Predmet C-478/17

IQ

protiv

JP

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Cluj)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost u u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću – Uredba (EZ) br. 2201/2003 – Članak 15. – Prijenos nadležnosti na sud koji je primjereniji za rješavanje – Područje primjene – Članak 19. – Litispendencija”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 4. listopada 2018.

Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću – Uredba br. 2201/2003 – Nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću – Prijenos nadležnosti na sud koji je primjereniji za rješavanje – Područje primjene – Prijenos nadležnosti na sud koji je već nadležan za rješavanje o meritumu predmeta – Isključenost

(Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 15.)

Članak 15. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, treba tumačiti na način da se ne primjenjuje na situaciju poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj su dva suda pred kojima je pokrenut postupak nadležna za rješavanje o meritumu na temelju, redom, članka 12. i članka 8. te uredbe.

S tim u vezi treba podsjetiti da članak 15. stavak 1. Uredbe br. 2201/2003 predviđa mogućnost da sudovi države članice koji su nadležni rješavati o predmetu prenesu nadležnost za rješavanje tog predmeta ili nekog njegova posebnog dijela na sud druge države članice s kojom je dijete posebno povezano, ako bi taj sud mogao bolje rješavati predmet i ako je to u najboljem interesu djeteta. Iz toga proizlazi da članak 15. stavak 1. Uredbe br. 2201/2003 omogućuje sudu koji je redovno nadležan za rješavanje u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, bilo na temelju općeg pravila iz članka 8. stavka 1. te uredbe ili prorogacijom nadležnosti na temelju članka 12. te uredbe, da prenese svoju nadležnost nad cjelokupnim ili posebnim dijelom predmeta o kojem odlučuje na sud koji je redovno nenadležan u tim stvarima, ali za koji, u konkretnoj situaciji, treba smatrati da je „primjereniji” za rješavanje tog predmeta. Iz toga slijedi da sud druge države članice s kojom konkretno dijete ima posebnu povezanost koji je primjereniji za rješavanje, iz članka 15. stavka 1. Uredbe br. 2201/2003, ne može biti onaj koji je redovno nadležan za rješavanje o meritumu predmeta na temelju članka 8. ili 12. te uredbe.

(t. 30., 33., 39., 49. i izreka)