Predmet C-41/17

Isabel González Castro

protiv

Mutua Umivale i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 92/85/EEZ – Članci 4., 5. i 7. – Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika – Radnica koja doji – Noćni rad – Rad u smjenama koji se djelomično obavlja u noćnoj smjeni – Procjena opasnosti povezanih s radnim mjestom – Preventivne mjere – Osporavanje predmetne radnice – Direktiva 2006/54/EZ – Članak 19. – Jednako postupanje – Diskriminacija na temelju spola – Teret dokazivanja”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 19. rujna 2018.

  1. Socijalna politika–Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika–Trudne radnice, radnice koje su nedavno rodile ili doje na radnom mjestu–Direktiva 92/85–Noćni rad–Doseg–Rad u smjenama koji se djelomično obavlja u noćnoj smjeni–Uključenost

    (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2003/88, uvodna izjava 14.; Direktiva Vijeća 92/85, čl. 7.)

  2. Socijalna politika–Radnici i radnice–Pristup zaposlenju i uvjeti rada–Jednako postupanje–Teret dokazivanja u slučajevima diskriminacije–Područje primjene–Odbijanje izdavanja radnici koja doji liječničkog certifikata kojim se potvrđuje postojanje opasnosti za dojenje povezene s njezinim radnim mjestom i, posljedično, novčana naknada zbog opasnosti tijekom dojenja–Osporavanje ocjene navedenih rizika od strane te radnice–Nepostojanje pojedinačnog ispitivanja koje uzima u obzir njezinu individualnu situaciju i na temelju kojih se može pretpostaviti postojanje izravne diskriminacije na temelju spola–Uključenost–Provjera od strane suda koji je uputio zahtjev–Uvjeti primjene pravila o dokazivanju

    (Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2006/54, čl. 1.; Direktiva Vijeća 92/85, čl. 4. st. 1. i 7.)

  1.  Članak 7. Direktive 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje treba tumačiti na način da se primjenjuje na situaciju poput one u glavnom postupku, u kojoj predmetna radnica obavlja rad u smjenama u okviru kojeg samo dio svojih dužnosti izvršava u noćnoj smjeni.

    S obzirom na to da je u interesu trudnih radnica, radnica koje su nedavno rodile i radnica koje doje da se na njih primijene, sukladno uvodnoj izjavi 14. Direktive 2003/88, posebne odredbe predviđene Direktivom 92/85 u vezi s noćnim radom, osobito kako bi se ojačala zaštita koju moraju uživati u tom pogledu, valja utvrditi da se te posebne odredbe ne smiju tumačiti na manje povoljan način od općih odredbi predviđenih Direktivom 2003/88, koje se primjenjuju na ostale kategorije radnika.

    (t. 47., 53., t 1. izreke)

  2.  Članak 19. stavak 1. Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka) treba tumačiti na način da se primjenjuje na situaciju poput one u glavnom postupku, u kojoj radnica kojoj je odbijeno izdavanje liječničkog certifikata kojim se potvrđuje postojanje opasnosti za dojenje povezene s njezinim radnim mjestom i, posljedično, novčana naknada zbog opasnosti tijekom dojenja pred nacionalnim sudom ili drugim nadležnim tijelom predmetne države članice osporava procjenu opasnosti povezanih sa svojim radnim mjestom, ako ta radnica iznese činjenice koje upućuju na to da ta procjena nije uključivala pojedinačno ispitivanje koje uzima u obzir njezinu individualnu situaciju i na temelju kojih se stoga može pretpostaviti postojanje izravne diskriminacije na temelju spola u smislu Direktive 2006/54, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. Na tuženiku je stoga da podnese dokaz da je navedena procjena stvarno uključivala takvo konkretno ispitivanje i da slijedom toga nije bilo povrede načela nediskriminacije.

    Što se tiče uvjeta za primjenu te odredbe, valja podsjetiti na to da se pravila o dokazivanju koja se njome predviđaju ne primjenjuju u trenutku kada dotična radnica zahtijeva prilagodbu uvjeta rada ili, kao u glavnom postupku, novčanu naknadu zbog opasnosti tijekom dojenja i da se procjena opasnosti povezanih s njezinim radnim mjestom zato mora provesti sukladno članku 4. stavku 1. ili, ovisno o slučaju, članku 7. Direktive 92/85. Ta se pravila primjenjuju tek u kasnijoj fazi, kada predmetna radnica pred sudom ili drugim nadležnim tijelom osporava odluku u vezi s tom procjenom opasnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 19. listopada 2017., Otero Ramos, C-531/15, EU:C:2017:789, t. 67.).

    Stoga, u skladu s člankom 19. stavkom 1. Direktive 2006/54, na radnici koja se smatra oštećenom zbog neprimjenjivanja načela jednakog postupanja je da pred sudom ili drugim nadležnim tijelom iznese činjenice ili dokaze iz kojih se može pretpostaviti da je došlo do izravne ili neizravne diskriminacije (presuda od 19. listopada 2017., Otero Ramos, C-531/15, EU:C:2017:789, t. 68. i navedena sudska praksa).

    (t. 73., 74., 83., t. 2. izreke)