolag registriralo je kao nacionalni žig za alkoholna pića iz razreda 33. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, sljedeći verbalni i figurativni znak (u daljnjem tekstu: raniji žig):

18

Toj registraciji priložena je izjava o odricanju (na element žiga) koja glasi: „registracija ne daje isključivo pravo nad riječi ‚RoslagsPunsch’”. Upis navedene izjave zatražio je PRV kao uvjet za registraciju s obzirom na to da se pojam „Roslags” odnosi na regiju u Švedskoj, a pojam „Punsch” opisuje jedan od proizvoda obuhvaćen tom registracijom.

19

Dana 16. prosinca 2015. M. Hansson podnio je PRV‑u zahtjev za registraciju verbalnog znaka „ROSLAGSÖL” kao nacionalnog žiga za proizvode iz razreda 32. u smislu Nicanskog sporazuma, a osobito za bezalkoholna pića i piva.

20

Odlukom od 14. srpnja 2016. PRV je odbio taj zahtjev za registraciju zbog vjerojatnosti dovođenja u zabludu između tog znaka i ranijeg žiga. PRV je utvrdio da suprotstavljeni znakovi počinju opisnim pojmom „Roslags”. Činjenica da oni osim toga sadržavaju druge riječi ili figurativne elemente nimalo ne umanjuje sličnost jer je riječ „Roslags” dominantni element obaju znakova. Osim toga, znakovi se odnose na iste ili slične proizvode koji se mogu distribuirati istim prodajnim kanalima i upućeni su istim kupcima.

21

M. Hansson podnio je protiv te odluke tužbu Patent‑och marknadsdomstolenu (Sud za intelektualno vlasništvo i tržišno natjecanje, Švedska), tvrdeći da ne postoji nikakva vjerojatnost dovođenja u zabludu između znakova o kojima je riječ. Što se tiče utjecaja izjave o odricanju odgovornosti koja se odnosi na raniji žig na ishod tužbe, PRV je pred tim sudom tvrdio da se element žiga koji je isključen iz zaštite putem odricanja odgovornosti u načelu treba smatrati lišenim razlikovnog karaktera. U ovom slučaju, raniji žig registriran je s takvom izjavom o odricanju odgovornosti zbog činjenice da navedeni žig sadržava opisni pojam zemljopisne regije, odnosno „Roslags”.

22

Međutim, praksa PRV‑a koja se odnosi na nepostojanje razlikovnog karaktera zemljopisnih naziva u međuvremenu se promijenila, posebice u cilju provedbe utvrđenja iz točaka 31. i 32. presude od 4. svibnja 1999., Windsurfing Chiemsee (C‑108/97 i C‑109/97, EU:C:1999:230). Pojam „Roslags” sam po sebi bi sada bilo moguće registrirati kao žig i imao bi razlikovni karakter za proizvode o kojima je riječ u ovom predmetu, tako da bi čak mogao prevladavati cjelokupnim dojmom ranijeg žiga. Prema tome, zaključak opće ocjene suprotstavljenih znakova bio bi da bi zbog zajedničkog elementa „Roslags” relevantna javnost mogla steći dojam da proizvodi obuhvaćeni tim znakovima imaju isto trgovačko podrijetlo.

23

Suprotno stajalištu koje zagovara PRV, Patent- och marknadsdomstolen (Sud za intelektualno vlasništvo i tržišno natjecanje) prihvatio je tužbu M. Hanssona i odobrio registraciju njegova znaka kao žiga utvrdivši nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Taj sud je također pojasnio da unatoč izjavi o odricanju odgovornosti pojmove koji su njome obuhvaćeni treba uzeti u obzir u okviru ocjene navedene vjerojatnosti, s obzirom na to da oni mogu utjecati na cjelokupni dojam koji stvara raniji žig, i stoga na opseg njegove zaštite. Prema mišljenju navedenog suda, ta izjava ima za cilj pojasniti da se isključivo pravo koje proizlazi iz registracije ranijeg žiga ne odnosi na pojmove koji su njome obuhvaćeni kao takvi.

24

PRV je uložio žalbu protiv prvostupanjske presude Svea hovrättu, Patent- och marknadsöverdomstolenu (Žalbeni sud regije Svea kao Žalbeni sud za intelektualno vlasništvo i tržišno natjecanje, Švedska).

25

Taj je sud pojasnio da, prema njegovu mišljenju, Direktiva 2008/95 i s njom povezana sudska praksa potvrđuju da su materijalna pravila o zaštiti nacionalnog žiga načelno u potpunosti usklađena na razini prava Unije, dok su postupovna pravila u nadležnosti država članica. Stoga se taj sud pita može li se nacionalna odredba kojom se dopušta podnošenje izjave o odricanju odgovornosti smatrati „postupovnim pravilom”, iako ima za učinak izmjenu kriterija na temelju kojih treba provesti ocjenu općeg dojma koji ostavlja žig za potrebe razmatranja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) navedene direktive.

26

U tom pogledu, on se pita može li se ta odredba, posebice s obzirom na ustaljenu sudsku praksu Suda koja zahtijeva da se ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu temelji na cjelokupnom dojmu i da percepcija potrošača ima odlučujuću ulogu u općoj ocjeni navedene vjerojatnosti, tumačiti na način da izjava o odricanju (na element žiga) može utjecati na tu ocjenu zbog činjenice da je prilikom registracije element ranijeg žiga bio izričito isključen iz zaštite putem te izjave o odricanju odgovornosti zato da bi se tom elementu u okviru analize cjelokupnog dojma pridala manja važnost od one koja bi mu se pridala bez takvog odricanja odgovornosti.

27

Ako se Direktiva 2008/95 protivi takvom pristupu, tada se postavlja pitanje priznaje li ona da je učinak izjave o odricanju odgovornosti takav da će se element na koji se ta izjava odnosi smatrati neobuhvaćenim registracijom ranijeg žiga i stoga nezaštićenim tim žigom te da ga se stoga može isključiti iz analize vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) te direktive. Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev čini se da je takav pristup slijedio EUIPO u primjeni članka 37. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.

28

Osim toga, taj sud navodi da sudska praksa nacionalnih sudova nije jedinstvena u odnosu na učinke izjave o odricanju odgovornosti, kako je propisana nacionalnim pravom, na analizu vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) navedene direktive.

29

U tim je okolnostima Svea hovrätt, Patent- och marknadsöverdomstolen (Žalbeni sud regije Svea kao Žalbeni sud za intelektualno vlasništvo i tržišno natjecanje) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

30

Svojim prethodnim pitanjima, koja treba razmotriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 4. stavak 1. točku (b) Direktive 2008/95 tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se predviđa izjava o odricanju čiji bi učinak bio taj da se iz analize relevantnih čimbenika za utvrđivanje postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu te odredbe isključuje jedan element složenog žiga koji se navodi u toj izjavi odnosno taj da se u toj analizi takvom elementu otpočetka i trajno prida ograničena važnost.

31

Uvodno valja podsjetiti na to da je temeljna funkcija žiga potrošaču ili krajnjem korisniku jamčiti podrijetlo proizvoda ili usluge označene žigom te da mu omogući da taj proizvod ili uslugu bez mogućnosti zablude razlikuje od proizvoda i usluga drugog podrijetla (vidjeti u tom smislu presude od 16. rujna 2004., SAT.1/OHIM, C‑329/02 P, EU:C:2004:532, t. 23. i od 8. lipnja 2017., W. F. Gözze Frottierweberei i Gözze, C‑689/15, EU:C:2017:434, t. 41.).

32

Direktiva 2008/95, koja se u skladu sa svojim člankom 1. primjenjuje posebice na svaki žig vezano za proizvode i usluge koji su predmet registracije ili prijave za registraciju u državi članici, nastoji, u skladu sa svojim uvodnim izjavama 4., 6., 8. i 10., uskladiti odredbe nacionalnog prava koje najizravnije utječu na djelovanje unutarnjeg tržišta. Prema tome, kako je pojašnjeno u tim uvodnim izjavama, u tu je svrhu temeljno osigurati da registrirani žigovi uživaju istu zaštitu u pravnim sustavima svih država članica te da su uvjeti za stjecanje registriranog žiga, u pravilu, istovjetni u svim državama članicama, ostavljajući potonjima slobodu propisivanja postupovnih odredaba koje se odnose, među ostalim, na registraciju navedenih žigova.

33

U tom pogledu članak 5. stavak 1. točka (b) Direktive 2008/95 pojašnjava da registrirani žig svojem nositelju daje isključiva prava. Nositelj žiga je, među ostalim, ovlašten spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu koriste znak kad, zbog istovjetnosti ili sličnosti s njegovim žigom i istovjetnosti ili sličnosti s proizvodima ili uslugama obuhvaćenim tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost zablude uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu tog znaka i žiga.

34

Članak 4. stavak 1. točka (b) Direktive 2008/95 propisuje, pak, da žig neće biti registriran ili, ako je registriran, može se proglasiti ništavim ako zbog svoje istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost zablude uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.

35

Navedene odredbe imaju za cilj zaštititi pojedinačne interese nositelja ranijih žigova i jamčiti funkciju žiga kao oznake podrijetla u slučaju vjerojatnosti dovođenja u zabludu (vidjeti u tom smislu presude od 6. listopada 2005., Medion, C‑120/04, EU:C:2005:594, t. 24. do 26. i od 22. listopada 2015., BGW, C‑20/14, EU:C:2015:714, t. 26.).

36

Međutim, ni te iste odredbe ni bilo koja druga odredba Direktive 2008/95 ne sadržava obvezu ili zabranu državama članicama da u svoje nacionalno pravo uvode odredbe koje propisuju da registracija znaka kao žiga može biti praćena izjavom o odricanju odgovornosti. Navedene odredbe ne pojašnjavaju ni učinke takve izjave na razmatranje vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu navedene direktive.

37

U tim okolnostima valja utvrditi, kao što je to učinio nezavisni odvjetnik u točkama 22. i 24. svojeg mišljenja, da su države članice u načelu i dalje slobodne u svojem nacionalnom pravu propisati odredbe kojima se odobrava upis izjave o odricanju odgovornosti prilikom registracije znakova kao žigova, da takve izjave daje podnositelj zahtjeva na dobrovoljnoj osnovi ili na zahtjev nacionalnog ureda nadležnog za navedenu registraciju, pod uvjetom da navedene izjave ne utječu na koristan učinak odredaba Direktive 2008/95 i, među ostalim, na zaštitu koja se dodjeljuje nositeljima ranijih žigova protiv registracije žigova koji mogu stvoriti vjerojatnost dovođenja u zabludu potrošača ili krajnjih korisnika.

38

Usto, učinci takvih izjava ne smiju dovesti u pitanje ciljeve koji se nastoje ostvariti Direktivom 2008/95, navedene u njezinim uvodnim izjavama 8. i 10., koji se sastoje u tome da se osigura da su uvjeti za stjecanje prava u pogledu registriranog žiga, u pravilu, istovjetni u svim državama članicama i da se zajamči ista zaštita žigova u zakonodavstvima svih država članica (vidjeti analogijom presude od 26. travnja 2007., Boehringer Ingelheim i dr., C‑348/04, EU:C:2007:249, t. 58. i 59.; od 19. lipnja 2014., Oberbank i dr., C‑217/13 i C‑218/13, EU:C:2014:2012, t. 66. i 67. i od 22. rujna 2011., Budějovický Budvar, C‑482/09, EU:C:2011:605, t. 30. i 32.).

39

U ovom predmetu sud koji je uputio zahtjev navodi tri moguća učinka izjave o odricanju, kako je propisana nacionalnim pravom, na analizu vjerojatnosti dovođenja u zabludu, u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95. Prema mišljenju tog suda, prema prvom tumačenju nacionalnog prava element složenog žiga koji je predmet takve izjave o odricanju odgovornosti bio bi isključen iz analize vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Prema drugom tumačenju navedenog prava, takav bi element svakako bio uzet u obzir u okviru te analize, pri čemu bi, međutim, njegova važnost u tu svrhu trebala biti ograničena, čak iako bi, zapravo, on bio razlikovni i dominantni element navedenog žiga. Prema trećem tumačenju, u biti, takav element valjalo bi uzeti u obzir u navedenoj analizi na način koji je u skladu s načelima primjenjivima na analizu vjerojatnosti dovođenja u zabludu utvrđenima u ustaljenoj sudskoj praksi Suda.

40

U tom pogledu valja podsjetiti na to da vjerojatnost da bi javnost mogla vjerovati da proizvodi i usluge o kojima je riječ potječu od istog poduzetnika ili, tamo gdje je to slučaj, ekonomski povezanih društava predstavlja vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2008/95 (vidjeti u tom smislu presude od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, EU:C:1998:442, t. 29. i od 8. svibnja 2014., Bimbo/OHIM, C‑591/12 P, EU:C:2014:305, t. 19. i navedenu sudsku praksu).

41

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu ovisi o brojnim čimbenicima, a posebice o prepoznavanju žiga na tržištu, povezivanju tog žiga s korištenim ili registriranim znakom, stupnju sličnosti između žiga i znaka te između obuhvaćenih proizvoda ili usluga. Vjerojatnost dovođenja u zabludu stoga treba ocjenjivati uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u predmetnom slučaju (vidjeti u tom smislu presude od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, EU:C:1998:442, t. 16.; od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, EU:C:1999:323, t. 18. i od 10. travnja 2008., adidas i adidas Benelux, C‑102/07, EU:C:2008:217, t. 29.).

42

Među tim čimbenicima također se nalazi razlikovni karakter ranijeg žiga koji određuje opseg njegove zaštite. Naime, Sud je već pojasnio da je vjerojatnost dovođenja u zabludu tim veća što je veći razlikovni karakter žiga (vidjeti u tom smislu presudu od 8. studenoga 2016., BSH/EUIPO, C‑43/15 P, EU:C:2016:837, t. 62. i navedenu sudsku praksu).

43

Opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnost žigova i onu obuhvaćenih proizvoda ili usluga. Tako nizak stupanj sličnosti između obuhvaćenih proizvoda ili usluga može se nadoknaditi povećanim stupnjem sličnosti između žigova i obratno. Međuovisnost između tih čimbenika nalazi svoj izričaj u uvodnoj izjavi 11. Direktive 2008/95 prema kojoj je pojam „sličnost” neophodno tumačiti s obzirom na vjerojatnost dovođenja u zabludu (vidjeti u tom smislu presude od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, EU:C:1998:442, t. 17. i od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, EU:C:1999:323, t. 19.).

44

Isto tako, prema sudskoj praksi Suda činjenica da žig ima slab razlikovni karakter ne isključuje vjerojatnost dovođenja u zabludu, osobito ako postoji sličnost znakova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga (vidjeti u tom smislu presudu od 8. studenoga 2016., BSH/EUIPO, C‑43/15 P, EU:C:2016:837, t. 63 i navedenu sudsku praksu).

45

Ta opća ocjena mora u pogledu vizualne, auditivne ili konceptualne sličnosti suprotstavljenih žigova biti zasnovana na cjelokupnom dojmu koji oni stvaraju. Percepcija žigova koju ima prosječni potrošač predmetnih proizvoda ili usluga ima odlučujuću ulogu u općoj procjeni navedene vjerojatnosti. U tom smislu, prosječni potrošač obično doživljava jedan žig kao cjelinu i ne upušta se u razmatranje njegovih različitih detalja (vidjeti u tom smislu presude od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, EU:C:1997:528, t. 23.; od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, EU:C:1999:323, t. 25. i od 22. listopada 2015., BGW, C‑20/14, EU:C:2015:714, t. 35.).

46

S obzirom na ta načela kao i na svu sudsku praksu navedenu u točkama 40. do 45. ove presude valja utvrditi, kao prvo, da izjava o odricanju (na element žiga) propisana nacionalnim pravom čiji bi učinak bio taj da se iz analize relevantnih čimbenika za utvrđivanje postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95 isključuje jedan element složenog žiga koji se navodi u toj izjavi zbog njegova opisna karaktera ili nedostatka razlikovnog karaktera nije u skladu sa zahtjevima iz te odredbe.

47

Naime, takvo isključenje može dovesti ne samo do netočne ocjene sličnosti između suprotstavljenih znakova nego i do netočne ocjene razlikovnog karaktera ranijeg žiga, što bi dovelo do izmijenjene opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95, a to tim više što su ti čimbenici međuovisni, kao što je to navedeno u točki 43. ove presude, pri čemu je cilj te međuovisnosti, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 41. svojeg mišljenja, što je veće moguće usklađenje cjelovite ocjene navedene vjerojatnosti sa stvarnom percepcijom relevantne javnosti.

48

U prvom redu, što se tiče ocjene sličnosti između suprotstavljenih znakova, valja podsjetiti na to da se ona ne može ograničiti na uzimanje u obzir samo jednog sastavnog dijela složenog žiga i njegovu usporedbu s drugim žigom. Naprotiv, usporedba se treba provesti razmatranjem svakog od dotičnih žigova kao cjeline, osobito uzimajući u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente (vidjeti u tom smislu presudu od 22. listopada 2015., BGW, C‑20/14, EU:C:2015:714, t. 36. i navedenu sudsku praksu).

49

Stoga u svakom pojedinom slučaju treba analizirati sastavne dijelove znaka i njihovu relativnu važnost u percepciji javnosti s ciljem utvrđivanja, u skladu s posebnim okolnostima slučaja, cjelokupnog dojma koji ostavlja znak o kojem je riječ u svijesti navedene javnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 8. svibnja 2014., Bimbo/OHIM, C‑591/12 P, EU:C:2014:305, t. 34. i 36.). Prema tome, ne može se unaprijed i općenito smatrati da se opisni elementi suprotstavljenih znakova trebaju isključiti iz ocjene njihove sličnosti (vidjeti u tom smislu rješenje od 7. svibnja 2015., Adler Modemärkte/OHIM, C‑343/14 P, neobjavljeno, EU:C:2015:310, t. 38.).

50

U drugom redu, što se tiče razlikovnog karaktera ranijeg žiga, iz sudske prakse Suda proizlazi da se navedeni razlikovni karakter utvrđuje s obzirom na, među ostalim, bitna svojstva tog žiga, uključujući prisutnost ili odsutnost opisnih elemenata proizvoda ili usluga za koje je navedeni žig registriran (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, EU:C:1999:323, t. 20., 22. i 23. i navedenu sudsku praksu).

51

Doista, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 43. svojeg mišljenja, sposobnost znaka da proizvode ili usluge za koje je registriran kao žig označava na način da potječu od određenog poduzetnika mora se ocijeniti u odnosu na znak kao cjelinu i stoga s obzirom na sve njegove sastavne dijelove, tako da isključenje jednog od elemenata ranijeg žiga iz analize razlikovnog karaktera tog žiga može utjecati na opseg njegove zaštite.

52

Kao drugo, valja utvrditi da zbog istovrsnih razloga kao što su oni izneseni u točkama 48. do 51. ove presude izjava o odricanju (na element žiga) propisana nacionalnim pravom, čiji bi učinak bio taj da se elementu složenog žiga, na koji se ta izjava odnosi, otpočetka i trajno pripiše nepostojanje razlikovnog karaktera, tako da bi u analizi vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95 on imao samo ograničenu važnost, također ne bi bila u skladu sa zahtjevima te odredbe.

53

U prvom redu, u tom pogledu valja istaknuti da opisni, nerazlikovni ili slabo razlikovni elementi složenog žiga, neovisno o tome jesu li obuhvaćeni izjavom o odricanju odgovornosti poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, općenito imaju manju važnost u analizi sličnosti između znakova od elemenata koji imaju viši stupanj razlikovnosti i za koje također postoji veća mogućnost dominiranja cjelokupnim dojmom koji daje taj žig (vidjeti u tom smislu presudu od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, EU:C:1997:528, t. 23. i rješenje od 27. travnja 2006., L’Oréal/OHIM, C‑235/05 P, neobjavljeno, EU:C:2006:271, t. 43.).

54

Međutim, Sud je već pojasnio da se pojedinačna ocjena svakog znaka u svrhu utvrđivanja cjelokupnog dojma koji on ostavlja, kako se zahtijeva u ustaljenoj sudskoj praksi Suda, treba provesti s obzirom na posebne okolnosti slučaja i stoga se ne može smatrati da ona podliježe općim pretpostavkama (vidjeti u tom smislu presudu od 8. svibnja 2014., Bimbo/OHIM, C‑591/12 P, EU:C:2014:305, t. 36.).

55

U drugom redu, ako se raniji žig i znak za koji je zatražena registracija podudaraju u slabo razlikovnom ili opisnom elementu u pogledu proizvoda i usluga o kojima je riječ, točno je da opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu, u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95, često neće dovesti do utvrđivanja postojanja navedene vjerojatnosti. Međutim, iz sudske prakse Suda proizlazi da se utvrđivanje postojanja takve vjerojatnosti dovođenja u zabludu ne može unaprijed i u svakom slučaju isključiti zbog međuovisnosti relevantnih čimbenika u tom pogledu (vidjeti u tom smislu rješenje od 29. studenoga 2012., Hrbek/OHIM, C‑42/12 P, neobjavljeno, EU:C:2012:765, t. 63. i presudu od 8. studenoga 2016., BSH/EUIPO, C‑43/15 P, EU:C:2016:837, t. 48. i 61. do 64.).

56

Iz prethodno navedenog proizlazi da bi pridavanje nerazlikovnog karaktera jednom elementu složenog žiga koji je naveden u izjavi o odricanju odgovornosti i prema tome ograničena važnost u općoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95 mogli u određenim situacijama zaista odgovarati percepciji koju relevantna javnost ima o znakovima o kojima je riječ. Međutim, ne može se smatrati da je to nužno tako u svakom slučaju jer izjava o odricanju (na element žiga) s takvim učinkom može dovesti do registracije znakova koji mogu stvoriti vjerojatnost dovođenja u zabludu u svijesti navedene javnosti u smislu te odredbe.

57

Kao treće, važno je istaknuti da se tumačenje izneseno u točkama 46. i 52. ove presude ne može dovesti u pitanje okolnošću prema kojoj je element iz izjave o odricanju odgovornosti o kojem je riječ u glavnom postupku isključen na temelju nacionalnog zakonodavstva zbog svojeg opisnog karaktera iz zaštite koja se dodjeljuje registriranom žigu pa bi mu njegovo uzimanje u obzir u analizi relevantnih čimbenika za utvrđivanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu, u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95, omogućilo zaštitu koju ne bi mogao uživati u sustavu navedene direktive.

58

Naime, zaključak o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu dovodi samo do zaštite određene kombinacije elemenata pri čemu se, međutim, opisnom elementu kao takvom, koji je dio te kombinacije, ne pruža zaštita (vidjeti analogijom rješenje od 15. siječnja 2010., Messer Group/Air Products and Chemicals, C‑579/08 P, neobjavljeno, EU:C:2010:18, t. 73. i od 30. siječnja 2014., Industrias Alen/The Clorox Company, C‑422/12 P, EU:C:2014:57, t. 45.). Stoga nositelj složenog žiga ne može, u svakom slučaju, zahtijevati isključivo pravo samo na jednom elementu navedenog žiga, neovisno o tome je li on obuhvaćen izjavom o odricanju odgovornosti propisanom nacionalnim pravom.

59

Osim toga, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 26. i 50. svojeg mišljenja, Direktiva 2008/95 predviđa dostatna jamstva kojima se osigurava, s jedne strane, da se znakovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili navoda opisne prirode za kategorije proizvoda ili usluga za koje se traži registracija, u skladu s njezinim člankom 3. stavkom 1. točkom (c), neće registrirati ili će se proglasiti ništavim te da će ih moći slobodno koristiti drugi gospodarski subjekti.

60

S druge strane, iz članka 6. stavka 1. točke (b) navedene direktive proizlazi da ako je znak valjano registriran kao žig, isključivo pravo dodijeljeno tim žigom ne dopušta njegovu nositelju da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu oznaka opisne prirode za navedene proizvode i usluge ako se poštuju određeni uvjeti (vidjeti u tom smislu presudu od 4. svibnja 1999., Windsurfing Chiemsee, C‑108/97 i C‑109/97, EU:C:1999:230, t. 25. i 28.; od 10. travnja 2008., adidas i adidas Benelux, C‑102/07, EU:C:2008:217, t. 46. i 47. i od 10. ožujka 2011., Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM, C‑51/10 P, EU:C:2011:139, t. 59. do 62.).

61

Usto, važno je pojasniti da je navedeno tumačenje u skladu s ciljevima Direktive 2008/95 na koje se upućuje u točki 32. ove presude jer ona nastoji osigurati da se zaštita registriranog nacionalnog žiga protiv vjerojatnosti dovođenja u zabludu zajamči na temelju istih kriterija kao i na jedinstven način u svim državama članicama, posebice s obzirom na okolnost da mnoge države članice ne predviđaju mogućnost registracije znakova kao žigova s takvim izjavama i da uvjeti za upis tih izjava i njihovi učinci mogu varirati među zakonodavstvima tih država članica.

62

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da članak 4. stavak 1. točku (b) Direktive 2008/95 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji propisuje izjavu o odricanju odgovornosti čiji bi učinak bio taj da se iz opće analize relevantnih čimbenika za utvrđivanje postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu te odredbe isključuje jedan element složenog žiga koji se navodi u toj izjavi odnosno taj da se u toj analizi takvom elementu otpočetka i trajno prida ograničena važnost.

63

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Članak 4. stavak 1. točku (b) Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji propisuje izjavu o odricanju odgovornosti čiji bi učinak bio taj da se iz opće analize relevantnih čimbenika za utvrđivanje postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu te odredbe isključuje jedan element složenog žiga koji se navodi u toj izjavi odnosno taj da se u toj analizi takvom elementu otpočetka i trajno prida ograničena važnost.